Sadaka kao vrhunac sistemskog rješenja

Entitetski premijer Fadil Novalić iskoristio je sve mehanizme da građanima obnovi traumu od izostanka sistemskih rješenja. Pitanje srca, ljudskost, obraza i časti on pripisuje građanima, kao da za njega ista pitanja ne vrijede.

Možda federalni premijer Fadil Novalić nema sistemsko rješenje za Roditeljsku kuću, ali mora mu se priznati da je fenomenalno iskoristio koncept sadake kao garanta socijalne politike. Kad bi samo tako mogli i razmišljali i građani. Ko bi onda imao srca da brojnim socijalno neosiguranim ne ovjeri knjižicu? Ko bi imao srca da ne isplaćuje plate, penzije, ne uplati porez? Možda bi onda sve u Bosni i Hercegovini išlo bolje.

Sigurno je da bi sve išlo lakše kada bi se vodili dobrotom, ljudskošću i solidarnošću, ali je sigurno i da to ne znači prepustiti sve u ruke građana, da formiraju društvo na bazi odgovornosti i solidarnosti. Nije čak ni pitanje da li je to izvodivo danas u bilo kojoj državi svijeta, ali čak i da bilo gdje u svijetu jeste –  je li izvodivo u Federaciji BiH, sa svim njenim nivoima vlasti i uprave?

Srcem u ostavku

Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, jedini je od svih koji ovu misao ne bi smio uobličiti u rečenicu ukoliko nije potpuno sam. Sad se može razmatrati je li gore što je to rekao, što je to rekao pred masom, ili što to misli, a u toj grupi razgovora pitanja mogu biti: je li jedini političar koji je to javno smio reći, kakvog su mišljenja drugi. Može se čak i zaključiti da je Novalić jedini od sve naše mnogoglave vlasti koji je pošten u svojim naumima.

Kakvi god da su odgovori, najteže je saznanje da je sve to potpuno nebitno, jer niko drugi osim Fadila Novalića ne drži mjesto premijera, prvog čovjeka organizacije koja daje mandat, zadatke i naknade za sistemsko rješavanje društvenih problema. Pritom, i nije baš najpametnija stvar na svijetu reći da za vladu uopšte nema potrebe, jer to je srž svake poruke koja deobligira institucije od sistemskih rješenja. U nekim drugim društvima, njegova poruka mogla bi se objasniti kao političko samoubistvo s predumišljajem.

Pogotovo jer se Federacija BiH, jednako kao i Republika Srpska, žustro zalagala za veće nadležnosti, da bi se moglo balansirati između državnih ovlasti, svojih, ovlasti deset kantona, i 78 opština. Potom i svakom pipku administrativne hobotnice ponudila zaposlenje, funkciju, članstvo u  upravnom odboru, komisiji, povjerenstvu, komori, uz velike naknade. Sve da bi se osmislila, ponudila i provela sistemska rješenja.

Ne, dakle, da bi Fadil Novalić novac poreskih obveznika iskoristio za jednokratne donacije nekim udruženjima, ili da bi svoje komunikacijske resurse koristio na obećanja “biće” i “riješiće se”, nego da bi nešto sistemski riješio. Svaka greška u njegovoj rečenici “Sistemski se ovo može riješiti, međutim, pitanje je da li bi oni od toga imali računa” nastala je u primisli da može sa svoje funkcije ponuditi bilo šta što nije sistemsko rješenje. Pogotovo ne sadaku. Paradoks da vladine donacije budu prikazane kao donacije Vlade FBiH, a ne građana FBiH odavno je već prihvaćen.

Sad se valjda očekuje da izostanak sistemskih rješenja i potpuna nevoljkost da se nešto sistemski riješi, budu prikriveni pitanjima srca – odnosno časti i obraza. Možda bi taj Novalićev prijedlog mogao proći u seriji njegovih dosadašnjih ispada. Opomenama građana da mnogo troše na čije reakcije će im odgovoriti umanjivanjem njihove sposobnosti da prihvate istinu ili priznaju da je to tako. Zaključcima da su se radnice borca mijenjale na protestima, koji su pritom izrežirani.

Ipak, kad se propituje čast, obraz i srčanost, mora se znati da su to vrlo lična, privatna pitanja. Posljednji put kad se u BiH pitanje časti, obraza i srčanosti potenciralo na nivou, izostala je ljudskost, i završili smo u četvorogodišnjem ratu.

Veliki je broj onih koji su iz tog rata izašli bez traume. Teško da se traume mogu mjeriti, ali ako postoji ijedan uzrok približan četvorogodišnjem paklu života pod opsadom, u zatočeništvu, uz granatiranje i potpunu neizvjesnost u trajanje i tok života, čak i bez bilo kakve ljudske konekcije, onda bi taj uzrok mogao biti izostanak sistemskih rješenja. Urušavanje obrazovnog, zdrastvenog, penzionog, kulturnog sistema, odnosno spoznaja da živiš negdje gdje sistemskih rješenja nema već dvadeset i pet godina.

Političko samoubistvo s predumišljajem?

Sad se pitanje časti i obraza postavlja da bi se prikrilo nepostojanje sistemskog rješenja. Kao što i visoki dužnosnici šalju brutalne poruke javnosti – da im nema računa nešto očekivati od Vlade Federacije BiH. Kako u toj situaciji doći do bazičnog upita o odgovornosti, kvalifikovanosti, stručnosti i operativnosti neke administracije, kad njen prvi čovjek šalje poruku da građani ništa ne očekuju.

Iskreno bi to bilo od Fadila Novalića, samo što njegov mandat uopšte ne podrazumijeva da iskreno kaže šta mu je na srcu, nego da koordinira sistemskim rješenjima. Drugi problem je bitno značajniji: ukoliko Novalić i njegove kolege nastave sa obesmišljavanjem svog rada i svoje funkcije, privlačeći sebi pozornost šireg auditorijuma, javna izvršna vlast potpuno će postati politička estrada.

Niko više neće ni očekivati da vlasti nešto riješe, da se brinu o životu i standardu svojih građana, niti će se ko ozbiljnije baviti propustima u sistemskim rješenjima. Prema svemu sudeći, to je cilj poruke svakog Novalićevog nastupa, koga na premijerskoj poziciji drži još samo pitanje srca, odnosno sadaka Stranke demokratske akcije.

Barem do nekog narednog evropskog samita premijera, kad Novalić kao zakonske okvire socijalnih politika predstavi političku sadaku. Pa ohrabren glasom javnosti, prijedlozima i savjetima bardova, stranačkih i političkih lidera, Angeli Merkel spočita da njemački problem nije adaptacija sistemskih rješenja – nego nerazvijanje socijalne sadake.

Barem bi do tad Fadilu Novaliću trebalo postati jasno da je najveći problem političke scene Federacije BiH to što on nema srca za tako jednu plemenitu misiju davanja neopozive ostavke.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera