Kriza u Zaljevu: Kako smo stigli do ove tačke?

'Bilo bi mudro', piše Barakat, 'ne dozvoliti da Saudijska Arabija uvuče Katar u sektaško huškanje na rat ili Trump u prodaju oružja, već zauzeti nezavisan kurs' (AP)

Stanovnike Katara ujutro 5. juna probudila je vijest da je država sada u izolaciji nalik na kopnenu, zračnu i pomorsku opsadu, koju su im nametnula nekadašnja braća Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Bahrein i Egipat. Ova kriza ozbiljnija je od diplomatske razmirice iz 2014, koja je uključivala povlačenje ambasadora, ali ne i zatvaranje granica ili istjerivanje državljana.

Poruka iz Rijada i Abu Dabija glasi da Katar mora pristati na njihove zahtjeve ili biti spreman na blokadu, sličnu onoj koju je Izrael nametnuo Gazi. Ovo će imati dugoročne posljedice na Zaljev, s obzirom na to da su porodice razdvojene, a ljudi ostali bez posla i prisilno raseljeni.

Šokantno je vidjeti u praksi do koje su mjere Saudijska Arabija i Emirati spremni ići, namećući mjere koje ni sami ne koriste protiv svog zakletog neprijatelja Irana od 1979. godine. Ovdje se pokazala dalekovidnost Katara, koji je naporno radio na održavanju dobrih odnosa sa svim susjedima. Cinici bi rekli da bi saudijski tenkovi možda i prešli granicu da nema američke baze Al-Udeid, južno od Dohe.

Saudijska Arabija oklijeva nametnuti blokadu Iranu jer zna da bi, po međunarodnim normama, takav potez bio viđen kao korak do otvorenog rata. Pravo pitanje ovdje nije vezano za najave takvih blokada, već je pitanje postoji li kapacitet i volja da se one provedu. Budući da su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati zaglibili u ratu u Jemenu, koji ih mnogo košta, ne mogu priuštiti otvaranje novog fronta.

Glavni pokretači trenutne krize jesu insistiranje Katara na nezavisnoj vanjskoj politici i pokušaji Saudijske Arabije i Emirata da ovu državu usklade sa svojim stavom. Ova potreba za zauzimanjem nezavisnog kursa vanjske politike uglavnom je uzrokovana geostrateškom ranjivošću Katara: ta država isturena je na istočnoj obali Saudijske Arabije u Zaljevu, odakle gleda na Iran, s kojim dijeli nalazište plina Sjeverno polje / Južni Pars.

Činjenica da ova država ima samo jednu kopnenu granicu, koju dijeli sa Saudijskom Arabijom, sada se posmatra kao egzistencijalna prijetnja. Katar uvozi mnogo hrane, a 40 posto toga prolazi kroz Saudijsku Arabiju. Veću zabrinutost izaziva zavisnost od kopnene granice sa Saudijskom Arabijom za ulazak građevinskog materijala potrebnog za završetak projekata izgradnje za Svjetsko prvenstvo u nogometu, koji, prema procjenama, koštaju 500 miliona dolara sedmično.

Katar, koji se suočava s mogućnošću eskalacije najnovije krize, ima dva izbora: pristati na ustupke pred prijetnjama vezanim za GCC ili povećati trgovinu s Iranom, koji je najavio da je spreman poslati robu u Katar. Iako je blokada postavljena s namjerom da se Katar vrati u krug svojih susjeda, ova mjera mogla bi se pokazati pogrešnom i samo ubrzati nastojanja Katara da zaštiti svoju sigurnost i nezavisnost od svojih susjeda iz Zaljeva.

Razumna strategija Katara da ulaže u tečni prirodni plin, a ne u cjevovode, za koje je potrebna kopnena ruta, pokazuje da je ova država s vremenom postala manje zavisna od susjeda. Katar će, bez sumnje, željeti držati Iran na distanci, ali, ako bude pritisnut, možda neće imati izbora nego približiti se Iranu.

Licemjerstvo Saudijske Arabije i UAE-a

U proteklih 20 godina Katar je razvio posebne odnose ne samo s Iranom već i sa cijelim nizom naizgled kontradiktornih aktera, uključujući Izrael, Hamas, Hezbollah i Fatah. Katar je i država u kojoj predstavništvo talibana, političko krilo Hamasa i najveća američka vojna baza u regiji mogu funkcionirati.

Insistiranje Dohe na održavanju otvorenog političkog i medijskog okruženja, što uključuje i nuđenje utočišta političkim izgnanicima, pokazalo se mudrim i omogućilo je Kataru da posreduje i pomogne da se riješe neki od najkompliciranijih sukoba u regiji.

Za one koji se iskreno žele odmaći od sektaštva i podjela na Bliskom istoku nije loša ideja održavati odnose sa državama i grupama koje mogu biti na suprotnim stranama u vezi s nekim pitanjima, ali svakako moraju komunicirati zbog velikog broja drugih stvari.

Besramno licemjerstvo UAE-a sasvim je očito na ovom frontu jer, iako potpiruje regionalne tenzije svojom retorikom protiv Irana, Dubai je ekonomska žila kucavica za Iran zato što djeluje kao ključna ulazna tačka za regiju i ostatak svijeta.

Štaviše, poznato je da Yousef al-Otaiba, ambasador Ujedinjenih Arapskih Emirata u SAD-u, ima snažne lične i profesionalne veze s izraelskim ambasadorom u Washingtonu dok hakirani mailovi otkrivaju da vodstvo Emirata sarađuje s neokonzervativnom, proizraelskom ekspertskom organizacijom Fondacija za odbranu demokratija, koja je, koje li slučajnosti, dan prije nego što je, kako se sumnja, hakirana katarska državna novinska agencija, održala skup na kojem se govorilo o tome kako Katar finansira terorizam.

Isto tako nelogično je da Saudijska Arabija kritikuje druge jer održavaju odnose s Izraelom kada njen ključni sporazum sa SAD-om ima tako snažne direktne i indirektne veze s izraelskom ekonomijom i proizvodnjom dronova i drugog oružja. Također je jasno da je riječ o taktici odvraćanja pažnje, koja služi saudijskim interesima kad optužuju Katar kako nije uspio zaustaviti finansiranje ekstremizma, a zapravo na svakog Katarana koji je tako radio postoje deseci Saudijaca koji bez ikakvih ograničenja doniraju novac ekstremističkim grupama, dok je Katar, za razliku od Saudijske Arabije, prvi kad je u pitanju procesuiranje pojedinaca za koje se sumnja da finansiraju terorizam na domaćim sudovima.

Niko ne može pobiti činjenicu da se pod vlašću šeika Tamima bin Hamada Al Thanija Katar potrudio da udovolji Saudijcima i prihvati njihov plan. Pa ipak, Katar nije uspio uvjeriti Saudijce, a pogotovo ne Emirate, u svoje viđenje situacije. To nije zato što Katar nije dovoljno uvjerljiv nego zbog nesposobnosti drugih da slušaju uzimajući u obzir nivo ranjivosti koju njihove vladajuće elite, izgleda, osjećaju nakon Arapskog proljeća.

Taj osjećaj prijetnje naveo je kuću Al-Saud da se prestroji s porodicom Al-Šeik, predvodnicima vehabijske misli, potpirivši na taj način sektaštvo protiv šiita, dok Abu Dabi pokreće dogmatski rat protiv svih oblika sunitskog političkog islama, prvenstveno u obliku Muslimanske braće. Ali Katar je odbio slijediti Saudijsku Arabiju i Emirate, koji su milione sljedbenika Muslimanske braće označili kao teroriste.

Stabilnost i samopouzdanje Katara u domovini omogućilo je njihovoj vladajućoj eliti da vidi kompleksnu sliku svijeta, praveći fine razlike između ekstremističkih grupa kao što su grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL, poznat i kao ISIS) i Al-Kaida na jednoj strani i Muslimanska braća, koja prakticiraju politički islam i koju favoriziraju milioni ljudi širom regije, na drugoj.

Efekt Trumpa

Insistiranje Katara na utiranju vlastitog puta u regionalnim i međunarodnim pitanjima nije novo i ne objašnjava iznenadni nalet najnovije krize. Odabir trenutka kada će izolirati Katar povezan je s Trumpovom administracijom. Katar je pokazao mnogo manje entuzijazma od elita u Rijadu i Abu Dabiju za ratno huškanje predsjednika Donalda Trumpa.

Cijela kriza, koju su osmislile vođe u Rijadu i Abu Dabiju, ciničan je potez čija je prvobitna publika Bijela kuća. Iako su izjave pripisane šeiku Tamimu izazvale lažni bijes u Zaljevu u smislu da su Trumpu predvidjele kratko predsjednikovanje, ovo možda i nije greška. Pozivi na smjenu Trumpa zbog navoda o vezama s Rusijom samo će postati glasniji i vjerovatno će se nastaviti.

Iako se vjerovatnoća opoziva možda čini dalekom, šanse da biznismen iz reality showa bez iskustva u politici postane predsjednik SAD-a nedavno su se činile mnogo manje vjerovatnima. Zanimljivo je gledati Saudijsku Arabiju i Emirate kako žale zbog izgleda da njihov heroj i spasitelj ode s vlasti osramoćen – posebno kada su jevrejski lobiji u Washingtonu već odlučili da će im biti bolje bez Trumpa.

Svaki mudar političar dvaput bi razmislio prije nego što sve uloži na Trumpa. Zapravo, Trumpova posjeta Zidu plača, prva zvanična posjeta jednog američkog predsjednika okupiranoj lokaciji, poslužila je kao snažan podsjetnik Arapima na to kome je zaista Trump odan iako su ovo, svjesno ili ne, previdjeli lideri u Rijadu i Abu Dabiju.

Umjesto da dadne podstreka arapskom pitanju, ta posjeta ohrabrila je Netanyahua da održi simbolični sastanak Vlade u tunelima ispod Zida plača.

Činjenica da se predsjednik Trump hvali svojom “lijepom vojnom opremom” dovoljan je razlog da se preispitaju njegovi motivi da pojača retoriku protiv Irana. To, u kombinaciji s jasnim ciljem da se Izrael približi arapskom svijetu, da se zaobiđe palestinsko pitanje, u zajedničkom projektu protiv Irana čini poentu još smislenijom.

Iako će SAD nesumnjivo ostati važan sigurnosni partner u Zaljevu, pametno je ne žuriti u zagrljaj Trumpovoj administraciji. Bilo bi mudro ne dozvoliti da Saudijska Arabija uvuče Katar u sektaško huškanje na rat ili Trump u prodaju oružja nego zauzeti nezavisan kurs.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO