Revizija presude i poziv na odgovornost

U prijavi protiv Sakiba Softića stoji da je navodno počinio krivično djelo lažnog predstavljanja (Anadolija)

Politička stranka iz Republike Srpske Narodni demokratski pokret (NDP) uputila je 30.03. godine Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dvije krivične prijave: prvu protiv prof. dr. Sakiba Softića, kako ga u stranci nazivaju „samozvanog agenta“ Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu (MSP), i drugu protiv bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, zbog, kako se navodi, osnovane sumnje da su počinili određena krivična djela pokušajem da podnesu zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv i Srbije i Crne Gore, koji je okončan sudskom odlukom februara 2007. godine.

U prijavi protiv Sakiba Softića stoji da je navodno počinio krivično djelo lažnog predstavljanja iz čl. 369. st. 1. i neovlaštenog vršenja službene radnje iz st. 2. istog člana Krivičnog zakona FBiH.

Lažno se predstavljajući kao lice koga Predsjedništvo BiH opunomoćilo (ovlastilo) da u predmetnom postupku pred MSP zastupa BiH, prijavljeni Softić je, kako stoji u prijavi, „po nelegalnom i nelegitimnom nalogu člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, a uz saglasnost grupe bošnjačkih inetelektualaca i vjerskih velikodostojnika, 23. 02. podnio zahtjev za reviziju presude MSP čime je dovršio krivično djelo lažnog predstavljanja iz čl. 369. u vezi sa čl. 23. KZ FBiH.

‘Nelegalni nalog’

U istoj prijavi nadalje stoji da se „pokušaj prijavljenog da mandat za podnošenje revizije zasnuje isključivo na nelegalnom nalogu Bakira Izetbegovića ima kvalifikovati kao potvrda direktnog umišljaja za izvršenje krivičnog djela lažnog predstavljanja“.

Podnositelj prijave nadležnost Tužiteljstva BiH (a time i buduće postupanje Suda BiH) zasniva na činjenici da se radi o krivičnim djelima koja mogu imati ozbiljne reperkusije ili dalekosežne štetne posljedice ne samo izvan teritorije ovog entiteta, nego i za regionalne međunarodne odnose i kredibilitet Bosne i Hercegovine prema međunarodnoj zajednici.

„Obrazovanom pravniku Sakibu Softiću je“, zaključuje se u prijavi, „bilo poznato da je neovlaštenim zastupanjem BiH pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi iz 1993. god. doveo u pitanje validnost preduzetih pravnih radnji koje je neovlašteno preduzeo i ugrozio održivost same presude od 26.02.2007. god., sa dalekosežnim negativnim konsekvencama po njene učinke prema Republici Srbiji kao i cilju i svrsi podnošenja tužbe“.

Ranija odluka Predsjedništva BiH za zastupanje, kojom je Softić opunomoćen bila je donesena sa dva glasa „za“ i jednim „protiv“, a koji glas je bio člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda. Ovako piše na strani 31 knjige Revizija presude Međunarodnog suda pravde – mit ili stvarnost, čiji je autor Softić.

Nadalje, u saopštenju za medije Međunarodnog suda pravde od 9. marta objavljenog na službenoj stranici Suda stoji da je sudija Ronny Abraham, predsjednik Suda, izjavio kako je „Sekretarijat Suda primio Softićev podnesak od 25. maja 2016. u kojem je postavio upit da li njegovo imenovanje za punomoćnika BiH u istom predmetu koji se tiče primjene Konvencije za sprječavanje i kažnjavanja zločina genocida (Bosna i Hercegovina v. Srbija i Crna Gora) važi i za postupak revizije presude od 26. februara 2007. godine u ovom predmetu”.

Lažno predstavljanje 

Podneskom od 26. maja 2016. godine Registrar Suda je informirao Softića da će biti potrebno novo imenovanje. Iz navedenog se da zaključiti da je, ako je primio odgovor registrara, punomoćnik Softić, prije podnošenja zahtjeva za obnovu postupka (revizije), znao da će mu biti potrebna nova punomoć za taj čin kao i za zastupanje.

Kraj ovakvog stanja stvari, teško bi bilo zamisliti da ta činjenica nije bila poznata članovima tima za reviziju i ostalima koji su bili involvirani u cio proces, što na kraju akteri nisu porekli. Čak su i predstavnici žrtava znali za postojanje ovog podneska (pisma). Prijavitelj izvodi zaključak da je prijavljeni postupao sa direktnim umišljajem i lažno se predstavio pred Međunarodnim sudom pravde i u ime BiH neovlašteno podnio prijedlog za pokretanje revizije navedene presude iz 2007.

U prijavi protiv Bakira Izetbegovića stoji da je on, znajući za odgovor MSP na upit Softića da li još ima svojstvo punomoćnika (agenta), kao i da u trenutnoj konstelaciji političkih odnosa u BiH ne treba očekivati saglasnost Predsjedništva o ovlaštenju zastupniku „Bakir Izetbegović naložio Sakibu Softiću da se pozove na navodno produženo dejstvo nelegalne Odluke od 04.10. 2002. i podnese zahtjev za reviziju presude”.

Podnosilac prijave smatra da je takvim postupkom Izetbegović potvrdio namjeru da “zloupotrebom položaja odluči o podnošenju revizije izvan stvarne nadležnosti člana Predsjedništva na način suprotan postupku utvrđenom odredbama čl. V/3 Ustava BiH, čime je nanio nesagledive štete po međunarodni ugled BiH i spriječio utvrđivanje stvarne istine o žrtvama rata”.

U prijavi konačno stoji da je Izetbegović, da bi prikrio neustavnost takvog postupka kao i činjenicu prekoračenja svojih ovlaštenja, sazvao sastanak pedesetak bošnjačkih intelektualaca i vjerskih autoriteta od kojih je zahtijevao da izvan institucija sistema rasprave i odluče o pitanju revizije, što je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva BiH.

Prijava zaključuje da “samovlasno i vanistitucionalno donešene odluke o podnošenju zahtjeva za reviziju i prenošenju javnih ovlaštenja Sakibu Softiću za zastupanje BiH pred Međunarodnim sudom pravde jesu teške povrede Ustavom BiH utvrđenih prava Bakira Izetbegovića kao člana Predsjedništva, čime je u cijelosti ispunio osnovna obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja iz člana 220. KZ BiH”.

Nije predstavljena država

Ne razmatrajući u ovom slučaju da li su se u postupanju prijavljenih stekla obilježja navedenih krivičnih djela ili ne – što je, u smislu dokazivanja nadležnost Tužilaštva, a u smislu eventualnog presuđenja nadležnost Suda – mora se konstatovati nekoliko nepobitnih činjenica:

(1) Sakib Softić je tvrdio da nije zastupnik (agent) BiH u postupku revizije presude MSP-a iz 2007. godine; (2) Sakib Softić je predao zahtjev za reviziju MSP-u vlastitim rukama na licu mjesta; (3) Devet mjeseci prije nego je predao zahtjev, na njegov upit, dobio je odgovor MSP-a da bi mu, za tu ulogu, trebala biti izdata nova punomoć, jer se radi o obnovi postupka; (4) Na jedan potpuno netransparentan način, po pitanju rada i finansiranja, pripremljena je aplikacija za reviziju i kao takva predata MSP-u; (5) Rad na dokumentu i sastav tima ukazivali su na činjenicu da u takav jedan projekat nije bila uključena i predstavljena država BiH – niti institucionalno ni etnički.

Vjerovatno bi svako, da je bio u poziciji prijavljenih postupio jednako – jer drugačije ne bi mogao niti smio – biološki, jer je ‘okovan’ vlastitom etnijom i svjesno, jer se tako postavio u političkom djelovanju.

Ipak, čak i kao takav,  morao bi biti svjestan da, donoseći političke odluke koje su iznimno važne za državu u čije ime postupa, može biti pozvan na odgovornost. Onu povijesnu, političku, moralnu, ali i kaznenu. Sa svima njima, preuzimajući teret važne funkcije predstavljanja države, donosilac odluke mora biti spreman da se nosi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO