Mijenjaju li izbori Trumpovu strategiju na Bliskom istoku?

Američki predsjednik Donald Trump na predizbornom skupu u Missouriju 5. novembra
 (Reuters)
Američki predsjednik Donald Trump na predizbornom skupu u Missouriju 5. novembra (Reuters)

Historijski, izbori na sredini mandata u SAD-u često su mijenjali dinamiku moći između Bijele kuće i Kongresa, što je ponukalo američku administraciju da modificira svoj pristup stranim poslovima. U nedavnoj prošlosti dogodilo se nekoliko veoma važnih stvari na stranoj sceni uslijed izbornih gubitaka na ovim izborima.

Velika pobjeda demokrata 2006. na izborima za Kongres natjerala je administraciju Georgea W. Busha da promijeni svoj pristup Iraku, uz zahtjeve da se vrate američke snage i postigne dogovor s iranskim režimom. Potom je povratak republikanaca na izborima 2010 (kada su osvojili Zastupnički dom) doveo do pritiska na tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu da podrži vojnu intervenciju u Libiji i odluku koju je kasnije nazvao “najvećom greškom” tokom predsjednikovanja. I, ponovo, izborni poraz demokrata u novembru 2014. označio je promjene politike Obamine administracije i povećanje njihovih napora na postizanju dogovora s Iranom, koji je trebao biti trajna zaostavština ovog predsjednika.

Administracija Donalda Trumpa mogla bi proći kroz slične promjene politike ili njihove prilagodbe nakon izbora 6. novembra. Ako su ankete tačne ovog puta, demokrate su pred osvajanjem većine u Zastupničkom domu, dok se očekuje da republikanci zadrže kontrolu nad Senatom. Kakvi god budu rezultati, izbori će vrlo vjerovatno imati i direktne i indirektne posljedice na američku vanjsku politiku, a ponajviše na politiku na Bliskom istoku.

Šta uraditi sa Saudijskom Arabijom?

Direktne posljedice mogle bi se vidjeti u promjenama dinamike u samom američkom Kongresu, kao i odnosima između izvršne i zakonodavne grane vlasti. Doći će i do promjene garda Senata sa smrću predsjednika Komiteta za oružane službe Johna McCaina i penzioniranjem predsjednika Komiteta za vanjske odnose Boba Corkera, dvojice istaknutih kritičara trenutne administracije, koje će naslijediti Trumpovi lojalisti Jim Inhofe i Jim Risch.

Ako republikanci zadrže kontrolu u gornjem domu Kongresa (vrlo vjerovatno hoće), i dalje nema garancija da neće biti izazova Trumpovom pristupu Bliskom istoku, naročito kad je riječ o Iranu i Saudijskoj Arabiji. Rubio i Graham traže od Trumpove administracije da učini više na američkim sankcijama prema Iranu, dok Paul upozorava na posljedice napuštanja iranskog nuklearnog sporazuma. Nakon ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggija sva tri su pozvala na oštre mjere protiv Saudijske Arabije, što Trump oklijeva uraditi. Postoje naznake da bi se republikanci u Kongresu mogli “odvojiti” od Bijele kuće u vezi s tim pitanjem.

I, naravno, ako se dogodi malo vjerovatni scenarij, da demokrate osvoje i Senat, taj izazov bio bi još veći. Demokrate bi bile još agresivnije u pritisku prema Trumpovoj administraciji da djeluje protiv Rijada i odredi uglađeniji pristup prema sankcijama Iranu. Štaviše, ako demokrate preuzmu kontrolu nad Zastupničkim domom, vjerovatno će iskoristiti ovlasti da utječu na donošenje odluka. Vjerovatno će Zastupnički dom pokušavati primorati Trumpa da obustavi izvoz oružja Saudijskoj Arabiji i to iskoristi kao uporište da se okonča rat u Jemenu. Nedavni poziv Trumpove administracije na prekid vatre u Jemenu do kraja novembra pokušaj je iz predostrožnosti zbog mogućeg takvog razvoja događanja.

Novi pokušaj povezivanja s Moskvom

Zastupnički dom s demokratskom većinom vjerovatno će tražiti i smanjenje budžeta za odbranu. Finansiranje stranih operacija (OCO), među kojima su američki ratovi u Iraku i Siriji, trebalo bi biti znatno smanjeno 2019, što znači da će Bijela kuća biti ograničena u sposobnosti da vojno smanji iranski utjecaj na Bliskom istoku.

Izborni poraz na sredini mandata obično dovodi do Kongresa, koji želi poremetiti domaće poslove Bijele kuće. Stoga će se Trumpova administracija više fokusirati na vanjsku politiku od okončanja izbora do početka predsjedničke kampanje sredinom sljedeće godine. To će vjerovatno primorati Trumpa da konačno otkrije detalje plana koji je najavio za izraelsko-palestinski sukob. Iako je predsjednik naširoko govorio o namjerama da dovede Izraelce i Palestince za pregovarački stol, nije dao gotovo nijedan konkretan detalj o tome šta će im predložiti. Obnova pregovora, međutim, značila bi primoravanje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua na značajne kompromise, što je Trump dosad oklijevao uraditi. Moglo bi biti i problema između njih dvojice ako Trump bude ozbiljan u vezi s pokretanjem pregovora prije kraja njegovog prvog mandata.

Bijela kuća također će vjerovatno nastaviti s pritiskom na Iran, ali će biti na udaru konzervativaca iz Kongresa zbog jačeg neprovođenja sankcija, kao i na udaru ljevice, zbog opasnosti nastanka skupog sukoba s iranskim režimom. Od Trumpa se očekuje da napravi novi pokušaj u povezivanju s Moskvom, ali će te napore vjerovatno ugroziti demokrate u Kongresu, koji su uvjereni da je Kremlj pomogao Trumpu da pobijedi na izborima 2016.

Manje strategije i više nepredvidljivosti

I protivljenje Kongresa novom povezivanju s Rusijom moglo bi spriječiti napredak u rješavanju sirijskog sukoba i ponovnog pokretanja pregovora između opozicije i režima Bashara al-Assada. Arapsko-izraelska osovina, koju podržava SAD protiv Irana, također bi mogla imati problema u drugoj polovini Trumpovog mandata ako u Kongresu bude nastavljen pritisak za djelovanje protiv Saudijske Arabije.

Osim ovih direktnih i indirektnih posljedica izbora, moguća su i neka “nepozvana” događanja u sedmicama nakon glasanja. Ostavku bi mogao dati ministar odbrane James Mattis, što bi moglo promijeniti dinamiku snage u Trumpovoj administraciji i “pogurati” je dodatno ka desnici. Istraga specijalnog savjetnika Roberta Muellera mogla bi dovesti do obrata situacije za sljedeći sastav Kongresa ako se ustanovi da ima dovoljno dokaza o povezanosti Trumpove kampanje i Rusije ili predsjednikovoj opstrukciji pravde.

Iako trebamo očekivati veći angažman Bijele kuće na Bliskom istoku nakon ovih izbora, opći karakter njene strane politike u regiji trebao bi ostati manje-više isti: više taktike, manje strategije i više nepredvidljivosti nego dosljednosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO