Ko Dodiku podmeće poticanje na referendum?

Šta će predsjedniku RS-a uopšte plakat za lokalne izbore, to samo on i referendumska komisija znaju, piše autor (Arhiva)
Šta će predsjedniku RS-a uopšte plakat za lokalne izbore, to samo on i referendumska komisija znaju, piše autor (Arhiva)

Dvadeset i šestog septembra banjalučka zora rumenila je u ozbiljnoj atmosferi, s otvorenim pitanjem – šta poslije referenduma. U zraku su se još uvijek osjećali miris i boja referendumskih i predizbornih plakata, a lokalni izbori trebalo je da se dese za šest dana.

Na jednom od plakata bio je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik. Šta će predsjedniku uopšte plakat za lokalne izbore, to samo on i Referendumska komisija znaju, ali zar bi bilo domaćinski da on na to takmičenje ne upadne, makar počasno, kao gost?

Ne govorimo ni o kakvom pretjerivanju. Sve je bilo nekako sporo i traljavo. Plakat sa fotografijom Dodika, koji blago podiže desnu ruku, na kome je on lično “snaga Srpske”, izvješen je na svakom bitnijem bilboardu u RS-u već 2. septembra.

U njemu je sva ‘snaga Srpske’

Nešto kasnije, na taj plakat dolijepljena je tabla sa natpisom “Izađi na Referendum 25. 9. 2016”. Odmah je bilo jasno šta čovjek u kome je sva “snaga Srpske” hoće. Mjesec dana pred lokalne izbore, na kojima je njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata trebalo da povrati vlast na lokalnom nivou, koja je bila u rukama Saveza za promjene, niti je Dodik mogao bez referenduma, niti je referendum mogao bez Dodika.

Na sjednici Narodne skupštine RS-a 15. jula 2016. godine, pričom da će odluka o obilježavanju 9. januara kao Dana RS-a nakon održavanja referenduma biti zakon sa najvećom snagom volje naroda u istoriji RS-a, Dodik je dobio podršku 64 od 83 poslanika u Narodnoj skupštini. Stoga je Narodna skupština donijela odluku o održavanju referenduma, pa je referendum i održan sedam dana pred lokalne izbore 2016. godine. Poruka “Izađi na referendum” na Dodikove plakate nalijepljena je u hodu, bez previše muke.

No, Dodik je odmah rekao da u priči o referendumu neće biti nametljiv. Iz njegovih izjava moglo se zaključiti da je referendum demokratski mehanizam, nešto trajno dobro za RS, da to nije to njegova politička priča pred izbore, da nema niko ništa da brine.

Tako je i bilo. Osim u medijima javnog i masovnog komuniciranja, nigdje se Dodika nije moglo ni čuti o referendumu. Odnosno, nije ga se moglo čuti uživo, u kakvoj većoj ili manjoj grupi, pod šatorom recimo – strogo televizija, radio, štampa, online portali, Facebook page, website SNSD-a. Izvan tih medija, preko kojih je slao veoma jasne referendumske poruke, Dodik nije tražio kanale da poziva na referendum.

Nazovi radi referenduma

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić u nekoliko navrata podržao je referendum i pozivao građane da na njega izađu. Premijerka RS-a Željka Cvijanović izlijetala je sa izjavama u trenucima kad se nije znalo hoće li referenduma biti ili ne, braneći odluku predsjednika RS-a i Narodne skupštine. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović jedino je rekao da je njegova Srpska demokratska stranka podržala odluku o referendumu, ali da ne podržava Dodikovu politiku, i od njega se pozivi za referendum nisu ni mogli čuti.

Doduše, hoće li referenduma zaista biti saznalo se tek sredinom septembra, nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, prema molbi Narodne skupšine RS-a, preispitao svoju odluku o neustavnosti 9. januara i opet ustanovio da je Zakon o praznicima RS-a neustavan.

Iako je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine odbila da joj dostavi centralni birački spisak, referendumska komisija nekako se snašla. Kurtoazijom Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a, lični podaci građana RS-a dostavljeni su komisiji i telekomunikacijskoj kompaniji M:tel. Tako je svaki građanin RS-a slanjem poruke na m:telov broj mogao provjeriti gdje ima pravo glasati.

Tim nelegalnostima referendumskog procesa, poput ustupanja ličnih podataka građana privatnoj telekomunikacijskoj kompaniji, obilježavanja mjesta glasanja, manipulacije prilikom obrade rezultata izlaznosti, nijedno tužilaštvo nije se bavilo.

Optužnica na vratima zaboravljenih asova

No, referendum je održan i rezultati su objavljeni. Potom ih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kako dolikuje, poništio, ali 1. decembra. S obzirom da je u Dodikovoj ideji cijelog referenduma ključno bilo da se sve vezano za referendum i(li) njega lično odvije prije izbora, to je bilo prekasno.

Čak je i poziv na saslušanje u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zbog referenduma Dodiku stigao taman kad je trebalo, 28. septembra, ostavljajući manevarski četvorodnevni prostor da Dodik ojača poziciju SNSD-a na lokalnim izborima. Prepričavalo se i izvještavalo tog dana sa Pala da Dodik neće ići u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, nego će oni morati njemu na noge, ako žele da ga saslušaju. Otišao je, ipak, on njima. I to 31. decembra, pred Novu godinu, bez znanja novinara, u pratnji Federalne uprave policije.

Šta Tužilaštvo Bosne i Hercegovine misli ko je nosilac priče o referendumu bilo je jasno čim je Dodiku prvom stigao poziv na saslušanje. Siniša Karan, predsjednik Republičke komisije za sprovođenje referenduma, i njen član Milan Petković poziv na saslušanje dobili su tek 5. oktobra. Banjalučki mediji su tada izvijestili da je Petković dobio poziv na saslušanje “radi ispitivanja u predmetu protiv Milorada Dodika zbog krivičnog djela neizvršenja odluke Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili Doma za ljudska prava”.

Elem, 13. jula ove godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je “referendumsku” optužnicu. Sinišu Karana, predsjednika Komisije, i članove Dragoljuba Reljića, Gorana Zmijanca i Milana Petković, Tužilaštvo tereti da su kao službene osobe “odbili izvršiti konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”. Njih četvorica su, tvrdi Tužilaštvo, umjesto da prekinu sve aktivnosti u vezi sa sprovođenjem referenduma, nastavili raditi na njegovom sprovođenju.

Ostale članove komisije – Davora Šešića, Pericu Bundala, Vojislava Gligića, Nedeljka Glamočaka i Zdenku Gojković – Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne tereti ni za šta, jer, kao poslanici u Narodnoj skupštini i delegati u Vijeću naroda RS-a, imaju imunitet od krivičnog gonjenja.

Devet mjeseci kasnije

Dodika, Cvijanović, Šarovića i Ivanića u toj optužnici takođe nema. Štaviše, Tužilaštvo je donijelo Naredbu o nesprovođenju istražnog postupka protiv njih, jer navodno ne postoji dovoljno dokaza da su pomagali ili poticali referendum. Od pomenute ekipe, najviše razloga za slavlje imaju Dodik i Ivanić, premda je Dodiku situacija mnogo kritičnija nego Ivaniću.

Devet mjeseci nakon referenduma istovremeno je i 14 mjeseci prije nego što će Dodik odstupiti sa mjesta predsjednika RS-a. U tom poliički veoma uzavrelom periodu, Dodik ne samo da mora učiti sve kako bi ostao u lijepom sjećanju, nego mora stvoriti i političku klimu u kojoj bi njegovo krivično gonjenje bilo označeno ako ne kao izdaja, onda barem kao nelegitimno.

To što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine naredilo da se ne sprovodi istraga protiv njega najveći je politički poen koji je Dodik mogao dobiti u borbi za legimitiziranje i legaliziranje svojih postupaka rušenja ustavno-pravnog poretka države. Sad kad je jasno da Tužilaštvo ne smatra  Dodika odgovornim za poticanje referenduma, da Dodiku neko očigledno podmeće poticanje na referendum i da on s tim nema ništa, burna politička situacija je malo olakšana.

Što se referendumskog spektakla tiče, ostalo je još samo da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine objasni kako to misle da nema dovoljno dokaza da je Dodik poticao na referendum, kako ih pažljivim posmatranjem i istragom ni za deset mjeseci nisu mogli pronaći i u šta gledaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO