Mišljenja

Rusija i kriza u Zaljevu

Rusiji su sporazumi s Rijadom izuzetno bitni (Reuters)
Rusiji su sporazumi s Rijadom izuzetno bitni (Reuters)

Aktualna kriza Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja (GCC) ima čisto regionalne dimenzije, a leži u samoj prirodi odnosa između Rijada i pet monarhija Zaljeva. Budući da je situacija takva, Rusija smatra da bi intervencija u interni sukob GCC-a bila veoma nepraktična.

Zvanično zauzimanje strana moglo bi ugroziti energetske interese Rusije i s tim na umu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov j5. juna 2017. rekao je: “Ovo su bilateralni odnosi država. Mi se ne miješamo u takve odluke.”

Ali, uprkos zvaničnoj neutralnosti Rusije – neophodne da se održe dobri odnosi s ključnim energetskim partnerom Saudijskom Arabijom – u Moskvi imaju mnogo saosjećanja prema Kataru. Dalje, aktualna kriza pružila je Kremlju priliku da se približi važnom savezniku Sjedinjenih Američkih Država i ojača savezništvo s Turskom i Iranom.

Zbog čega Rusija ne može zauzeti stranu

Odnosi između Rusije i Katara znatno su se poboljšali proteklih godina. Katar je počeo aktivno ulagati u Rusiju u periodu kad je ruska ekonomija bilježila deficit stranih investicija.

Primjera radi, katarski investitori kupili su veliki udio u VTB banci, koja je u ruskom državnom vlasništvu, te udio u aerodromu Pulkovo u Sankt Peterburgu.

A na kraju prošle godine privatizirano je 19,5 posto dionica Rosnefta, koji je u vlasništvu Rusije. Kupci su bili švicarska trgovačka kompanija Glencore i Katarsko investicijsko tijelo. To je ruskom budžetu dalo 700 milijardi rublji (12 milijardi dolara), što je omogućilo ruskom ministarstvu ekonomije da izbjegne zavlačenje ruku u državne rezerve kako bi se finansirao državni budžet.

Osim toga, Katar, Rusija i Iran zemlje su s najvećim rezervama prirodnog plina. Katar s Iranom dijeli najveće plinsko polje na svijetu, Sjeverna kupola – Južni Pars. Sjedište Foruma zemalja izvoznica plina, osnovanog 2008. godine, nalazi se u Dohi. Nije iznenađujuće da su Katar, Iran i Rusija glavni lobisti za formiranje tzv. “Plinskog OPEC-a”, protiv čega aktivno djeluju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene Američke Države.

Saudijska Arabija podjednako je važan energetski partner Moskve, barem u pogledu održavanja sporazuma o količini proizvodnje nafte. Tokom večeri održavanja majskog samita OPEC-a u Beču ministri energetike Rusije i Saudijske Arabije, Aleksandar Novak i Khalid al-Falih, pristali su stabilizirati tržište nafte i produžiti ranije postignuti sporazum o ograničenju proizvodnje nafte do marta 2018. godine.

Za Kremlj su ti sporazumi izuzetno bitni s obzirom na to da ruski budžet ovisi o cijenama nafte i da su posljedica dugotrajnih i teških pregovora sa Saudijcima.

Međutim, sporazumi postignuti unutar okvira OPEC-a nisu obavezujući i imaju prirodu dogovora među gospodom. Zbog toga, s obzirom na ključnu ulogu Saudijske Arabije u OPEC-u, za Moskvu je izuzetno važno održavanje partnerstva s Rijadom. Veliki razlog za to jest deficit ruskog budžeta, koji je uveliko ovisan o cijenama nafte.

Moralna podrška Kremlja

Unatoč činjenici da je Rusija zauzela neutralnu poziciju od samog početka spora, i dalje je sklonija Kataru nego Saudijskoj Arabiji i njenim saveznicima. Tokom protekle sedmice Moskva i Doha zadržale su bliski dijalog na svim nivoima.

Već 5. juna zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i posebni predstavnik predsjednika za Bliski istok i Afriku Mihail Bogdanov primio je Fahida Al Attiyaha, ambasadora Katara u Moskvi. Narednog dana održan je telefonski razgovor između Vladimira Putina i katarskog emira, šeika Tamima bin Hamada Al Thanija, tokom kojeg je ruski predsjednik naglasio potrebu za postizanjem političkog rješenja za sukob.

Nakon toga je ruski ministar poljoprivrede Džambulat Katuov najavio spremnost Moskve da počne opskrbljivati Katar hranom. Na kraju, 10. juna katarski ministar vanjskih poslova Mohammed bin Abdulrahman Al Thani stigao je u Moskvu na sastanak sa Sergejom Lavrovom.

Takav aktivni dijalog između Rusije i Katara sušta je suprotnost nedostatku dijaloga o krizi u GCC-u između Moskve i suprotne strane ovog sukoba, Saudijske Arabije i UAE-a. Postoje tri razloga za to.

Prvo, Katar je dobio medijsku bitku u ruskim medijima. Iako su ruski državni mediji veoma neutralno izvještavali o sukobu, ruski političari i stručna zajednica ipak su izrazili saosjećanje s Katarom. To je uveliko posljedica aktivnog stava Katara da se održi trajni dijalog s ruskim vlastima.

Drugo, Katar je znatno prikladniji partner za rusko čelništvo nego Saudijska Arabija. Veoma pragmatični stav Dohe, primjera radi, u vezi s Iranom, mnogo je bliži Moskvinom nego deterministička politika Rijada. Rusija, poput Katara, zagovara utilitarizam u vanjskoj politici, nastojeći minimalizirati ovisnost državnih interesa o ideološkim stavovima.  

I, u konačnici, u aktualnoj situaciji postoje elementi geopolitičkog suparništva između Moskve i Sjedinjenih Američkih Država. I dok je Washington zauzeo prosaudijski stav, Moskva nije propustila priliku da se približi Kataru. Dalje, među zemljama koje su iskazale podršku Dohi jesu Turska i Iran, s kojim je Moskva u skorije vrijeme održala partnerske odnose.

Međutim, sve ovo samo je manifestacija indirektne podrške Moskve Kataru i ne treba očekivati više od Moskve. Nedavno su značajno uznapredovali odnosi između Moskve i zemalja Zaljeva i samo eskalacija sukoba u vojnu fazu može im naškoditi. Međutim, zasad se takav scenarij čini prilično nevjerovatnim.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO