Nogomet i kriza u Zaljevu

Neymarov transfer se desio u vrijeme kada se Katar suočio s agresivnom globalnom propagandom i optužbama da podržava terorizam (Reuters)
Neymarov transfer se desio u vrijeme kada se Katar suočio s agresivnom globalnom propagandom i optužbama da podržava terorizam (Reuters)

U januaru je španski nogometni klub Barcelona realizirao 160 miliona eura “težak” transfer brazilskog veznjaka Philippea Coutinha iz engleskog Liverpoola. Transfer je bila rekordna kupovina španskog kluba i najveća prodaja nogometaša u historiji engleske Premier lige.

Transfer dolazi nakon prošlog ljeta i “egzodusa” brazilskog vrhunskog napadača Neymara iz Barcelone, koji je potom prešao u PSG, klub u katarskom vlasništvu, za rekordnih 222 miliona eura. Od tada su klubovi poput Manchester Uniteda i Liverpoola morali plaćati daleko više za nove igrače, dok su tradicionalni giganti, kao što je Real Madrid, također morali dati dosta za obećavajućeg talenta Kyliana Mbappe.

Dok su klupski menadžeri i navijači od tada kritizirali iznenadni porast cijene vrhunskih svjetskih nogometaša, ono što se često ne spominje u dijalozima je koliko je blokada Katara, koju su nametnuli njegovi susjedi iz Vijeća za zaljevsku saradnju, pridonijela rastu tržištu nogometaša u Evropi. Neymarov transfer se desio u vrijeme kada se Katar suočio s agresivnom globalnom propagandom i optužbama da podržava terorizam.

Cenzura plakata

Prošlog juna je londonski list The Sun je objavio na naslovnoj strani upozorenje kako “nošenje dresa Barcelone u Ujedinjenim Arapskim Emiratima s reklamom Qatar Airwaysa može donijeti 15 godina zatvora”. Dok je priča bila očito pretjeravanje tipično za engleske tabloide, dobro oslikava iznenadnu eskalaciju tenzija u Saudijskoj Arabiji, UAE-u i Bahreinu, koji su ranije te sedmice prekinuli odnose s Katarom, kako bi ga prinudili da promijeni domaće i vanjske politike.

Fotografije na društvenim medijima prikazivale su reklame u emiratskim prodajnim centrima s Neymarom, Lionelom Messijem i Luisom Suarezom u dresovima Barcelone bili na udaru cenzure zbog reklame Qatar Airwaysa. Kakav god je regionalni blok želio napraviti politički pritisak na Katar, on je brzo propao u smiješne prikaze te vrste.

Naravno, nogometna diplomatija nije ništa novo. Države su se često oslanjale na poznate utakmice i turnire, bilo na klupskom ili reprezentativnom nivou, kako bi unaprijedili svoj međunarodni imidž ili popravili odnose s rivalima. Nakon jačanja sredinom 1990-ih kao energetske sile koja se želi osloboditi saudijske dominacije, Katar je žestoko investirao u, između ostalog, nogomet.

Katar je 2010. godine dobio domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine. Dvije godine kasnije je firma u državnom vlasništvu Qatar Sports Investments kupio PSG i, godinu kasnije, državna aviokompanija postala je prvi sponzor korporacija na Barceloninom desu.

Masovna propagandna kampanja

Kada je pokušavao kupiti Neymara prošlog avgusta, PSG je jasno imao nogometne razloge za to. Neymar je na putu da zamijeni nekadašnjeg saigrača Lea Messija i Realovog Cristiana Ronalda na mjestu najboljeg igrača na svijetu kada dođe do kraja njihove vladavine nad osnivanjem nagrade Zlatna lopta (Ballon d’Or). Klupski predsjednik Nasser al-Khelaifi također je izrazio divljenje ovim igračem i nije skrivao kako ga PSG želi dodati u napadu tima, naročito nakon uloge Neymara u eliminaciji PSG-a u Ligi prvaka sa dva gola i asistencijom prošlog marta.

Ipak, postoji malo razloga koji su mogli opravdati da će se to desiti prošlog ljeta. Naprimjer, Neymar je tek bio potpisao novi petogodišnji ugovor po kojem je trebao ostati u Barceloni do 2021. godine. Otkupna klauzula od 222 miliona eura (uvjet u španskom nogometu) bila je uključena kao upozorenje za moguće interesante.

Do tada je najskuplji transfer bio prelazak Paula Pogbe iz italijanskog Juventusa u engleski Manchester United za 105 miliona eura godinu dana ranije. Nadalje, Barcelona je bio globalna nogometna sila, koja nije prodavala svoje bitne igrače na vrhuncu karijere, naročito ne klubovima s ograničenim iskustvom na evropskoj sceni.

No, kada su 5. juna 2017. godine vlasti Saudijske Arabije, UAE-a, Bahreina i Egipta objavile blokadu Katara, oni su istovremeno pokrenuli masovnu propagandnu kampanju kako bi prikazali ovu državu da podržava terorizam i izolirali je na međunarodnom planu. Uskoro nakon toga, nekoliko drugih manjih država je objavilo kako se također pridružuju blokadi, najviše zbog prijetnji i iznuda koje su nametnule države kvarteta.

Zašto Katar smeta susjedima

U odgovoru, Katar je ojačao veze s regionalnim silama Turskom i Iranom, koji su ojačali svoju trgovinu s blokiranom državom i, u slučaju Turske, ubrzali planove uspostavljanja vojnog prisustva kako bi se odagnala potencijalna vojna invazija. Međutim, Katar je tražio načine da se usprotivi blokadi kroz sve veći sud globalnih stavova, gdje je njegov status kao ambiciozne nacije koja želi ostaviti svoj trag u sferama diplomatije i kulture bio značajno ugrožen.

U mjesecima nakon tih dešavanja, sve je bilo jasnije kako katarske pretenzije u sportu također smetaju susjedima jednako kao i njegova uloga u političkim sukobima. Izvještaj opskurne britanske firme koja stavlja pod pitanje mogućnost Katara da organizira Mundijal 2022. žestoko su promovirali mediji iz Saudijske Arabije i UAE-a. Šef policije Dubaija Dhahi Khalfan Tamim direktnije je to govorio kroz objave na Twitteru kako će blokada Katara jednostavno stati ako se on odrekne domaćinstva Svjetskog prvenstva.

Zaista, emiratske vlasti su koristile svoje nogometne interese kako bi unaprijedile svoje političke planove. Članovi odbora u Manchester Cityju, klubu koji je u vlasništvu Abu Dabija, lobirali su da britanska Vlada istraži i zabrani Muslimansku braću. Između ostalog, saudijsko-emiratski blok je optužio Katar za sponzoriranje političkih stranaka Muslimanske braće u regiji, naročito u vrijeme ustanaka Arapskog proljeća.

Iako je britanska Vlada objavila u određenoj mjeri kritički izvještaj o pokretu 2014. godine, oduprla se pritiscima da djeluje protiv njega. Pokušaji Saudijske Arabije i UAE-a da se zabrani rad beIN Sportsa, katarske sportske medijske mreže koja ima prava na prenos većine međunarodnih nogometnih liga i turnira, također su te godine propali. Sportska mreža je ogranak Al Jazeere, čije je kritičko izvještavanje sa regionalnih dešavanja razljutilo autoritarne lidere. Gašenje Al Jazeere bilo je među ključnim zahtjevima kvarteta kako bi se okončala blokada Katara.

Zvijezde i oružje

U vrijeme rasta pritiska na brojnim frontovima, pokušaji dovođenja atleta svjetskog kalibra kako bi se sukobilo naporima stigmatizacije Katara su bili mudar manevar. Qatar Sports Investments, na čijem je čelu Khelaifi, bio je ključni čovjek dogovora i Neymaru je navodno dao 300 miliona eura za petogodišnji ugovor.

Uz potpis petogodišnjeg ugovora s PSG-om, Brazilac je, također, pristao biti promotor Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, kada mu i ističe ugovor s Parižanima. Na određeni način, nije samo PSG doveo nogometaša koji može osnažiti klupsko prisustvo na evropskoj sceni, već je i Katar dobio simbol otpora za pokušaje izolacije.

U vrijeme kada je saudijski prijestolonasljednik sklopio ugovor o oružju vrijedan 350 milijardi dolara kako bi dobio podršku Donalda Trumpa za katarsku blokadu, 600 miliona dolara za najbolje nogometaše svijeta i potencijalnog ambasadora Katara na međunarodnoj sceni izgleda kao dobar posao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO