Plaćeni smještaj federalnih delegata kao bonus zarada

Još jedno ozbiljno novinarsko istraživanje otvorilo je mnogo pitanja bez odgovora – je li tačno da u BiH nedostaje novaca ili su oni loše raspoređeni odnosno zloupotrijebljeni, koliko će još ljudi na vlasti dokazivati da rade isključivo za vlastite ili stranačke interese, zašto postoje neke institucije poput revizora ili drugi kontrolni mehanizmi čiji nalazi završe u ladicama i bez posljedica za one koji su zloupotrijebili novce poreskih obveznika…

Delegati Federalnog parlamenta su za dvije i po godine naplatili više od 825.000 maraka za smještaj, odvojeni život od porodice i prevoz do kuće. Postoje dokazi do kojih su došli novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) da većina delegata, od njih 35 koji primaju 800 maraka mjesečno, taj novac ne troše u predviđene u svrhe.        

Pravilima je predviđeno da svi oni koji dolaze iz mjesta udaljenih 70 i više kilometara od Sarajeva imaju pravo na novac za odvojeni život, putne troškove i smještaj dok borave i rade u Sarajevu. U prethodnom periodu bilo je mnogo zakazanih i odloženih sjednica, prekinutih prije usvajanja dnevnog reda, ali nije zabilježeno da je neko od delegata zbog toga odbio primiti naknadu.

Napušteni ili ruševni objekti

Većina iznajmljenih stanova ili  kuća koji su delegati prijavili ili je u vlasništvu prijatelja ili su napušteni i ruševni objekti. Prosječna cijena iznajmljenog objekta je oko 400 maraka, što znači da ostatak ostaje u džepovima delegata. U pravilima se ne navode uvjeti kakve objekte mogu unajmljivati delegati niti se zabranjuje isplata naknada onima koji posjeduju stan ili kuću u Sarajevu.

Objašnjenje koje je tim povodom novinarima CIN-a dao sekretar Doma Izmir Hadžiabdić najbolje ilustrira sve manjkavosti donesenog pravilnika, ali i paradigmu ponašanja ljudi na vlasti u BiH. Ne čini li Vam se, kaže Hadžiabdić, da bi norma koja bi glasila – ukoliko delegat ima svoj privatni stan u Sarajevu, nema pravo na službeni smještaj – bila malo nezgrapna norma i bila besmislena?”.

Meni se čini besmislenijim isplaćivati naknadu nekome ko na to ima pravo na temelju odredbi provizornog pravilnika, a da pri tome njegova primanja to mogu podnijeti i ne postoji volja da se čitav posao iskontrolira do kraja. Važna je informacija da zvaničnici u BiH, prema istraživanju koje je objavio beogradski Blic, imaju najveće plaće od svih političara u državama bivše Jugoslavije, oko 3.500 eura. Druga je Slovenija sa nešto manje od toga iznosa, treća Hrvatska sa 2.800, slijede Crna Gora 2.400, Makedonija 1.400 i na kraju Srbija oko 1.200 eura. Najviše plaćeni političar u BiH ima tri puta veću mjesečnu plaću od kolege iz Srbije. Ekonomsko stanje u BiH ne daje osnov za ovakvo razbacivanje javnog novca. Delegati Doma naroda Federalnog parlamenta imaju mjesečna primanja između 3.500 i 4.000 maraka.  

Na takva primanja idu i druge privilegije, sve do simboličnih cijena jela i pića u parlamentarnim restoranima.

Ozbiljna država, što mi očigledno nismo, iskoristila bi ovu priliku da pomažući delegatima da imaju smještaj tokom boravka u Sarajevu  pokuša staviti pod kontrolu iznajmljivanje kuća i stanova od čega se može namaknuti mnogo novca u budžete. Neki od iznajmljivača tvrde da plaćaju porez, ali upitan je način na koji se sve odvija. Ako već govorimo o zakonitom i transparentnom ponašanju, da li je u suradnji sa Zastupničkim domom gdje postoji mnogo veći broj onih koji imaju pravo na odvojeni život i unajmljivanje stana bilo moguće objaviti javni poziv za prikupljanje ponuda iznajmljivača? Da li je o tome neko razmišljao, jer bi onda bilo potrebno definirati i kriterije koje stan ili kuća treba da ispunjava, period na koji se objekat iznajmljuje,…  Ovako, malo je što udome podobne u javnom sektoru, nego i pomognu članovima porodica stranačkih članova ili simpatizera plaćajući novcima poreskih obveznika iznajmljivanje kuća i stanova.

Sve po zakonu

Delegati će reći – po zakonu je. Jeste, ali ko donosi zakone?

Delegati će reći – po pravilnicima je. Jeste, ali ko donosi pravilnike?

Ako ih pitamo zašto nisu promijenili zakone i pravilnike, ako su vidjeli da nisu moralni – delegati neće ništa reći.

Sekretar Doma Hadžiabadić kaže da Dom naroda PFBiH ne provjerava da li delegati poštuju pravila o ovim privilegijama, jer nemaju mehanizme nadzora niti kapacitete. Ako je to već tako, zašto nazdor ne vrše druge, u tu svrhu formirane, institucije? Novinari svojim istraživanjima daju inicijalne informacije o potencijalno nelegalnim poslovima, uredi za reviziju svake godine obave provjeru stanja, sačine izvještaje i o tome obavijeste nadležne, često i MUP-ovi na temelju pojedinačnih prijava podnose izvještaje o mogućem počinjenju krivičnih djela…

Ne znam još niti za jedan slučaj sličan ovome koji je završio otvaranjem istrage ili podizanjem optuženice protiv odgovornih za činjenje ili nečinjenje u zloupotrebi javnih fondova, budžeta, … Ako do njega i dođe, vjerovatno će optužnica biti odbačena zbog nedostatka dokaza, a optuženi oslobođeni odgovornosti. Nešto slično kao i u slučaju „Energopetrol“ koji je okončao oslobađajućom presudom za devet osoba. Sud nije našao dovoljno dokaza da su odgovorni, ali nakon procesa niko ne postavlja pitanje šta je sa 33 miliona maraka za koje je ova država oštećena. I tako danas 33 miliona, sutra 850 hiljada i kad nakon svih slučajeva pronevjerenog novca podvučemo crtu, valjda bi nam trebalo biti jasno zašto smo toliko dužni i zašto se moramo obraćati za pomoć svjetskim finansijskim institucijama. Krediti se nižu jedan za drugim, generacije koje dolaze, godinama će imati obavezu vraćanja dugova, jer nema interesa da se novac stavi u legalne tokove.

Šta rade stranke

Pitanje je naravno i šta rade stranke zastupljene u Parlamentima? Nisu dobile podršku birača za ovakvo, treba li naglasiti, neodgovorno trošenje para. Njihova odgovornost srazmjerna je uticaju koji imaju na donošenje odluka u Parlamentu. U januaru ove godine iznos naknade za odvojeni život povećan je sa 600 na 800 maraka, ali o kontroli trošenja tog novca tada nije bilo ni govora ni odluka.

I na kraju, kao i u svim pričama o ponašanju izabranih i imenovanih zvaničnika u BiH, pogled mora biti uprt u birače. Naredna je izborna godina, a oni koji odluče izaći na izbore moraju konačno postati birači, a ne glasači. To je najpouzdaniji mehanizam da se ovakvom ponašanju stane u kraj.

Eufemizme poput rasipanja novca i budžetska potrošnja u Bosni i Hercegovini konačno treba zamijeniti pravim imenima – sumnja u protivpravno sticanje dobiti, na moralnoj ravni bezobrazluk i licemjerje, a jezikom svima razumljivim – pljačka. Po zakonu i procedurama, za sada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera