Jordan i Izrael, jaz bez prekida odnosa

Piše: Adnan Abu Amer

Incident koji se dogodio u izraelskoj ambasadi u glavnom gradu Jordana još uvijek ostavlja traga na odnose između Tel Aviva i Amana, u smislu produbljivanja jaza, iako obje strane nastoje ublažiti njegove refleksije. U posljednje vrijeme se na izraelskoj sceni “peru” ruke od Jordana, nakon decenija sigurnosnog i političkog savezništva. Pored toga, u Izraelu se sve više govori da bi aktualni jordanski kralj Abdullah II mogao biti posljednji vladar iz hašemitske dinastije koji je vladao Kraljevinom.

Sljedeći redovi govore o prirodi aktualnog jaza i rastućoj netrpeljivosti između Amana i Tel Aviva, te istražuju očekivane posljedice toga po obje države i do koje mjere bi stvari mogle ići u kontekstu prisustva Amerike kao patrona ove dvije države.

Događaji u Al-Aqsi

Odnosi između Jordana i Izraela nisu prošli kroz svoje najbolje razdoblje u posljednjim sedmicama i mjesecima s obzirom na brojna politička dešavanja i stanje na terenu. Možda su u svemu tome najznačajniji događaji oko džamije Al-Aqsa i izraelski napadi na Haram al-Sharif (Plemenito svetište), kada se Jordan uplašio da će mu biti oduzeto upravljanje islamskim vakufima (zadužbinama) a Izrael počeo otvoreno pokazivati svoje usmjerenje da se status quo stanje na terenu na ovom svetom mjestu.

Jordanska ustrajnost u upravljanju islamskim vakufom u Haram al-Sharifu ima svoje polazište u vjerskim i političkim temeljima. Krugovi u kojima se donose odluke u Jordanu smatraju da se ovaj utjecaj ne smije lako izgubiti, budući da je to jedan od temelja monarhije u državi i razlog za opstanak hašemitske vladavine u Kraljevini.

Vjerovatno nismo zaboravili ni krizu između palestinskih vlasti i Jordana iz oktobra 2016. godine, nakon dogovora Tel Aviva i Amana da se montiraju nadzorne kamere u časnom haremu radi izraelske sigurnosti. Ramallah nije bio dio ovog dogovora, jer Jordan sebe vidi – naravno, uz saglasnost Izraela – jedinim skrbnikom kada je riječ o upravljanju časnim haremom.

No ovog puta, odnosno 2017. godine, Jordan je osjetio da ga Izrael želi zaobići kada je postavio napredne kamere i detektore metala, bez obzira bilo to u dogovoru sa njima ili nametnuto kao svršen čin. Takva situacija je pokazala da je Kraljevina potpuno odsječena od onoga što se dešava na ovom časnom mjestu, što bi joj moglo uskratiti legitimitet koji se smatra bitnim za stabilnost njene vlasti među samim Jordancima.

Uprkos jordanskim nastojanjima da se događaji oko kompleksa džamije Al-Aqsa reduciraju, kao i svake prilike, Izraelci su ovog puta željeli nadići jordansku ulogu, kako zbog unutrašnjih razloga na izraelskoj sceni gdje se želi što prije nametnuti jevrejski suverenitet nad Haram al-Sharifom a upadi doseljenika u džamijski kompleks predstaviti kao normalna stvar koja ne bi trebala isprovocirati Jordance, tako i zbog vanjskih razloga koji se tiču samog Jordana, jer se Aman smatra poljuljanom prijestolnicom koja ima ozbiljne političke i sigurnosne prijetnje, pa čak i prijetnje po opstojnost države.

Ovi unutrašnji i vanjski razlozi uvjerili su Tel Aviv da je situacija takva da ne moraju konsultirati Aman o svim bitnim ili manje bitnim stvarima vezano za Jerusalem, ili ga uključivati u razvoj događaja u Jerusalemu u kontinuitetu, što je razljutilo dvor u Amanu i označilo početak napetosti s Tel Avivom.

Ponižavanje ambasade

Dok su Jordan i Izrael ulagali napore da se stiša kriza oko džamije Al-Aqsa – ili nam se tako barem činilo – izbila je nova kriza, ovog puta još teža i ozbiljnija jer se dogodila na teritoriji Jordana i ugrozila njegovu sigurnost. Jedan od čuvara izraelske ambasade hladnokrvno je ubio dva državljana Jordana, iako nisu predstavljali opasnost za njegov život.

Da se radi o ozbiljnom incidentu potvrđuje nekoliko aspekata, od kojih je možda najznačajniji taj da se sve odigralo u trenutku kada je ustanak zbog džamije Al-Aqsa dosegnuo svoj vrhunac. To znači da se žeravica ovih dešavanja prenosi i u unutrašnjost Jordana, što upozorava na opasnost koja prijeti sigurnosti unutar same države.

Treba imati na umu da su ovi događaji došli u vrijeme kada su jordanske sigurnosne agencije uložile ogromne napore da uspostave kontrolu nad sigurnosnom situacijom u državi koju karakteriziraju strahovi od dešavanja na unutrašnjem i vanjskom planu. Takve strahove izaziva djelovanje pojedinih naoružanih skupina koje predstavljaju opasnost za unutrašnju sigurnost Kraljevine, kao i napetosti u pograničnim područjima Jordana, uzimajući u obzir razvoj situacije u Siriji i priče da bi moglo doći do vojnih operacija u pograničnoj regiji.

I više od toga, blag i neopravdan odnos jordanskih vlasti prema ubici njihova dva državljana gotovo je izazvao krizu unutar države koja je mogla uzdrmati političku situaciju u Jordanu. Mediji su brujali o “Izraelcu” koji je ubio dva Jordanca s predumišljajem u središtu Amanu usred bijela dana, da bi Jordan, uprkos svemu tome, dozvolio ubici da napusti državu bez provođenja istrage, a kamoli hapšenja!

Ponašanje krugova koji donose odluke u Jordanu prema izraelskom ubici opisano je u širokim jordanskim masama kao popustljiv odnos prema vrijednosti života jordanskih građana. S druge strane, Izrael je organizirao nezapamćen doček čuvaru ambasade i ubici, a izraelski lideri su ga primili na način koji je isprovocirao jordansku javnost.

Ovo je bio odraz izraelskog nipodaštavanja negativnih posljedica na unutrašnju scenu u Jordanu koje su bile potpuno očekivane zbog načina na koji se ovo pitanje zatvorilo. Kao da se Tel Aviva više ne tiču nemiri i sigurnosne tenzije u susjednoj državi, bez obzira što to prijeti njenom uništenju!

Incident u izraelskoj ambasadi u Amanu potakao je političke strukture i na jednoj i na drugoj strani da naprave brzo poređenje između ponašanja kralja Huseina u sličnoj situaciji, prilikom neuspješnog pokušaja Izraela da izvrši atentat na Khaleda Meshaala (bivši šef političkog biroa pokreta Hamas) 1997. godine u srcu jordanske prijestolnice. Tadašnji kralj je prisilio Benjamina Natanyahua, aktuelnog premijera Izraela koji je i u to vrijeme bio na vlasti, da pusti na slobodu osnivača Hamasa šejha Ahmeda Yassina i spasi život Meshaala u zamjenu za predaju Mosadovih agenata koji su pokušali izvršiti atentat!

Događaj iz 2017. u izraelskoj ambasadi otvorio je prostor da se postavi slijedeće pitanje: Zašto kralj Abdullah II nije uradio isto što i njegov otac? Izrael je pokazao veliku spremnost da ispuni zahtjeve kako bi oslobodio svoje vojnike ubice, a ovo je bila prilika da jordanski kralj osnaži svoj utjecaj i popularnost na unutrašnjoj sceni kroz postavljanje Izraelu određenih zahtjeva u zamjenu za predaju čuvara ubice. Možda bi jedan od najznačajnijih zahtjeva bio taj da se u Haram al-Sharif ponovo vrati situacija kakva je i bila prije posljednjih dešavanja.

Maglovita budućnost

Tačno je da odnosi između Tel Aviva i Amana ne prolaze kroz najbolje razdoblje, međutim, moglo bi doći do njihovog pogoršanja u narednim danima u slučaju da se dogodi da se u izraelskim planovima isključi jordanska uloga na Zapadnoj obali i da se oni provedu bez prethodne koordinacije s Kraljevinom.

Pogotovo što bi to moglo značiti postepeno iščezavanje rješenja za palestinsku državu i ponovno buđenje regionalnih tenzija između Jordanaca i Palestinaca, što je posljednja stvar koju žele vidjeti vladajuće strukture u hašemitskoj monarhiji, posebno u svjetlu posljedica nastalih usljed priliva hiljada izbjeglica iz Sirije i Iraka u ovu državu.

I pored svega toga, historijska veza između Jordana i Izraela u budućnosti teško može biti determinirana jednim događajem ili nekom krizom uzimajući u obzir svu isprepletenost vojnih i strateških interesa koji povezuju dvije države. Možda čak postoji organska veza između zaštite jordanske i izraelske sigurnosti, što bi moglo obuzdati bilo kakve nepromišljene korake koji bi odveli odnose između dvije države dublje u krizu ili ih narušili kao nikada ranije bez mogućnosti njihove ponovne normalizacije!

Čini se da Izraelci iskorištavaju činjenicu da su potrebni Jordanu kada se radi o sigurnosno-obavještajnoj dimenziji koja je neophodna za zaštitu stabilnosti Kraljevine, bez obzira da li je riječ o informacijama izraelske obavještajne službe o budućim oružanim napadima koje će poduzeti organizacije neprijateljski raspoložene prema Jordanu ili toga da Jordan ne može rješavati svakodnevna životna pitanja bez Izraela, poput vode, nafte i energije kroz ekonomske i trgovinske sporazume.

Pored svega spomenutog, najveću zaštitu bilateralnim odnosima Izraela i Jordana pruža prisustvo patrona – Sjedinjenih Američkih Država, koje smatraju da bi idealni odnosi između ove dvije zemlje moli zaštiti region od daljeg pogoršanje sigurnosne situacije. Washington ne želi da do toga dođe, barem trenutno, u svijetlu sigurnosnog haosa koji trenutno vlada na Bliskom istoku.

Uprkos napetosti u relacijama između Jordana i Izraela te međusobnim optužbama u medijima, u zatvorenim prostorijama za sastanke i susretima daleko od očiju medije – u Amanu ili Tel Avivu – takve napetosti nema. Sigurnosna koordinacija je u punom kapacitetu, budući da su obje strane svjesne da bi jedan trenutak prekida koordinacije između njihovih obavještajnih službi mogao naštetiti i jednoj i drugoj državi.

Osim toga, politički utjecaj koji je Izrael uspio ostvariti u nekoliko država regiona nalaže da sačuva svoju historijsku vezu sa Jordanom. Ove relacije se trebaju očuvati i na njima se treba graditi dalje, a ne otvarati se prema nekoj novoj državi i istovremeno prekidati dugogodišnje odnose s državama kao što je Jordan!

U konačnici, izraelsko-jordanski odnosi sežu u vrijeme osnivanja ove dvije države, stoga ih povezuje zajednička sudbina u svijetlu složenih i zapletenih relacija u različitim aspektima. Navedeno će, prije ili kasnije, potaći ove dvije države da prevaziđu aktualnu krizu i vrate vodu u korito, pogotovo uz američki pritisak koji ima za cilj održati veze dva najveća američka saveznika u regionu kroz njihovu saradnju i koordinaciju, unatoč krizi koja se može opisati kao “prolazni ljetni pljusak.” 

Adnan Abu Amer je palestinski pisac.

Izvor: Al Jazeera