(S)lijepa li si na hrvatskim usnama

Bezočna provokacija i ruganje žrtvama koncentracijskog logora i dalje stoji u Jasenovcu (Arhiva)
Bezočna provokacija i ruganje žrtvama koncentracijskog logora i dalje stoji u Jasenovcu (Arhiva)

Dok su hrvatski mediji izvještavali o zabrani koncerta Marka Perkovića Thompsona u Mariboru u Sloveniji – što je posljednja, iako vjerojatno ne i zadnja u nizu policijskih zabrana s kojima se suočio popularni pjevač u obližnjim europskim zemljama, a zbog svoje sklonosti da koketira s ustaštvom – hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević te skupina muškaraca u uniformama Hrvatske vojske okupili su se pred nečijim mobitelom u Lourdesu, na tradicionalnom međunarodnom vojnom hodočašću Gospi Lurdskoj, i zagrljeni, u znak podrške progonjenom pjevaču, zapjevali Thompsonov najveći hit Lijepa li si.

Doduše, hrvatski nacionalisti, domoljubi i malograđani dijele se na dvije osnovne kategorije: na one što im je najveći hit dotičnog pjevača Lijepa li si i na one kojima je to Bojna Čavoglave, koja počinje uzvikom “Za dom… spremni!”, a prema slobodnoj procjeni ovog potpisnika, Lijepa li si je od Bojne Čavoglave jača onoliko koliko je vladajuća Hrvatska demokratska zajednica jača od Hrvatske čiste stranke prave i svih ostalih izvanparlamentarnih pravaških frakcija zajedno.

U čemu je tajna te pjesme koja je postala neformalnom hrvatskom himnom, jer predsjednica i vojnici u Lourdesu nisu zapjevali ni Lijepu našu, ni Vilu Velebita, ni Ustani, bane!, nego baš Lijepa li si, kao što i sportaši svoje uspjehe slave tom pjesmom i kao što malo koja državna ili lokalna svečanost može proći bez višekratnog emitiranja Perkovićeve uspješnice?

Tajna neformalne himne

Evo stihova:

Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je

Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko

Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima

Izuzmemo li epsku drčnost bez pokrića – “neka vide da nas ima” – ova pjesma svoj zvjezdani status duguje isključivo spominjanju Herceg-Bosne u kontekstu hrvatskih krajeva ili regija. Nema ničeg drugog osim toga.

Malograđansko hrvatstvo

Pogođena je prava mjera malograđanskog hrvatstva: ne kliče se “Za dom… spremni!”, ne podižu se desnice u zrak i ne flertuje se s fašizmom, već se velikodržavlje šverca nešto suptilnije, odnosno tako da svima sve bude jasno, ali da se pakost i podlost mogu braniti izlikama poput one da se pjeva o krajevima u kojima žive Hrvati i o integralnom hrvatstvu, a ne o nasilnom širenju državnih granica ili komadanju Bosne i Hercegovine.

Malograđansko hrvatstvo, danas najrašireniji oblik hrvatstva, sav svoj intelektualni potencijal iscrpljuje u banalizaciji i doslovnim tumačenjima, u nadmoćnom pravljenju ludim, kad uspije proizvesti situacije u kojima je svima jasna namjera da se provocira, ali ima prostora da se provokacija zaogrne u plašt cinizma ili logičke manipulacije. Hrvatski malograđanski duh to smatra kulminacijom svoje pameti i borbe za nacionalne interese: mi guramo svoje, a ne mogu nam dušmani ništa, jer smo se dosjetili kako da ih preveslamo.

I mimo Thompsonove pjesme mnogo je primjera ovakve prakse. Možda najdrastičniji je onaj u Jasenovcu, u blizini mjesta gdje je u Drugom svjetskom ratu postojao ustaški koncentracijski logor. Organizacija koja okuplja ratne pripadnike Hrvatskih obrambenih snaga – oružane formacije proustaške Hrvatske stranke prava, koje su, nakon početne faze rata, uklopljene u redovni sustav Hrvatske vojske – postavila je u Jasenovcu spomen-ploču jedanaestorici svojih poginulih suboraca i na ploču ugravirala svoj amblem na kojem piše “Za dom… spremni!”

Vrhunac pameti

Ta bezočna provokacija i ruganje žrtvama koncentracijskog logora i dalje stoji u Jasenovcu, jer je državni vrh zauzeo stav da je rečena organizacija, zajedno sa svojim amblemom, uredno i legalno registrirana, a spomen-ploča podignuta poginulima u Domovinskom ratu, pa valja osnovati državno vijeće koje će godinu dana vijećati treba li “Za dom… spremni!” legalno stajati svugdje gdje to padne na pamet članovima spomenute organizacije.

Nitko ne zna što radi to vijeće koje je osnovala Vlada, i radi li išta, ali znamo da je ploča netaknuta. To infantilno prkošenje zdravom razumu ovdje se smatra vrhuncem pameti: nasamariti cijeli neprijateljski svijet svojom promašenom dovitljivošću, kao da je ikog ozbiljnog u cijelom svijetu briga što se tamo neka Hrvatska odbija suočiti s realnošću i što se iscrpljuje u iracionalnom samoobmanjivanju i mitomanskom shvaćanju politike, povijesti, kulture, obrazovanja…

Kao da je ikog briga što Hrvatska truje samu sebe i osuđuje se na život u laži: to je problem samo onih koji žive u Hrvatskoj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO