Biraj stranku za lični interes

Pitanje je, piše autor, ko stoji iza osnivanja dvije nove stranke i čime misle osvojiti glasače (EPA)
Pitanje je, piše autor, ko stoji iza osnivanja dvije nove stranke i čime misle osvojiti glasače (EPA)

Posljednjih dana pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini privukle su informacije o potencijalnom osnivanju dvije nove političke stranke koje bi se aktivno uključile u opšte izbore u oktobru naredne godine: proruske stranke u bh. entitetu Republika Srpska i Pokreta za Evropu kao bh. stranke. To i ne bi bila kakva vijest na prostoru gdje političke stranke niču i nestaju kao pečurke poslije kiše da se ne radi o špekulacijama ko stoji iza njihovog osnivanja i kakvo im je političko opredjeljenje kojim misle osvojiti glasače, te da li su u pitanju geostrateške igre ili tek one sitne, lokalne. Jer, o bilo kakvoj stranačkoj ideologiji i podjeli stranaka po ideološkoj osnovi i vrijednosnim sistemima vezanim za ideologiju danas je veoma teško govoriti i u Evropi, a kamo li na ovim prostorima.

O kakvoj ideologiji i podjeli na desnicu, ljevicu i centar danas možemo govoriti kada, na primjer, u Francuskoj na zadnjim izborima budu potučene i ljevica i desnica, a vlast osvoji do tada nepostojeća stranka sa liderom koji preko noći pobijedi na predsjedničkim izborima i još počne da figurira kao vodeći evropski lider? Očito je prošlo i vrijeme, ili je za sada u dubokoj krizi, i ideologija i državnika i, ljudi koji su zbog ideoloških uvjerenja bili recimo, spremni otići i na dugogodišnju robiju.

Trguje se isključivo pozicijom i zarad ličnog interesa, a tako se bira i stranka.

Na ovim prostorima, pa i u Bosni i Hercegovini, besmisleno je govoriti o podjeli na desnicu, ljevicu i centar kada takva diferencijacija, osim u zvaničnim programima stranaka koje članstvo i ne poznaje, apsolutno u praksi ne postoji. Zapadno-liberalni demokratski režimi se suočavaju sa krizom koja prijeti da dovede do raspada, kako pojedinih država, tako i same Evropske unije, a na djelu imamo “vrijeme populizma” i autokratske režime koji ne poštuju ni institucije, ni civilno društvo. Sve češće se čuje mišljenje da se vraćamo u 30-te godine prošlog vijeka. U takvoj dezideologiziranoj situaciji u kojoj su bh. stranke, bez obzira na zvanična opredjeljenja o svojoj ideološkoj pripadnosti, samo interesne skupine čiji lideri uspješno spajaju populizam i autokratizam, praveći od svojih stranaka interesne grupe i zavode za zapošljavanje, šta uopšte znači pripadnost stranki?

Ko pobijedi, ‘kupi kajmak’

U Bosni i Hercegovini više se ne odvijaju međustranački “sukobi” zasnovani na razlikama u ideologiji i vrijednosnim sistemima i na taj način pridobivaju glasači i uspostavljaju sistemi vladanja, nego je na sceni isključivo unutarstranačka borba zasnovana na borbi za vlastite interese i za ostvarivanje dominacije nad resursima koji stoje na raspolaganju nakon izborne pobjede. Umjesto ideološkog, na sceni je isključivo nacionalno-nacionalistički sukob i pridobijanje glasača na tezi ko bolje brani nacionalne interese i uspješnije se suprotstavlja vladajućim strankama i liderima iz ostala dva naroda. A ko pobijedi – “kupi kajmak” i kapitalizuje sve što može na račun te pobjede i osvojene vlasti. To kapitalizovanje se, prije svega, ispoljava u ostvarivanju konkretnih egzistencijalno-finansijsko-materijalnih interesa. I to je postalo svrha bavljenja politikom i članstva u političkim strankama.

Od završetka opštih izbora 2014. godine do danas odvijaju se procesi nezabilježeni u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i njenom stranačkom životu. Samo u banjalučkoj Gradskoj skupštini nedavno je jedna četvrtina odbornika promijenila stranački dres, a u entitetskoj Narodnoj skupštini samo je Srpsku demokratsku stranku napustilo pet poslanika. Slični procesi se odvijaju i u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, a poslaničkim i stranačkim pozicijama se počelo trgovati kao na pijaci. Toliko da to više nije niti iznenađujuće, niti nešto zbog čega bi neko postavio bilo kakvo pitanje, a naročito ne ono za koga, ustvari, glasamo i zarad zastupanja kojih političkih interesa i ciljeva. Trguje se isključivo pozicijom i zarad ličnog interesa, a tako se bira i stranka. Tako su se počeli ponašati i građani, vagajući i procjenjujući članstvom u kojoj stranci mogu najbolje ostvariti neki svoj interes. I to je postala ideologija svih ideologija.

Ima li tu para, ključno je pitanje. Bitnije od onog da li je stranka proruska, proevropska, propakistanska, prokineska…

Šta onda u takvom kontekstu znači pojava bilo kakve nove stranke i zašto bi to uopšte moglo biti bitno, osim kao usputna zanimljiva, ljetnja, medijska informacija? Pa, isključivo zbog toga. Stranke na vlasti, pogotovo one na dugogodišnjoj, najmasovnije su i postale su dijelom kompanije, dijelom zavodi za zapošljavanje. Mjesta za posao i para je sve manje, a zainteresovanih je sve više. Bara mala – puno krokodila. Ekonomsko-socijalna situacija je sve gora i živi se od kredita do kredita.

Hoćemo sve i odmah

U takvoj situaciji građani pomno osmatraju bilo kakvu novu mogućnost kao šansu za ostvarivanje svog interesa. Već sada se precizno, bar u Republici Srpskoj, može napraviti prognoza izbornih rezultata naredne godine i političari i građani se nepogrešivo opredjeljuju prema toj prognozi. Zato se pojava svake nove stranke dočekuje isključivo sa procjenom može li opstati na političkoj sceni, kakve su šanse da participira u vlasti i da li je vezana za pobjednike ili gubitnike.

Ima li tu para, ključno je pitanje. Bitnije od onog da li je stranka proruska, proevropska, propakistanska, prokineska… Zato građani jedino i traže odgovor na pitanje da li je neka buduća proruska stranka podržana od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a finansijski iz Rusije, kao i da li je Pokret za Evropu finansiran od nekoga iz Evropske unije i da li ima šanse da uđe u vlast. Sve ostalo je nebitno.

I nema nikakve šanse da uspije. Ama baš nikakve, osim da postane neki elitistički klub, zanimljiv i profitabilan samo njegovom vođstvu. Pa koja se to bitnija stranka u Bosni i Hercegovini ne zalaže za evrointegracije i ulazak u Evropsku uniju i sve druge EU vrijednosti i koja u Republici Srpskoj, uz to, nije i proruska. Sve. Pa, ko će onda glasati za nove stranke? To je kao da glasaš za Radom za boljitak. Ne zvuči li to utopistički i gubitnički? A mi živimo u zemlji u kojoj hoćemo sve i hoćemo odmah. I na tuđi račun.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Nijedna stranka iz BIH još nije prijavila svoj prošlogodišnji financijski izvještaj CIK-u, što su zakonski dužne obaviti do kraja ovog mjeseca. Još traje revizija izvještaja za 2015. godinu. Analitičari kažu kako je to područje puno zakonskih rupa te da je nužna dogradnja.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO