Vrijeme je da SAD prestane udaljavati saveznike

Borac YPG-a pored američkog oklopnog vozila blizu sela Al-Ghanamya, na granici Sirije i Turske (Screenshot / YouTube)

Zračni napadi Turske na pozicije Radničke partije Kurdistana (PKK) u Iraku i njoj srodnih Jedinica za zaštitu naroda (YPG) u Siriji 25. aprila bili su neočekivani, ali nisu trebali nikoga iznenaditi.

Turska konstantno ističe da je prisustvo PKK-a u iračkoj regiji Sinjar neprihvatljivo. Samo dva mjeseca nakon što je u oktobru 2016. započeta operacija “Štit Eufrata”, predsjednik Recep Tayyip Erdogan obećao je da Turska neće tolerirati situaciju u kojoj bi Sinjar postao “novi Qandil”, aludirajući na bazu za operacije ove terorističke grupe u sjevernom Iraku.

Iako su turski zvaničnici u više navrata isticali protivljenje prisustvu PKK-a u Sinjaru, i zvaničnici iz kurdske regionalne Vlade (KRG) također su tražili od PKK-a da napusti ovo područje.

Početkom marta 2017. izbili su sukobi između milicije Jezida povezane s PKK-om i pešmergi, boraca kurdske regionalne vlade, što je znak povećanih tenzija među kurdskim grupama pojačanih prisustvom PKK-a u regiji.

Planinski lanac Qandil proteže se duž granice između Iraka i Irana u sjeveroistočnom Iraku. PKK već duže vrijeme koristi prednost planinskog terena i služi se vlastitim bazama tamo da trenira, planira napade i osigura logističku podršku za svoje borce.

Slična baza u Sinjaru pomogla bi PKK-u da izvršava operacije u sjeverozapadnom Iraku – području blizu sirijske granice koje je od ključnog značaja za borbu protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL). Američki vojni stratezi sigurno se klade na obećanja Sindžarskih jedinica otpora povezanih s PKK-om da će pomoći blokirati ISIL-ovu rutu između Mosula i Raqqe.

Pogoršanje odnosa između SAD-a i Turske

Turska se ne protivi samo utjecaju PKK-a u regiji već i očitoj taktičkoj odluci SAD-a da koristi PKK u borbi protiv ISIL-a. Turska bi radije da kombinacija snaga pešmergi i Slobodne sirijske vojske preuzme vodstvo u borbi protiv ISIL-a imajući u vidu da ove grupe ne predstavljaju nikakvu prijetnju po nacionalnu sigurnost Turske.

PKK, s druge strane, ne samo da je nastavio izvoditi napade protiv Turske već traži način da uspostavi autonomnu regiju na sjeveru Sirije uz pomoć svog sirijskog partnera, Stranke demokratske unije, sklapajući sporazume s istaknutim učesnicima u ratu u Siriji, uključujući Rusiju.

Od ključnog je značaja za PKK da formira centar i bazu za svoje operacije u Sinjaru, ali ostvarenje ovog plana, ironično, narušilo bi iračko-sirijsku granicu – baš kao što je ISIL pokušao uraditi u prošlosti.

Izgleda da američke vojne vođe razmatraju da za saveznike u borbi protiv ISIL-a uzmu partnere PKK-a u Iraku i Siriji.

Američka centralna komanda otišla je i dalje od toga i sada, navodno, patrolira sirijsko-turskom granicom kako bi destimulirala eskalaciju nasilja između dva svoja “najpouzdanija partnera u borbi da se porazi ISIL”.

Američka vojska nije krila nezadovoljstvo turskim zračnim udarima protiv PKK-a i njegovih saveznika u Iraku i Siriji uprkos činjenici da bi SAD i Turska trebale biti dio iste koalicije protiv ISIL-a. Istovremeno, ni predsjednik Trump, a ni američki vladini zvaničnici nisu dali nikakve izjave protiv operacija Turske.

Predstojeći susret između američkog predsjednika Donalda Trumpa i turskog predsjednika sigurno će uključivati opširne diskusije u vezi s američko-turskim strateškim odvajanjem u borbi protiv ISIL-a i utjecajem PKK-a na terenu. Bit će, međutim, izazov, razriješiti sve ovo na samo jednom sastanku.

Ove dvije strane trebat će češće i podrobnije razgovarati o vojnom planu da se iskorijeni ISIL, ali isto tako, i još važnije, morat će se dogovoriti o političkom planu da se uspostavi stabilnost na terenu za scenarij nakon ISIL-a. Nažalost, nastojanja koalicije protiv ISIL-a umnogome su bila taktička i otvorila su prostor za nedržavne aktere, kao što je PKK, da iskoriste sigurnosni vakuum koji se proteže duž Iraka i Sirije.

Arapske snage

Postoje naznake da Trumpova administracija radi na razboritijem pristupu koji prednost daje dugoročnim strategijama nad kratkoročnim taktičkim dobicima.

Nije, međutim, jasno hoće li ovaj novi pristup prerasti u stvarnu politiku. Bijela kuća još nije donijela političku odluku da li da direktno naoruža YPG i uključi ga u operacije da se oslobodi Raqqa od ISIL-a.

Turska je dala nekoliko prijedloga koji isključuju YPG iz operacije u Raqqi i zamjenjuju ga lokalnim arapskim snagama, koje imaju podršku turskih trupa.

Bilo koji scenarij koji osnažuje i daje legitimitet saveznicima PKK-a sigurno će pogoršati odnose između SAD-a i Turske i rizikovat će slabljenje operacija protiv ISIL-a. Nakon operacije od 25. aprila jasno je da je Turska riješena da ograniči domet i utjecaj PKK-a i njegovih saveznika zbog brige za nacionalnu sigurnost.

Osim zahtjeva Turske povezanih s njenom nacionalnom sigurnošću, teško je uvidjeti na koji način dozvoljavanje PKK-u da kontrolira gradiće s arapskom većinom i uspostavi autonomnu regiju na sjeveru Sirije doprinosi dugoročnoj stabilnosti.

Trumpova administracija mora nadići taktičke dobitke i dati sebi dovoljno vremena da osmisli pažljiviju strategiju kojom će izbjeći udaljavanje ključnih saveznika, poput Turske, i provesti održivu kampanju protiv ISIL-a.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera