Vozanje naroda

Postojeći kreditni aranžman sa MMF-om je ugrožen i mogao bi biti raskinut, stav je ovih dana obznanjen od državnog ministra finansija Vjekoslava Bevande. Dio javnosti se svakako već godinama pita zašto smo uopće dovedeni u poziciju da koristimo kredite MMF-a i drugih svjetskih finansijskih organizacija. Podaci iz analiza u samo jednoj oblasti fukcioniranja javnih finansija u BiH bit će dovoljna ilustracija. Vlast nam je prekomforna i želi uživati luksuz kakav ne mogu priuštiti ni bogate zemlje.

Vlast u Bosni i Hercegovini troši na vozni park oko 75 miliona maraka. Institucije BiH koriste vozila u ukupnoj vrijednosti blizu 25 miliona, izvršne vlasti u dva entiteta ukupno oko 35 miliona, Brčko distrikt  i šest kantonalnih vlada oko 15 miliona maraka.

Stvar je ozbiljnija tim prije što u svim ovim institucijama i tokom ove godine planiraju nabavku vozila i gotovo iste iznose su u budžetima planirali za njihovo održavanje. A da vlast zna biti krajnje arogantna kad novinari rade ovakva istraživanja pokazuje odgovor koji je istraživački tim portala Capital dobio od vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona – dobit ćete podatke na ljeto. Sarajevski, Unsko-sanski kanton i Kanton 10 sa sjedištem u Livnu nisu se udostojili dostaviti nikakav odgovor.

Na raspolaganju 24 sata

Pravo na korištenje ovog luksuza, a radi se uglavnom o vozilima visoke klase, imaju premijeri, ministri i njihovi zamjenici i sekretari. Vozila su im na raspolaganju 24 sata. Ova zemlja ima 14 vlada, stotine ministarstava, a u to nisu ubrojani agencije, uprave, direkcije, pa gradske i lokalne vlasti.

Nećemo bježati u populizam da bismo dokazali da se bar dio ovog novca mogao upotrijebiti kvalitetnije. Recimo, primjera radi, da je preusmjeren u poticaje poljoprivrednicima ili realnom sektoru.

Tu priči nije kraj. Na javnim tenderima uglavnom pobjeđuju isti ponuđači. Službenici državne i entitetskih revizija se time nisu bavili, a tužilaštva imaju preča posla – obračun sa nepravilnostima u vlastitim redovima. Naravno, niko nije kriv dok se to u odgovarajućem postupku ne utvrdi, ali da osnova za sumnju ima, to je neporecivo.

Ima tu još mnogo, najblaže rečeno, sumnjivih poslova. Blizu hiljadu luksuznih vozila nije dovoljno, pa institucije iz budžeta plaćaju i korištenje taksi-vozila i privatnih vozila u službene svrhe. Prije nekoliko godina revizori su utvrdili da je u Predsjedništvu BiH u isto vozilo točen i benzin i dizel. Službena vozila, javna je tajna, koriste se u privatne svrhe, a neki od dužnosnika su, o čemu su brujale društvene mreže, u takvim situacijama izazivali i saobraćajne udese. Niko još za takve zloupotrebe nije odgovarao.

Budžetski planovi, ustanovio je istraživački tim Capitala, puni su zahtjeva za nabavku novih automobila, a stavke za održavanje voznog parka su u mnogim institucijama uduplane.

Zalud je isticati primjere arapskih kraljeva koji koriste bicikle ili gradonačelnika Londona koji na posao dolazi javnim prijevozom. Niko razuman to u bh. okolnostima i ne očekuje. Možda bi se neko od dužnosnika i odlučio na populistički čin odlaska na posao javnim prevozom u Sarajevu. Ali u kakvom je stanju taj prevoz, redovno bi kasnio na posao. A i za to su odgovorni oni – sinovi razmetni.

Ford ili Audi?

Potrebna su im službena vozila. Zašto se poglavar katoličke crkve papa Franjo za vrijeme svog posjeta Sarajevu mogao voziti u automobilu Ford Focus, a naši premijeri i ministri moraju imati Audije i Volkswagene? I o papinom činu se u BiH govorilo dva dana i nakon toga ništa.

Vozanje naroda bit će nastavljeno, jer su nas zabaviili otvaranjem koverata i trotoara, huškanjem jednih na druge sipajući nam so na ratne rane, izgovarajući nonšalantno tu riječ – rat, jer znaju da nas ona dovodi do paralize, da onda većina razmišlja o samo jednom – o ne, zar opet, šta ću s djecom, mnogi od nas se pitaju gdje ću ponovo morati da se selim i tako redom.

Sve to je dimna zavjesa da ne bismo vidjeli kako nam pred očima uzimaju naše novce za luksuz koji im ni po čemu ne pripada. Koliko god to nekoga vrijeđalo, tvrdim, a i ovi podaci su ilustracija samo jednog dijela te bezobzirnosti, da nikada od Dejtona do sada nismo imali bezobrazniju vlast.

Rasipanje novca će biti nastavljeno, pod plaštom službenih obaveza i dalje će uživati u luksuzu. Novca je ponestalo, kredit od MMF-a je upitan, ali vlade su već pripremile nove odluke o povećanju poreza na dohodak, topli obrok i prevoz, uvode se ili planiraju nove akcize na gorivo i duhan, cijene svakodnevno rastu. Sve to ponovo ide na teret radnika i njihovih plata. Sve dok radnici budu ćutali. I pristajali na vozanje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera