Ima li među nama iko razborit?!

Turcima je veoma stalo da se smanji eskalacija u Idlibu, koji bi se, u dogovoru s Rusima, pretvorio u region s najmanje rizika (Al Jazeera)

Piše: Ahmad Tumah

Michael Ratney, specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Siriju, prije nekoliko dana je izdao važno saopćenje o stavu svoje države prema posljednjem razvoju dešavanja u Idlibu. Ovo saopćenje sadrži veliki broj bitnih ideja s ozbiljnim refleksijama kroz koje se može predvidjeti razvoj događaja u nekoliko narednih mjeseci.

Između ostalog, na koji način će se SAD, Rusija i Turska, ali i ostatak međunarodne zajednice, odnositi prema posljednjim dešavanjima u Idlibu, koja su okončala potpunim uništenjem pokreta Ahrar al-Sham (Slobodni ljudi Sirije) i apsolutnom dominacijom Organizacije za oslobađanje Levanta (Hay'at Tahrir al-Sham). Posljedice ovakvih dešavanja na lokalnom, regionalnom i međunarodnom planu mogle bi biti zlokobne ako se situacija ne riješi prije nego što za to bude prekasno. Neka nam ono što se desilo u Halepu te jadni i ponižavajući izlazak svih oružanih revolucionarnih snaga iz grada bude velika lekcija.

Mnogi smatraju da su diskusije tokom pregovora Astana 5, održanih 4. i 5. jula, vezano za deeskalaciju u pokrajini Idlib i njenoj okolini, bile jedan od najznačajnijih i suštinskih razloga koji su naveli Organizaciju za oslobađanje Levanta da donese odluku o okončanju pokreta Ahrar al-Sham u Idlibu, što možda objašnjavaju i potpuno jasni i otvoreni stavovi koje je iznio Michael Ratney u svom saopćenju.

Interesi Rusije

Glavno pitanje SAD-a i predstavnika država koje su garanti stranama u Astani bilo je: Šta sa Frontom al-Nusra? Odgovoreno je kako se ovo problematično pitanje mora okončati, a da to moraju učiniti sami Sirijci.

Upravo ovakav odgovor može pojasniti korake koje Organizacija za oslobađanje Levanta poduzela iz straha da će nastavak vojne podrške Ahrar al-Shamu dovesti do kraja Tahrir al-Shama u Idlibu, svjesna nepovoljnih okolnosti za Ruse da donesu brzu odluku (u narednih nekoliko mjeseci) kojom bi se Front al-Nusra izveo vojnim putem iz Idliba, jer bi to bilo u interesu Irana, što Rusija ne želi.

Pored toga, Rusi ne žele da se umjerena sirijska opozicija uništi u cijelosti, a veliki dio ove opozicije stacioniran je u Idlibu i okolnim mjestima. Također, tu su i njihove ambicije da ova opozicija učestvuje u zajedničkom vrhovnom vojnom savjetu između režima i opozicije, što bi vodilo ostvarivanju konačnog rješenja u Siriji. Time bi se osigurao legitimitet ruskog prisustva u ovoj zemlji dugi niz godina uz saglasnost obje strane u sukobu, kako režima tako i opozicije.

Također, Hay'at Tahrir al-Sham je svjestan da je Turcima veoma stalo da se smanji eskalacija u Idlibu koji bi se, u dogovoru s Rusima, pretvorio u region sa najmanje rizika. Turci ne žele novu eskalaciju koja bi mogla imati još katastrofalnije posljedice od onoga što se desilo u Halepu, što je rezultiralo sa najmanje dva miliona novih izbjeglica u njihovoj zemlji. Na taj način bi Turska, također, izgubila sve aktualne i potencijalne saveznike u Slobodnoj sirijskoj vojsci.

Međutim, SAD ima drugačiji poglede, čiji bi se detalji mogli pojaviti u javnosti u nekoliko narednih mjeseci. Prvi obrisi su već prisutni u saopćenju Michaela Ratneya, prvog međunarodnog zvaničnika koji je jasno ukazao na ono što se dešava u Idlibu. Korisno bi bilo pažljivo obratiti pažnju na njegove riječi, budući da svaka od njih ima neko političko značenje.

Tragedija u Siriji

Ratney smatra da su Organizacija za oslobađanje Levanta i banda Abu Mohammada al-Jolanija (kako se on izrazio) izazvale najnovije napade na sirijski narod i druge frakcije, a da ono čemu svjedoči sjever Sirije predstavlja jednu on njegovih najvećih tragedija. Kontrola Al-Kaide (pod čime misli na Organizaciju za oslobađanje Levanta) na sjeveru dovodi u opasnost budućnost tog područja (pod čime misli na deeskalaciju u Idlibu i njegovoj okolini). Ovakve riječi će ostaviti odjeka u cijelom svijetu i neminovno poslati jasnu poruku.

Smatra da je budućnost sjeverne Sirije u velikoj opasnosti zbog aktuelnih dešavanja na tom području što služi individualnim i političkim ciljevima Al-Kaide. Stoga bi svi trebali znati da Al-Jolani i ljudi oko njega snose odgovornost za užasavajuće posljedice koje će se desiti Idlibu (misli na uništavanje Idliba).

Ratney također smatra da je pokret Ahrar al-Sham, iako ga nije direktno imenovao, jedna od frakcija na koju je izvršen napad podjednako kao i na sirijski narod. Ranije se od Amerikanaca nije mogla čuti klasifikacija ovog pokreta kao umjerenog. Pored toga, smatra kako su žestoke izjave pojedinih vjerskih autoriteta uz Al-Jolanija, vezano za ubijanje pripadnika drugih frakcija i dozvoljavanje napada na njihove imetke i živote, dokaz da je ideja Al-Kaide još uvijek duboko ukorijenjena u mentalitetu ove organizacije, te da promjena samog imena ne znači mnogo.

On je potvrdio da će SAD nastaviti, i to jednostranom odlukom, s napadima na Front al-Nusru i njeno rukovodstvo koje je dalo prisegu Al-Kaidi, bez obzira na frakciju u čijem sastavu će djelovati. Još opasnija stvar koju je iznio u svom saopćenju tiče se toga da je Organizacija za oslobađanje Levanta ta koja okuplja i druge skupine, te da će svaka od tih skupina pod njihovom komandom također biti tretirana kao Al-Kaida.

Međutim, naglašavanje ovako žestokog stava moglo bi biti u suprotnosti s praksom da se za metu uzimaju samo pojedini lideri Fronta al-Nusra mimo drugih, te sa praksom nenapadanja na neke istaknute sirijske lidere koji su se pridružili ovoj frakciji nakon njenog formiranja u Siriji za koje nije potvrđeno da su dali prisegu Al-Kaidi.

Ideološka neslaganja

Ratney je, također, presjekao put pred mogućnosti uspostavljanja odnosa s bilo kakvom civilnom upravom koja bi mogla biti uspostavljena u Idlibu radi staranja o građanskim pitanjima u gradu. Ova uprava bi mogla biti od pomoći jer bi se oslanjala na ličnosti s administrativnim iskustvom sposobnim da ublaže patnje građana i poboljšaju njihovu ekonomsku situaciju, što bi značilo povratak nekih od kadrova Ahrar al-Shama koji su bili u strukturama vlasti na granični prijelaz ili u lokalnu upravu. Međutim, za Ratneya takvi potezi predstavljaju očigledni i uzaludni manevar s ciljem izbjegavanja klasifikacije, varanja sirijskog naroda i osiguravanja novog paravana za Front al-Nusru.

Indirektno je ukazao da pokret Nour al-Din al-Zenki, bez da ga imenuje, treba biti oprezan da se ne približava bandi Al-Jolanija (kako ih je nazvao). Ova organizacija se pridružila Organizacija za oslobađanje Levanta iz taktičkih razloga a ne zbog ideološkog ili intelektualnog slaganja. Iz organizacije je istupila prošlog mjeseca, a postoji mogućnost da se nastojala ponovo vratiti nakon poraza Ahrar al-Shama.

Posljednja rečenica u saopćenju je najopasnija i najznačajnija, gdje se kaže da će SAD teško ubijediti međunarodne strane da ne poduzimaju neophodne vojne korake u slučaju da Front al-Nusra ovlada Idlibom.

Iz ovog se može implicitno shvatiti da Amerikanci nemaju ništa protiv, a možda i ohrabruju Ruse da nastave s bombardiranjem Idliba i unište opoziciju u narednih nekoliko mjeseci (možda i za pola godine). Ovo će izazvati veliku nelagodu Turcima koji ne žele vidjeti nikakvu eskalaciju u Idlibu koja bi rezultirala time da blizu dva miliona izbjeglica ponovo pređe na Tursku teritoriju.

Da ne bude prekasno

Vjerujemo da ozbiljnost trenutne situacije, kako je predstavljeno i u saopćenju Michaela Ratneya, nalaže opreznost prema svemu što bi se moglo desiti, te da trebamo potražiti odgovarajuće rješenje za probleme prije nego bude prekasno.

Potrebno je hitno tražiti od svih istaknutih islamskih i društvenih lidera u Idlibu da komuniciraju sa Organizacijom za oslobađanje Levanta i da vrše pritisak na njih kako bi izdali proglase u kojima će poništiti efekte radikalnih izjava koje su izdali vjerski lideri Fronta al-Nusre tokom sukobljavanja sa Ahrar al-Shamom. To je ostavilo utisak da je Al-Nusra i dalje povezana s Al-Kaidom, bez obzira što je promijenila ime u Organizaciju za oslobađanje Levanta.

Također, Organizacija za oslobađanje Levanta treba pokrenuti inicijativu da prekine sve ranije odnose sa organizacijom Al-Kaida, da prekine prisegu koja predstavlja teret za neke od njenih članova i da pronađe drugu interpretaciju za riječi Vjerovjesnika (neka je Božiji mir i spas njemu): ”Ko umre bez prisege, umro je predislamskom smrću”. Trebaju biti sigurni da trenutni politički uvjeti podrazumjevaju da se ta prisega treba poništiti.

Organizacija za oslobađanje Levanta treba izgledati kao ”Slobodna sirijska vojska”, te pokazati cijelom svijetu da je spremna na političko rješenje u Siriji. Najbolja stvar bi bila ta da Organizacija za oslobađanje Levanta odluči otvoriti kanale za pregovore i razmjenu gledišta sa istaknutim političkim ličnostima u Siriji kako bi se pronašlo rješenje.

Među nužnim preporukama jeste i inicijativa Organizacije za oslobađanje Levanta za olakšavanje formiranja civilne uprave u Idlibu te da se ne dozvoli nikakvo uplitanje u njen rad. Također, da se dozvole slobodni i pošteni izbori za formiranje lokalnog vijeća kojem bi se povjerilo da obavlja poslove upravljanja gradovima i općinama.

Pouke iz Mosula

Također, smatramo kako je potrebno da se Organizacija za oslobađanje Levanta – kako bi se smirila situacija na međunarodnom i arapskom nivou – u potpunosti povuče iz gradova i općina i stacionira se izvan njihovih granica, a da to područje proglase demilitariziranim zonama. To bi trebali popratiti medijskim kampanjama u kojima će se to jasno istaći, čime bi se ovo područje spasilo i ne bi dao argument međunarodnoj zajednici da koristi vojne mjere.

To, također, podrazumijeva da se dopusti i nekim od pripadnika Slobodne sirijske vojske da se vrate u Idlib i postigne dogovor s preostalim članovima Ahrar al-Shama da se vrate na svoje ranije položaje izvan grada, te da se na taj način da pečat umjerenosti na djelovanje Organizacije za oslobađanje Levanta.

Ovo ni u kom smislu ne znači da se trebaju shvatiti ozbiljno riječi međunarodne zajednice da se Sirijci na taj način odriču svojih principa i konstanti sirijske revolucije. Potrebno je iskoristiti period od šest narednih mjeseci prije nego se sirijski narod bude morao ponovo ukrcavati na zelene autobuse. Ratney je upalio alarm kao upozorenje svima da je ozbiljan u pogledu svojih izjava i da se oni ne šale, naročito u kontekstu nove politike Donalda Trumpa, koja smatra da nema ničeg lošeg u potpunom uništavanju stanovništva i infrastrukture. Najbolji primjer za to je Mosul, iz kojeg bi razumom obdarene osobe trebale izvući pouku!

(Ahmad Tumah je bivši šef privremene vlade Nacionalne koalicije revolucionarnih i opozicionih snaga Sirije)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO