Hrvatska (bez) posla

Hrvatska je čudo od države. Ekonomski podaci iz mjeseca u mjesec sve su bolji. Krupnim koracima grabi prema sredini tablice Europske unije i ništa je više u tome ne može zaustaviti, poručuju premijer Andrej Plenković i njegovi iz HDZ-a.

Pogledajte ovo: prvi put od 1990. godine Hrvatska je po apsolutnom broju nezaposlenih pala ispod 170.000. I ne samo to, nego istodobno raste i zaposlenost, pa Plenković tvrdi da će do kraja njegovog mandata Hrvatska doseći stopu od 68 posto zaposlenih.

Kako brojke ne bi ostale visjeti u zraku, evo odmah i komparacije s drugim državama. Hrvatska je u svibnju deseti mjesec zaredom predvodila države EU s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini. Taj trend se nastavlja i dalje, pa se pad broja onih bez posla već može nazvati i dramatičnim, s obzirom da ih je lani bilo 13,4 posto, a ove godine je tek 10,7 posto. Hrvatska je iza sebe ostavila sve ostale, dahću joj za vratom Španjolska i Irska, ali daleko su od toga da ih se može nazvati ozbiljnom pratnjom.

Takva je šampionska stvarnost koju Hrvatskoj nude vladajući. Međutim, dovoljno je samo zagrebati da se slika ove loše naslikane pastorale raspadne poput kule od karata. Primjerice, podaci o stopi zaposlenosti – udjelu zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu – Hrvatsku, uz Grčku, svrstavaju na začelje EU.

Još je gori podatak koji je duboko potresao inače intertnu i nezainteresiranu javnost da je po stvarnoj individualnoj potrošnji po stanovniku i bruto domaćem proizvodu, čitaj – standardu građana – Hrvatska dosegla samo dno. Da nije Bugarske, bili bi posljednji u EU, ali, eto, Bugari tek očekuju ubrzanje koje je prošle godine ostvarila Rumunjska s kojom je Hrvatska u 2015. godini stajala bok uz bok, s tim da su Rumunji bili nešto lošiji.

Međutim, nekadašnji susjedi kojima smo se u onoj propaloj državi rugali prodavajući im traperice i Vegetu za vagone njihovih bezvrijednih leja, prošle godine dali su gas i sa 58 posto u 2015. godini otišli na 63 posto i dostigli Mađarsku, dok je Hrvatska jedva skočila za jedan postotni bod.

Samo naivni mogu povjerovati u servirano

Nije problem uočiti gdje se raspadaju Potemkinova sela “hrvatskog gospodarskog čuda”. Samo potpuni statistički naivac u Bruxellesu s manjkom zanimanja za neku tamo malu državu može povjerovati u servirane mu brojke.

Svatko tko živi u Hrvatskoj jako dobro zna što se događa. Iz te je države prošle godine otišlo najmanje 55.000 ljudi, dok neslužbene brojke govore o možda čak i 100.000 građana koji su otišli tražiti kruh po Irskoj, Njemačkoj, Italiji…

I to ne bilo kojih, nego mladih, onih koji bi trebali upravo u toj dobi biti poslovno najproduktivniji, ali nisu dobili priliku zaraditi ni minimalnu plaću, kamoli osigurati egzistenciju svojoj obitelji. Zato su skupili što imaju, i zaputili se u sretniju budućnost daleko od ovih gudura. Njihov odlazak izravno je utjecao na pad radne snage, a samim time smanjio stopu nezaposlenih.

Idemo dalje, osim sezonalno definiranog turizma na čijim nejakim plećima deindustrijalizirana Hrvatska gradi gospodarski rast i konstantno loših demografskih trendova, na burzi rada primjenjuju vrlo restriktivnu politiku destimuliranja javljanja na Zavod za zapošljavanje. Hrvatska je zbog toga u nesrazmjeru s ostalim državama EU koje imaju manje nezaposlenih od onih prijavljenih na burzi. Ovdje je situacija drukčija. Oni na burzi tek su dio armije nezaposlenih.

Primjerice, oni koji imaju pravo na naknadu s burze (oko 40.000 ljudi) ograničeni su na mjesečna primanja od najviše 250 eura preko ugovora o djelu ili honorara. Čim premaše taj iznos, skidaju se s burze. S obzirom da se sa 250 eura u Hrvatskoj ne može preživjeti, osuđeni su na obavljanje bilo kakvog posla kako bi se imali čime prehraniti. Usprkos tome, kao takvi ulaze u statistiku i izravno doprinose “hrvatskom gospodarskom čudu”, jer ih se s jedne strane skida s burze, a s druge ulaze u zaposlene.

Posao rezerviran za rodbinu i stranačke drugove

Kako netko tko je nezaposlen postane zaposlen? Jednostavno! Poreznom reformom Hrvatska je uvela plaćanje doprinosa i na honorarna primanja, pa država preko posebnih obrazaca registrira svaki dohodak, pa bio i simbolički čime i onaj tko je uspio doseći nekoliko stotina eura mjesečno postaje zaposlen.

Evo i brojki: u prva četiri mjeseca ove godine broj nezaposlenih prijavljenih na burzu pao je za 40.000 u odnosu na isti period lani, a prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u istom periodu doprinose je plaćalo, hoće reći radilo – 1.424.480 ljudi, njih 83.000 više nego prema podacima Državnog zavoda za statistiku i gotovo 25.000 više nego u prva četiri mjeseca 2015. Kad se njima dodaju oni koji prolaze program “stručnog usavršavanja” mladih kojima država plaća oko 400 eura da rade, podaci postaju još jasniji.

I na kraju, možda i ključna točka ove paralaži: nakon godina i godina provedenih na burzi, samo potpuni naivac – još veći od onog iz Bruxellesa – računa da će pronaći posao preko Zavoda za zapošljavanje.

Posao, posebno ako nešto vrijedi, i tako je rezerviran za rodbinu i stranačke drugove onih koji prodaju priču o “hrvatskom gospodarskom čudu”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera