Tiha legalizacija javnog iskazivanja mržnje prema Srbima

Uprkos političkim napetostima, u stvarnosti odnosa Srba i Hrvata se događa nešto što nije lako spojiti s klimom koju oni stvaraju (Al Jazeera)

Jedna marginalna veteranska organizacija, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem je čelu čovjek pravomoćno osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog seksualnog uznemiravanja osamnaestogodišnje djevojke 2013. godine, Mladen Pavković, uspjela je u jednodnevnoj domoljubno-duhovnoj akciji, vođenoj sumanutim razlozima i kvaziargumentima, pomaknuti datum održavanja međunarodne kulturne manifestacije „Europska noć kazališta“, manifestacije što se održava devetu godinu za redom i što se iz Hrvatske proširila u još desetak zemalja.

„Noć kazališta“, naime, dosad se redovno događala treće subote u studenom, a to je ove godine 18. studenoga, kad se obilježava sjećanje na žrtve zločina srpske vojske u Vukovaru i Škabrnji.

„Dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta“, piše Pavković, pa zahtijeva: „Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.“

Rečeno – učinjeno

Rečeno – učinjeno: braniteljski zahtjev objavljen je u četvrtak ujutro, a već do večernjih sati istoga dana organizatori su udovoljili Pavkovićevoj obijesnoj želji i odgodili „Noć kazališta“ za 25. novembra, što ne govori toliko o spomenutoj organizaciji iz Koprivnice, jednoj od bezbrojnih organizacija proizišlih iz Domovinskog rata, koliko priča žalosnu pripovijest o cijeloj jednoj zemlji pritisnutoj uza zid ekshibicionističko-šovinističkim ucjenama predstavnika braniteljske populacije, koju se sve uspješnije uzdiže iznad zakona i iznad svih ostalih građana.

Kako je krenulo, uskoro će se za svaku javnu manifestaciju koja uključuje radost, smijeh ili bilo koju drugu emociju morati tražiti odobrenje braniteljskih i stradalničkih udruženja ili će ta udruženja naprosto sastaviti popis datuma kad se što može, a kad se ne može ništa drugo nego, pod prijetnjom patriotskog anatemiziranja i odstrela, sudjelovati u obredima koje zahtijeva imperativ nacionalne monolitnosti po sjevernokorejskom principu.

Stvari se, naravno, dodatno kompliciraju u slučaju da bilo koji oblik javne manifestacije na bilo koji način podrazumijeva – Srbe. Jer ključno mjesto u proglasu Mladena Pavkovića je ono na kojem se kaže da će se na svete hrvatske datume ljudi zabavljati uz kazališne predstave „među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci“. Zašto bi, kad nam je već tako dobro krenulo, „srbijanski pisci“ bili problem samo 18. novembra?

Zašto, kad je riječ o „srbijanskim piscima“, 18. studenoga ne bi bio protegnut na sve dane u godini? Zašto ne bismo sačinili popis pisaca čija nacionalna pripadnost čini nepoželjnima njihova djela u Hrvatskoj? Jer to je valjda ta sloboda za koju su se hrvatski branitelji borili u Domovinskom ratu: sloboda da se otvoreno mrzi i zabranjuje sve što se ne uklapa u obrasce rigidno shvaćenog hrvatstva, a Srbi i sve što ima veze sa Srbima prvo su što se ne uklapa i prvo su što strši.

Legalizacija mržnje prema Srbima

U Hrvatskoj je, zapravo, na djelu tiha legalizacija javnog iskazivanja mržnje prema Srbima. Legalizira se otvoreno zagovaranje diskriminacije mrske etničke zajednice, a proskribiranje srpske kulture, ali i kulture kao takve, samo je jedan od vidova borbe protiv društvene normalizacije i života koliko-toliko udaljenog od uvjetovanosti ratom i ratnim poimanjem međunacionalnih i međuljudskih odnosa.

U tom smislu, mnogo zloćudniji od napada na „Noć kazališta“ jest udar na srpsko i sveukupno manjinsko političko predstavništvo u hrvatskom parlamentu: upravo traje desničarsko-konzervativna medijska operacija čiji je cilj da se Srbima oduzme pravo na izbor tri parlamentarna zastupnika s posebne liste koji se biraju u posebnoj, 12. izbornoj jedinici, odnosno da se predstavnici Srba i drugih nacionalnih manjina biraju s građanskih izbornih lista. To bi značilo da Srbe u Saboru zastupaju ljudi koje su im izabrali pripadnici većinskog naroda i koji će, logično, biti lojalni stranci koja ih je stavila na listu, dakle, HDZ-u, SDP-u, HNS-u… a ne etničkoj zajednici za čije bi se interese trebali boriti.

Odgoda „Noći kazališta“ utoliko je samo demonstracija iznuđivačke moći jedne društvene skupine i uvertira u akcije čije posljedice po Hrvatsku mogu biti mnogo opasnije i dalekosežnije od naoko nevažne promjene datuma održavanja jedne kulturne manifestacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera