Američki novac nikada nije bio čin dobročinstva

Razgovori između dvije Koreje mogli bi dovesti do dijaloga između SAD-a i Sjeverne Koreje, smatra Trump (EPA)
Razgovori između dvije Koreje mogli bi dovesti do dijaloga između SAD-a i Sjeverne Koreje, smatra Trump (EPA)

Američki predsjednik Donald Trump nije iznenadio nikoga kada je tweetao protiv toga da se nastavi pružati finansijska pomoć palestinskim vlastima, jer se očekivalo da će američka administracija poduzeti takav korak. Vrlo je vjerovatno da će cionistička tvorevina zaustaviti transfer prihoda od poreza i carine koji se ubiru na robu uvezenu na područja pod kontrolom palestinske samouprave.

Amerika, cionisti i Evropljani i ranije su zaustavljali finansijsku pomoć i ‘upumpavanje’ novca s ciljem da pokore palestinske vlasti i prisile ih da odgovore na neke zahtjeve. Palestinske vlasti su na kraju odgovarale i ispunjavale ono što se od njih tražilo.  

Primjera radi, prebacivanje novca palestinskim vlastima zaustavljeno je nakon što je formirana Vlada nacionalnog jedinstva na čelu s doktorom Salamom Fayyadom, nakon sporazuma iz Mekke. Kao rezultat toga, uslijedilo je rušenje vlade i uklanjanje Hamasa iz jednadžbe, nakon čega je formirana vlada u skladu s cionističkim i američkim mjerilima, a onda se vratio i novac. Ista stvar se ponavljala kada bi palestinske vlasti bar malo odstupile od onoga što se od njih očekivalo, stoga se može reći da je ovim odnosima dominirao ucjenjivački pristup.    

Problem je u osnovi palestinski

Je li palestinski pregovarač znao da će finansijski i ekonomski aranžmani koji proističu iz mirovnog sporazuma u Oslu i pariškog ekonomskog sporazuma biti omča oko vrata Palestinaca? Sigurno je to znao, jer je to veoma jednostavna i razumljiva stvar svima, pa čak i malom djetetu.

Ko još na svijetu stavlja hljeb svoga naroda u ruke neprijatelju? Kako se palestinski državljanin, koji ima bar minimum osjećaja nacionalne odgovornosti, složio s takvim aranžmanima? Pregovarač je izgleda imao izrazito povjerenje u neprijatelja kada je pretpostavio da on ima dobre namjere, suprotno od onoga što se dešava na međunarodnim pregovaračkim forumima, čak i ako se odvijaju među prijateljima.   

Palestinsko rukovodstvo je počinilo neoprostiv grijeh protiv palestinskog naroda, tvrdoglavo uzdižući glavu i ne želeći se osvrnuti na nacionalne glasove čija su grla i pera presušila upozoravajući na posljedice ekonomskih i finansijskih aranžmana. Vlasti palestinske samouprave nisu čekale mnogo kako bi proširile različite administrativne odjele i zapanjujuće povećale broj javnih funkcija, mnogo više nego što je narodu zapravo i trebalo da bi se upravljalo bitnim pitanjima.  

To znači da su vlasti drastično povećale broj zaposlenih u državnim službama, čije se plate isplaćuju iz sredstava koja dolaze kao finansijska pomoć izvana. Ovi uposlenici onda postaju elemenat pritiska na vlast ako se zaustavi dotok novca.

Vlasti su se nastavile nedolično ponašati otvarajući vrata uvozu na teritorijama okupiranim 1967. Tržište je preplavila roba iz Kine, Turske, Indije i drugih država na račun domaćih proizvoda. Zbog niskih cijena uvezene robe, palestinski radnici, poput stolara, kovača, postolara, tkalaca, krojača i poljoprivrednika, ostali su bez posla.   

Odnosno, dolazi do povećanja broja radnika koji su se oslanjali na plate, a smanjen je broj proizvođača. Sjedenje i opuštanje za uredskim stolovima zamijenili su znoj sa čela koji je trebao biti svakodnevna parola i poticaj palestinskom narodu na rad i proizvodnju.   

Prijetnje američkog predsjednika i njegove omiljene zastupnice u UN-u su gotova stvar i tu nema ništa novo. Američki novac nikada nije bio čin dobročinstva kojim se želi zadobiti Božija milost, već je to bila nagrada onima koji su se odrekli svoje domovine, naročito teritorije okupirane 1948. godine. To je bio i elemenat pritiska, kao garant da će se Palestinci u političkom i sigurnosnom smislu ponašati u skladu s voljom neprijatelja, odnosno cionista i američke administracije.   

Ova sredstva su bila i ostala sušta suprotnost slobodnoj političkoj volji, stoga je naivno misliti da Amerika i druge države nagrađuju narod koji insistira na slobodnoj političkoj volji. Samim tim što su pristali da se egzistencija Palestinaca vezuje za tuđi novac, postoji mogućnost da se eksplicitno i implicitno odreknu i slobode donošenja odluka koje vide kao odgovarajuće. 

Ukidanje pomoći je dobra stvar

Dakle, Amerikanci će učiniti dobru stvar za palestinski narod ako zaustave svoju finansijsku pomoć, i to iz dva razloga:

U međunarodnim odnosima je poznato da se narodi koji se oslanjaju na inostranu finansijsku pomoć u vođenju svojih poslova navikavaju na lijenost, zavisnost i pomoć drugih. Ako je jedan narod lijen i ovisan o drugima, on veoma brzo gubi svoju snagu, nakon čega dolazi do društvene dezintegracije i moralnog pada. Odnosi između vlasti i naroda počinju se zasnivati na nepovjerenju, umjesto relacija izgrađenih na uzajamnom povjerenju.

To dovodi do degradacije vrijednosti timskog rada i međusobne saradnje, što je ključno za postizanje bilo kakvog općeg postignuća. Ako se američka pomoć zaustavi, onda će finansijski problemi potaknuti Palestince da se okrenu planinama i dolinama koje će početi orati i sijati kako bi ih iskoristili na najbolji mogući način.    

Također, ukidanje pomoći će ih podstaknut da ohrabre domaću proizvodnju na račun uvezene robe. Ako se to desi, pružit će se prilika za otvaranje stotina hiljada radnih mjesta. Naravno, to ne znači da će palestinski narod živjeti u blagostanju i opuštenosti, ali će mu biti pruženo više od pukog preživljavanja. Narod će osjetit zadovoljstvo u svemu što postigne, jer će to zaraditi svojom snagom i znojem.    

Ovdje želim istaći da se na teritoriji okupiranoj ’67 nalaze doline koje su uništene gradnjom, poput dolina Tulkarm, Jenin, Al-Bireh i Dura. Umjesto da se objekti grade po planinama, nastavlja se s invazijom na ravnice koje su pogodne za poljoprivredu.  

Većina američke finansijske pomoći dodjeljuje se palestinskim službama sigurnosti, koje su uglavnom bespotrebne. Palestinskom narodu na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze potrebna je jedino policija koja bi održavala civilnu sigurnost, dok za ostalim službama sigurnosti, koje bi trebalo da čuvaju nacionalnu sigurnost, nema potrebe jer nisu u stanju da brane palestinsku nacionalnu sigurnost.    

Ovi organi su dobro poznati okupaciji, kao i njihova sjedišta, te predstavljaju laku metu za cionističku vojsku. Pored toga, sporazum iz Osla i njegovi aneksi stavljaju u obavezu palestinskim vlastima da brane cionističku sigurnost i to tako što će progoniti teroriste, odnosno palestinske aktiviste i borce.  

Ponašanje palestinskih sigurnosnih službi u ovoj oblasti je jasno i tu nisu potrebna nikakva tumačenja i opravdanje. U slučaju da se ukinu američka sredstva ovim organima, to bi išlo u prilog palestinskom narodu. Ovdje govorim o organima, a ne pojedincima, zato što su većina pripadnika službe sigurnosti patriote koje čekaju na pravu priliku da stanu u odbranu svoga naroda.   

Granice američkih sankcija

Tu su i oni koji će se obratiti za pomoć Arapima i muslimanima kako bi pružili finansijsku podršku palestinskim vlastima da mogu nastaviti svoje administrativne zadatke i pokriti tekuće troškove. Ovdje treba ukazati da je  Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) dobijala direktnu finansijsku podršku od brojnih arapskih država, ali je mirovnim sporazumom iz Osla palestinskim vlastima uskraćeno pravo na ova sredstva i kanalisana su donatorskom zajednicom.  

Nisam pročitao nikakav tekst sporazuma o tome, ali je postalo uobičajeno da zemlje donatori, poput Velike Britanije, Koreje, Japana i Saudijske Arabije, stavljaju sredstva izdvojena palestinskim vlastima u jedan fond. To nije sprječavalo pojedine arapske države da pružaju direktnu pomoć palestinskim vlastima, jer su ranije Saudijska Arabija i Katar pružale pomoć bez posrednika.  

Međutim, da li će se arapski režimi usuditi da pruže direktnu pomoć palestinskim vlastima ako Amerika bude ljuta? Arapskim režimima nije jednostavno izvršiti prebacivanje novčanih sredstava palestinskim vlastima u ovom slučaju, naročito jer su povezani s globalnim finansijskim sistemom koji je pod strogim nadzorom američkih finansijskih i sigurnosnih agencija. 

Arapske zemlje ne moraju konsultirati Ameriku ako žele pružiti pomoć Palestincima, međutim mehanizmi finansijskog sistema mogu spriječiti prijenos sredstava, a onda Arapima ne preostaje drugo rješenje izuzev krijumčarenja, ako budu imali hrabrosti da odaberu ovakav put.  

Ostaje pitanje o političkim okvirima unutar kojih će SAD, a sa njima i cionistička tvorevina, nastaviti smanjivati finansijsku pomoć palestinskim vlastima. Prema mojoj procjeni, postoje političke granice koje američke sankcije neće prekoračiti a tiču se postojanja palestinskih vlasti, što ne prihvata ni cionistička tvorevina.

Postojanje palestinskih vlasti vezano je za usluge koje se pružaju cionističkoj tvorevini, naročito u domenu sigurnosti. Nema sumnje da palestinske sigurnosne aktivnosti uveliko olakšavaju posao okupacionim snagama i čine da okupacija bude lakša i jednostavnija.

Umjesto da cionističke sigurnosne službe budu u stanju pripravnosti, tu je palestinska alternativa koja pomno prati, nadzire, hapsi i razbija ćelije otpora… U slučaju da palestinske vlasti prekinu pružati ove usluge, time bi sebe osudile na prestanak rada. Cionistička tvorevina više neće imati potrebu za njima, pa bi odlazak sa scene postao neminovnost.       

Prema tome, američka finansijska pomoć usko je vezana za usluge od kojih ima koristi cionistička tvorevina, zbog čega se presijecanjem te pomoći dovodi u pitanje i sudbina palestinskih vlasti. To znači da bi ukidanje pomoći ugrozilo sudbinu palestinskih vlasti i može dovesti do njihovog kolapsa.

Amerika i cionisti neće dozvoliti da palestinske vlasti padnu pod trenutnim okolnostima. Ove dvije strane će to dopustiti samo u slučaju da se zaustave palestinske aktivnosti koje idu u prilog okupaciji. Dijalektički balans je na kraju slijedeći: finasijska pomoć je omča iznad glave palestinskom narodu i efikasno sredstvo za negiranje njegove slobodne političke volje.

Odbrana cionističke sigurnosti je opravdanje za postojanje palestinskih vlasti, iz čega i proizilazi kontinuitet njihovog rada. Cionisti i Amerikanci neće žrtvovati te vlasti sve dok budu radile ono što je dogovoreno u sporazumima. Prema tome, Amerikanci neće biti sretni ako dođe do pada palestinskih vlasti.  

Bilo bi mudro da vlasti u Palestini ponovo reorganiziraju političke, kulturne, socijalne i nacionalne uvjete na način koji će razočarati Amerikance i cioniste. Prije svega, potrebno je ponovo vratiti težinu PLO-u kao krovnoj organizaciji svih Palestinaca. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO