Trump ima ograničen domet sa svojim unilateralizmom

Američki predsjednik Donald Trumpp reaguje dok hoda prema avionu Air Force One koji ga vozi iz New Yorka za Washington na međunarodnom aerodromu JFK, 27. septembra 2018. (Reuters)

Davnoj prošlosti pripadaju dani kada su autoritarni lideri Globalnog juga kao što su Muammer Gaddafi i Hugo Chavez krali pažnju na sastancima Generalne skupštine UN-a u New Yorku. Danas je to američki predsjednik Donald Trump, lider „slobodnog svijeta“.

U prvih nekoliko redova svog govora uspio je nasmijati publiku diplomata i svjetskih lidera zbog svoje pretenciozne tvrdnje da je njegova administracija uradila više nego bilo koja druga u američkoj historiji. Na ovaj način se odrazio nizak globalni status koji američko liderstvo „uživa“ ovih dana.

Ali uprkos preziru s kojim je dočekam Trumpov govor u sali Generalne skupštine UN-a, vizija svijeta koju je on predstavio uistinu je uznemiravajuća. Trump je govorio o budućnosti u kojoj su unilateralizam, militarizam i potraga za vlastitim interesom stavljeni iznad međunarodne kooperacije, integracije i trgovine. On u suštini predlaže kraj globalnog liberalnog poretka koji SAD vodi od kraja Drugog svjetskog rata i koji je učvrstio nakon pada Sovjetskog saveza.

Trumpova administracija je već odstupila iz raznih međunarodnih organizacija i multilateralnih sporazuma. Povukla se iz Sporazuma o klimatskim promjenama, UNESCO-a, Vijeća za ljudska prava i Transpacifičkog partnerskog trgovinskog sporazuma, potkopala Međunarodni krivični sud (ICC) i srezala finansije za UNRWA-u.

Pogoršala je odnose sa tradicionalnim saveznicima Kanadom i EU i počela trgovinski rat s Kinom. Povukla se iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA) poznatog kao nuklearni sporazum sa Iranom i učinila je palestinsko-izraelske mirovne pregovore još nekorisnijim. U Siriji i Jemenu, ostala je nevoljka da igra ulogu u napretku bilo kakvog održivog rješenja za ova dva sukoba.

Ako Trump nastavi ovim putem, postoje implikacije i za SAD i za međunarodni sistem. Paljenje mostova sa tradicionalnim saveznicima povećava izolaciju SAD-a i potkopava njegovo globalno liderstvo.

Godinu i po nakon što je postao predsjednik, Trump se mučio da imenuje prijatelje u svom govoru u UN-u. Uspio se sjetiti samo četiri: Indija, Izrael, Poljska i Saudijska Arabija.

Još važnije, njegove unilateralne odluke, uključujući trgovinske ratove i pretjerane sankcije ugrožavaju primat američkog dolara u globalnom finansijskom sistemu. Nacije širom svijeta vjeruju da bi trebale manje zavisiti ili biti manje integrisane u američki finansijski sistem, što bi u konačnici oslabilo američki dolar. Već vidimo prve korake u tom smjeru, ponajviše nakon američkih sankcija Iranu i Turskoj kao i u vezi trgovinskog rata s Kinom.

Optužbe protiv Kine

Frederica Mogherini, šefica vanjskih poslova EU, 25. septembra je izložila plan da uspostavi novo finansijsko tijelo da pomogne kompanijama koje žele poslovati s Iranom da izbjegnu američke sankcije. Dan kasnije, obraćajući se na poslovnoj manifestaciji u New Yorku, rekla je: „Dolar nije jedina valuta na svijetu – mi imamo euro, drugi imaju svoju valutu.“

Novo finansijsko sredstvo EU-a bit će korisno samo biznisima koji rade izvan američkog bankarskog sistema, ali odražava globalni trend napuštanja dolara kao valute trgovinske razmjene.

Štaviše, kada dominantna supersila kakav je SAD izaziva princip multilateralizma i međunarodnog pravnog poretka, bit će teže uvjeriti odmetnute države da ne slijede taj primjer.

Primjera radi, Trump je odlučio susresti se sa Sjevernom Korejom u bilateralnim pregovorima, zaobilazeći međunarodne institucije i regionalne aktere. On je također ohrabrio druge nacije da djeluju na isti način poželivši dobrodošlicu sporazumu u Sočiju između Turske i Rusije u vezi Sirije, koji nije ni podržao ni o njemu pregovarao UN.

Ovaj pristup međunarodnoj diplomatiji povećava rizik od pogrešnih proračuna i podsjeća na mentalitet Bushove administracije nakon 11. septembra koja je vjerovala da je jednostrana upotreba sile i prisile bolji pristup od diplomatije za postizanje američkih ciljeva.

Ali osim što je iznio viziju nesputanog unilateralizma u američkim stranim i ekonomskim politikama, Trump je također nenamjerno pokazao znake vlastite anksioznosti zbog potencijalnih posljedica takve strategije. U svom govoru pred Vijećem sigurnosti UN-a, optužio je Kinu da se miješa u nadolazeće izbore, tvrdnja koju tek treba potvrditi američka obavještajna zajednica.

Ove tvrdnje, međutim, pokazuju, da se Trump možda boji da bi američki farmeri u Iowi i šire koji su izgubili kinesko tržište zbog trgovinskog rata koji je on započeo, mogli glasati protiv njega i njegove Republikanske stranke u novembru.

Dok bivši američki saveznici već grade mehanizme da zaobiđu potrebu da se bave Trumpom, ni oni, ni međunarodne institucije kao UN, vjerovatno mu se neće suprotstaviti. Na kraju će biti na američkom glasaču da obuzda Trumpov unilateralni avanturizam.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama