Čekanje na volej presude iz Haga

“Kraljica Balkana” prevalila je polovicu mandata i priprema se za reizbor, pa je logično da je ponešto suzila svoje polje djelovanja. Ovih dana – a i idućih mjeseci, svakako – od Kolinde Grabar Kitarović čut ćete isključivo stavove prilagođene njenom matičnom, hrvatskom tržištu.

Malo manje špartanja po Washingtonu ili Australiji, a malo više pažnje prema domaćim prilikama i temama. U njima se, ipak, još uvijek sasvim ne snalazi i počesto priča bez ikakvog reda i smisla: jedan dan, recimo, ‘Za dom spremni’ joj je ‘stari hrvatski pozdrav’, a već sutradan ‘iskompromitirana zločinačka fraza’. Malo se odluči drviti o nacionalnoj ekonomiji i poprilično neveselim brojkama nezaposlenosti ili iseljavanja mladih, pa vrlo brzo zašuti i vrati se svom paradnom predsjedničkom karakteru.

U verbalna nadjačavanja s premijerom Andrejom Plenkovićem odlučuje se do točno određene mjere – kako bi artikulirala nezadovoljstvo građana, a opet pazeći da ni slučajno ne antagonizira njihove zajedničke, HDZ-ove birače – pa su iz njene vlastite stranke čak javno poručili da im odgovara takva kontrolirana napetost. Barem do predsjedničkih izbora, kada se namjeravaju kititi očekivanom novom pobjedom.

I tako prolaze dani i mjeseci, a Kolinda Grabar Kitarović traži svoje mjesto pod političkim suncem i s hladnog Pantovčaka – da, onog istog kojega je prezirala i obećavala napustiti u roku dok kažeš ‘lažno obećanje’ – povremeno se spusti među obični puk. Ondje se razbacuje uobičajenim i više-manje šupljim i načelnim frazetinama, a u pravilnim intervalima doživi i poneki komunikacijski fijasko, takav da i njeni najbliži suradnici samo strpljivo zaklope oči i u sebi se snebivaju, pitajući se što ta žena uopće želi kazati.

Kolinda je korisna samo dok se čeka

U odnosu na predizbornu kampanju malo se toga promijenilo, osim što je Grabar Kitarović progovorila, pa je izgubila onu svoju mističnu auru i dojam da u pozadini uvijek nešto važno radi, privređuje, pregovara ili barem promišlja. Da parafraziramo: Kolinda je korisna samo dok se čeka…

Ali, ali: rekli smo da su izbori iza ćoška i krajnje je vrijeme da gospođa ipak pronađe neku zvučnu temu i zanimaciju koju bi zajahala, pa na njoj trijumfalno utrčala u novi mandat. Ovog tjedna skoknula je do Mađarske, no i ondje se propisno izblamirala i ispala naivna k'o francuska sobarica – taman dok je ta država blokirala pristup Hrvatske OECD-u, praktično je reketarivši na polju naftne industrije, predsjednica iste te Hrvatske u Budimpešti je sa smješkom primala nekakav bezvezni i besmisleni počasni doktorat. Mašala!

Mađarska je propala, iz Srbije se – pošto je Aleksandar Vučić valjda napokon odradio sve izbore i osvojio sve što je zacrtao – ne očekuje veliko talasanje, pa kao jedini adut preostaje Bosna i Hercegovina. Ondje, kako vidimo, ne nedostaje mušterija za poštenu (predizbornu) svađu.

Pravomoćna presuda ‘haškoj šestorki’, koja se očekuje do kraja godine, i njoj i njima taman će sjesti na volej.

Duhovi na optuženičkoj klupi

Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić već dulje od desetljeća čuče u zatvoru čekajući presudu u jednom od najkontroverznijih haških procesa – onome u kojemu su, zajedno s cijelom plejadom pokojnih hrvatskih političkih prvoligaša, uključujući pokojnog Franju Tuđmana, optuženi zbog pokušaja podjele Bosne, ako ćemo se izražavati kolokvijalno. U prvom koraku zajedno su dobili okruglih 111 godina, a sada nakon žalbe čekaju daljnju sudbinu.

Čeka i Kolinda, naravno, i to na voleju, pa je već zamahnula i poručila sudu da će ‘izgubiti svaki kredibilitet ako dosudi udruženi zločinački pothvat’. Lamentirala je nešto i o duhovima na optuženičkoj klupi, o optuživanju cijelih naroda i mijenjanju povijesti, no bjelodano je bilo tek kako se sprema na politički fight koji će, naravno, kapitalizirati. Uostalom, i s druge strane granice nalazi se njena nezanemariva biračka baza.

Kako to obično biva, žrtve su zadnja rupa na svirali: presudi li Haag šestorki, pa onda indirektno i Tuđmanu, da su izveli agresiju na susjednu (i mahom vlastitu, makar rezervnu) državu, bit će to antologijski hrvatski poraz, jednako kao što bi oslobađanje od ovog dijela optužnice bilo protumačeno kao pobjeda. Tako je to kad se moral i humanost svedu na političku utakmicu, pa se logori, progoni i ubojstva najednom doimaju kao trivijalnosti. Sića.

Znamo što će biti u trendu za jesen i zimu

S druge strane, za pravo kazati, iz hrvatske perspektive ta se mantra o ‘zločinačkom pothvatu’ u Bosni i Hercegovini s protekom vremena zbilja doima sve više i više šuplja: ako Haag ni nakon 25 godina nije uspio skontati što se ovdje doista zbivalo, sasvim je lijepa količina činjenica koje dokazuju da su tu nesretnu Bosnu i Hercegovinu dijelili baš svi, da su imali mokre snove o manjim, ali etnički čistim državicama, te da su ustrajno gurali u tom smjeru. Svi, pa i Tuđman i Izetbegović.

Kolinda Grabar Kitarović u cijeloj toj jednadžbi predstavlja poznatu i predvidivu vrijednost i samo se čeka pravi trenutak – presuda, recimo – da se iz Sarajeva javi ekipa sa suprotnim predznakom, pa da se svi skupa uvaljamo u blato optuživanja i čeprkanja po kostima.

Barem unaprijed znamo što će biti u trendu u sezoni jesen/zima 2017.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera