Uloga Egipta i Emirata u organizaciji neuspjelog puča u Turskoj
Pokušaj državnog udara u Turskoj 15. jula prošle godine uznemirio je svijet, uključujući i arapske države. Veliki broj Arapa, koji su vidjeli kako se Arapsko proljeće preobrazilo u svoju suprotnost, oštro se usprotivio pokušaju puča i izrazio je podršku turskom narodu i Vladi. Međutim, određene arapske vlade i njihovi operativci otvoreno su podržali organizatore državnog udara, te su čak i ponudile logističku podršku oružanoj organizaciji FETO, koju predvodi Fetullah Gullen, Turčin nastanjen u SAD-u, a koja je organizirala neuspjeli pokušaj udara.
Iako veza između ovih arapskih vlada i Gulenovih pristalica nije bila jasna na početku, postala je evidentnija u svjetlu novih dokaza koji su otkriveni tokom protekle godine.
Ispostavilo se da je egipatska Vlada bila najgslanija pristalica prošlogodišnjeg pokušaja puča u Turskoj. Odmah nakon neuspjelog vojnog udara, Vlada generala Abdel Fattaha al-Sisija je objavila kako bi mogla razmotriti ideju da Gulenu odobri azil u slučaju da bude morao napustiti SAD. Za to vrijeme egipatske vlasti nisu uvele restrikcije na aktivnosti organizacije FETO unutar svojih granica i dozvolile su predstavnicima ove grupe da se pojave na egipatskim TV kanalima kako bi branili organizatore puča. Štaviše, provladini emiteri u državi zauzeli su takav urednički stav da su stali na stranu organizatora udara protiv demokratski izabrane turske Vlade. U nastojanjima da proširi poruke Gulena arapskom svijetu, televizijska mreža u vlasništvu Mohammeda Dahlana, palestinskog savjetnika Ujedinjenih Arapskih Emirata, objavila je intervju s glavnim organizatorom neuspjelog državnog udara.
UAE je drugi snažan pristalica pokušaja državnog udara u Turskoj. Nedavno je otkriveno da je, nezadovoljna regionalnom politikom Ankare, ova država poduzela niz blago skrivenih koraka da podrži pokušaj FETO-a da turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ukloni sa vlasti. U junu su procurjeli e-mailovi sa privatnog računa ambasadora Abu Dhabija u Washingtonu Yousefa al Otaibe otkrili kako je moguće da je ova zaljevska nacija odigrala veću ulogu u neuspjelom pokušaju vojnog udara prošlog ljeta nego što se prvobitno mislilo.
‘Kako da riješite problem Erdogan’
Mailovi su pokazali da je Otaiba održavao bliske kontakte s višim zvaničnicima Fondacije za odbranu demokratija, ekspertske organizacije iz SAD-a koju prvenstveno finansira izraelski biznismen Sheldon Adelson. Prepiska između ambasadora UAE-a i Johna Hannaha, višeg savjetnika u pomenutoj fondaciji, omogućila je značajan uvid u odnos Abu Dhabija s organizatorima vojnog udara u Turskoj. U jednom od procurjelih mailova Hannah, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšem potpredsjedniku Dicku Cheneyu, poslao je Otaibi članak u kojem piše da su i UAE i FDD odgovorni za pokušaj vojnog udara u Turskoj 15. jula, uz popratnu poruku kako je on “počastvovan što je u društvu UAE-a”.
Hannah je ranije objavio članak na ForeignPolicy.com pod naslovom “Kako da riješite problem kakav je Erdogan”, u kojem je sugerirao da bi se turska vojska trebala dići protiv Erdogana kako bi “spasila” Tursku. Osim tog, u članku, koji je u julu prošle godine objavio Middle East Eye, britanski novinar David Hearst tvrdio je da je UAE odvojio značajna sredstva kako bi se pobrinuo da pokušaj puča u Turskoj bude uspješan. On je iznio navode da je Mohammed Dahlan, djelujući u ime vlade UAE-a, dostavio novac operativcima FETO-a. Prošli mjesec je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao novinarima da je ova muslimanska država potrošila tri milijarde dolara na nastojanja da skine Erdoganovu Vladu, što je dalo težinu tvrdnjama da je UAE finansirao prošlogodišnji pokušaj puča.
Postoji nekoliko razloga iza želje UAE-a da svrgne tursku Vladu. Prije svega, nije tajna da je UAE nezadovoljan pristupm truske Vlade revolucijama Arapskog proljeća. Kada su u nekoliko bliskositočnih država izbili protesti, Ankara je izrazila solidarnost s prodemokratskim snagama i otvoreno podržala zamjenu diktatorskih režima pod kontrolom Zapada s demokratski izabranim vladama. Smatrajući da je ova demokratska poruka štetna za njegove interese, Abu Dhabi je poduzeo mjere protiv ove države.
Još jedan zanačajan faktor iza podrške UAE-a vojnom udaru u Turskoj jee podrška Turske Muslimanskoj braći, umjerenom pokretu koju uživa veliku popularnost u Egiptu i širom muslimanskog svijeta. Vjerujući da ova grupa predstavlja izazov njihovoj vladavini, političke elite u Abu Dhabiju su usvojile oštru politiku protiv Muslimanske braće. U 2013. godini oni su podržali Sisijev vojni udar u Egiptu, koji je skinuo sa vlasti Muhameda Mursija iz Muslimanske braće, a kasnije su poduzele niz koraka da na sličan način svrgnu vladu u Turskoj. Oni su, također, organizirali, zajedno sa Saudijskom Arabijom, blokadu Katara, koja još traje.
Kome smeta saradnja Ankare i Dohe
Stav turske Vlade prema Iranu i Libiji još je jedan razlog iza podrške UAE-a prošlogodišnjem neuspjelom državnom udaru. U Libiji turska Vlada podržava formiranje demokratske vlade, dok UAE podržava vojnu vladu Khalife Haftara i odbija pomoći ovoj ratom razorenoj državi da krene ka demokratiji. U isto vrijeme Abu Dhabi je nezadovoljan prijateljskim odnosom Ankare prema Teheranu u vrijeme kada Abu Dhabi želi izolirati Iran.
Snažne ekonomske, vojne i političke veze Turske s Katarom su još jedan razlog za neprijateljski stav UAE-a prema turskoj Vladi. Zbog jačanja saradnje između Ankare i Dohe, nekoliko zaljevskih država – uključujući Saudijsku Arabiju i UAE – nezadovoljno je jer ne žele da Turska postane utjecajnija u regiji. Nedavni poziv Abu Dhabija i Rijada na zatvaranje turske vojne baze u Kataru primjer je ovog sentimenta. Naposlijetku, potraga Turske za novim regionalnim poretkom na Bliskom istoku ohrabruje UAE da još prisnije sarađuje s regionalnim i globalnim igračima kako bi izolirao Ankaru. UAE je uključio Egipat, Saudijsku Arabiju, Njemačku, Izrael, SAD i druge u nastojanjima da umanje utjecaj Turske na Bliskom istoku.
Posvećena cilju promoviranja demokratije, mira i širenju razvoja i ekonomskog napretka u sva društva na Bliskom istoku, Turska će ostati država koja uzrokuje promjene u regiji. Ironija je u tome što podrška određenih lokalnih i globalnih aktera ogranizatorima vojnog udara ne samo da je povećala popularnost predsjednika Erdogana, već je navela Ankaru da razmotri svoju politiku prema navedenim državama. Promovirajući regionalnu saradnju i pozivajući lokalne učesnike da ostvare veću kontrolu nad Bliskim istokom, od turske Vlade treba očekivati prisniju saradnju s vladama koje dijele ove ciljeve i oštrije mjere protiv onih koji su protiv.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera