Da li je Saudijska Arabija sigurna u rukama Mohammeda bin Salmana?

"Prva obavještajna služba koja je istakla bin Salmanovu potencijalno nestabilnu prirodu bila je njemačka Federalna obavještajna služba", piše Hearst (EPA)

Postoji samo jedan način da se riješi kriza nastala brutalnim ubistvom Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu, a to je da kralj Salman nađe novog nasljednika za njegov tron.

Koliko god pokušavao oprati ruke od krvi Khashoggija, prijestolonasljednik Mohammed bin Salman ne može izbjeći odgovornost za ovaj užasni i barbarski zločin.

Middle East Eye je objavio prvi detaljni tekst o „Jedinici Tigar“, elitnom odredu koji je izvršio ovo ubistvo i bezbroj drugih. Pročitajte ga i zapitajte se da li jedinica ove veličine, finansijskih resursa i sposobnosti za globalno djelovanje zaista može biti „odmetnuta“ jedinica za koju Mohammed bin Salman nije znao.

Firqat el-Nemr – odnosno Jedinica Tigar – formirana je prije godinu dana, čini ju 50 najbolje obučenih operativaca iz vojske i obavještajnih službi. Misija joj je izvođenje prikrivenih ubistava saudijskih disidenata kući i u inostranstvu.

Ranije žrtve odreda

U odredu, pod upravom general-majora Ahmeda al-Assirija koji je sada dobio otkaz, bilo je pet članova od povjerenja prinčevog osiguranja kako bi on imao direktan kontakt sa jedinicom.

Lider istanbulske operacije Maher Abdulaziz Mutereb je diplomata i general-major koji je ranije ove godine putovao sa MBS-om na turneje po Bostonu, Houstonu i UN-u u New Yorku. On je u tekstu opisan kao „kičma Jedinice Tigar“.

„Njega je izabrao bin Salman lično koji je ovisan o njemu i blizak mu“, navodi saudijski izvor koji ima direktno poznavanje obavještajnih službi Kraljevstva.

Među skalpovima Jedinice Tigar nalazi se i onaj od princa Mansoura bin Muqrina, zamjenika guvernera provincije Asir i sina bivšeg prijestolonasljednika čiji je helikopter oboren kod jemenske granice novembra 2017. godine. Čovjek koji je oborio helikopter bio je Meshal Saad al-Bostani koji je bio član tima ubica u Istanbulu.

Iako je objavljeno prošle sedmice da je proglašen mrtvim nakon saobraćajne nesreće u Rijadu, izvor MEE-a navodi kako je zapravo al-Bostani otrovan i ubijen u zatvoru.

Vjeruje se kako je predsjednik javnog suda u Meki, šeik Suliman Abdul Rahman al Thuniyan druga žrtva Jedinice Tigar koja mu je u tijelo ubacila smrtonosne viruse dok je ranije ovog mjeseca bio u bolnici na rutinskoj kontroli.

Jedno pitanje za svjetske lidere

Zapitajte se da li bi postojanje takvog odreda moglo biti nepoznanica za prijestolonasljednika koji je u jedinicu razmjestio pet najodanijih ljudi i koji joj je dao budžet za unajmljivanje privatnih aviona i izvođenje složenih i skupih operacija na stranom tlu.

Khashoggijevo ubistvo prevazišlo je pitanja vanjske politike koju oblikuju demokratija, slobodni govor i zagarantirani sudski procesi. Khashoggijevo ubistvo izaziva pitanja hladne realpolitike.

Nakon tri sedmice ove afere sa brojnim dokazima turske istrage i obavještajnim podacima američkih i britanskih službi, svjetski lideri se mogu samo jedno zapitati: da li je Saudijska Arabija sigurna u rukama prijestolonasljednika?

Kraljevstvo nije Libija u vrijeme Gaddafija niti Sirija pod Basharom al-Assadom. To je najveći proizvođač nafte na svijetu. To je najbogatija nacija regije.

U dobru i zlu (uglavnom zlu), to je ključna arapska država. U jakim rukama, Saudijska Arabija je već dokazivala kako može odlučiti o sudbini predsjednika u Egiptu, oteti premijera Libana, pokušati udare u Kataru i, kada oni ne uspiju, blokirati ga. Ona može početi ratove u Jemenu.

Čovjek koji vodi takvu državu je stoga od ključnog strateškog interesa Zapada. Važno je da je on mentalno stabilan.

Upozorenja na princa haosa

Prva obavještajna služba koja je istakla bin Salmanovu potencijalno nestabilnu prirodu bila je njemačka Federalna obavještajna služba – the Bundesnachrichtendienst (BND).

Decembra 2015. godine, kada je MBS još bio samo ministar odbrane i kada je njegov rođak Mohammed bin Nayef bio prijestolonasljednik, BND je napravio neuobičajen korak objavivši procjene i upozorenja na opasnosti koje je tada 29-godišnji princ predstavljao.

„Oprezni stav starijih članova saudijske kraljevske porodice zamijenila je impulsivna politika intervencije“, naveli su iz BND-a

Juna prošle godine sam nazvao princa Salmana princem haosa. Sada se SAD i Velika Britanija trebaju zapitati da li su zaista spremni imati posla sa Saudijskom Arabijom kao Kraljevstvom Haosa.

Nakon serijske katastrofe zapadnih intervencija na Bliskom istoku i propasti Jemena, Libije, Sirije i umalo kolapsa Iraka, glavni cilj svih zapadnih nacija mora biti postavljanje lidera koji mogu osigurati stabilnost.

Samo onda kada tri regionalna hegemona – Turska, Iran i Saudijska Arabija – postignu neku vrstu međusobne ugodnosti, ratovi preko posrednika u regiji mogu biti smireni. Samo tada će nacionalni neprijatelji naći neko primirje i vlade nacionalnog jedinstva mogu početi obnavljati nacije porušene decenijama skoro pa stalnih sukoba.

Da li je to moguće dešavanje za vladavine budućeg kralja Mohammeda?

Slučajni nasljednik

Taj budući kralj i aktuelni prijestolonasljednik je slučajni nasljednik trona. On je na tom mjestu samo zbog napora njegova oca, a kako sam ranije pisao u tekstovima o pokušaju udara u palači kada je kralj Abdullah umro, put MBS-a ka tronu zamalo da se nije ni dogodio.

Pred bin Salmanom su bile velike prepreke da ga se za ozbiljno shvati kada je došao na scenu. Nadvladao ih je bespoštednom eliminacijom protivničkih centara moći stavivši sve tri saudijske vojske pod ličnu kontrolu i preuzevši sve procese donošenja odluka u svoje ruke.

Ta historija stvara malu armiju pristalica koje je postavio u SAD-u na odgovorne pozicije, a koji su međusobno u sukobu. Prvi stav je: „dajte momku šansu jer nema iskustva“.

Ali Shihabi, osnivač Fondacije Arabia na Twitteru je prije nekoliko dana objavio: „Očekivati da Mohammed bin Salman, mladi lider sa samo nekoliko godina iskustva, djeluje sa takvim političkim problemima sa virtuoznim potezima iskusnog, mudrog poličara sa Zapada je nepošteno i maliciozno.“

No, sa novim zrakom u plućima, Shihabi tvrdi kako je promjena prijestolonasljednika sa dokazanim problemima opasnost za stabilnost kraljevstva.

„Stabilnost i kontinuitet su apsolutno od najviše važnosti. I MBS ne ide nigdje. Promjena vodstva bi državu, već okruženu opasnostima, dovela u nezamisliv problem, omogućila političko manevriranje i izazvala mogući rizik od kolapsa.“

Sigurno se može reći i suprotno: održavanje bin Salmana na čelu je rizik od dovođenja države okružene opasnostima u nezamislive probleme.

Samo zamislite šta bi bin Salman mogao uraditi ako se izvuče sa ubistvom Khashoggija, ako Trump nastavi tvrditi kako je saudijska priča prikrivanja kredibilna, ako kralj Salman uspije uvjeriti svijet kako njegov sin brzo uči i kako oštrih kritika neposlušni dječak daje riječ kako nikada neće uraditi ovako nešto.

Očuvanje poslova i oružja

Ako se to desi, MBS će uspostaviti vladavinu terora u kraljevstvu. Bukvalno mu ništa neće biti problem ako iz ovog skandala izađe bez ogrebotina.

Postoje alternative, mnogi prinčevi koji su iskusniji, stabilniji i koji imaju podršku porodice i nacije. Jedan je u Londonu trenutno: princ Ahmed bin Abdulaziz, bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova koji je popularan, manje neprijateljski nastrojen i koji bi mogao ponovo uspostaviti jedinstvo u porodici.

Ne bi se izgubili ugovori o oružju, ne bi se gubili poslovi u BAE Systems-u. Možete zadržati sve svoje krvlju umazane industrije oružja koje snabdjevaju diktatore širom svijeta. Samo će biti drugi princ na čelu.

Ovo je, naravno, suvereni izbor Saudijske Arabije. No, taj bi izbor bilo lakše napraviti ako lideri zapadnog svijeta odbiju, kao jedan, poslovati sa bin Salmanom i budu odlučni da ga prognaju sa međunarodne scene.

Pa tako za njega, kada dođe u London, ne bi bilo parada i svečanih prijema na adresi Downing Street 10. Slijedeći put će to biti razgovor, pod univerzalnom jurisdikcijom za zločine protiv čovječnosti, kod antiterorističke jedinice londonske policije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Middle East Eye