Angela Merkel nije superheroj

Merkel je vezala njemačku saradnju sa Trumpom za 'zajedničke vrijednosti' (Reuters)

U novoj sedmici nova svjetska liderka otputovala je u SAD da se pozabavi pitanjem Donalda Trumpa. Ovaj put je red na njemačku kancelarku Angelu Merkel koja je pokušala pripremiti teren za sastanak rekavši da će slogan tog sastanka biti „uvijek je bolje razgovarati ‘jedan na jedan’ nego pričati iza leđa“.

Istina je, ovo dvoje lidera su imali šta reći jedno o drugome. Trump je oštro kritikovao migracijsku politiku Angele Merkel tokom svoje izborne kampanje, predviđajući nerede i ustvrdivši da će Nijemci na kraju „zbaciti ovu ženu s vlasti“.

Merkel, koja se pokazala čvršćom od ostalih svjetskih lidera, vezala je njemačku saradnju sa Trumpom za „zajedničke vrijednosti“. Nakon njegove rasističke, mizoginističke, mrzilačke kampanje, Merkel je oštro pobrojala te zajedničke vrijednosti koje uključuju „demokratiju, slobodu, poštivanje zakona i dostojanstva ljudskih bića bez obzira na njihovo porijeklo, religiju, rod, seksualnu orijentaciju ili političku poziciju“.

Merkel je također kritikovala Trumpovu zabranu ulaska izbjeglicama i državljanima sedam zemalja sa muslimanskom većinom – za razliku od Britanke Therese May, prve strane liderke koja je posjetila Trumpa.

U odgovoru na zabranu u januaru, Merkel je kazala kako borba protiv terorizma „ni na koji način ne opravdava opće sumnjičenje određene grupe ljudi“.

Merkel, koja će se na izborima u septembru boriti za četvrti mandat, nosi listu pitanja u Bijelu kuću: Rusija, Sirija, Ukrajina, NATO, kao i trgovina – SAD je na trećem mjestu kao partner Njemačke, nakon Kine i Francuske.

Trump, sa protekcionističkim tvrdnjama o „Americi na prvom mjestu“, tiradama protiv NATO-a, i riječima hvale za Putina, izgleda priželjkuje raspad Evropske unije. Drugim riječima, ovaj drski milijarder je uvreda za vrijednosti koje su Merkel važne.

Velika očekivanja

Analitičari koji prate njenu političku karijeru prikazuju iskusnu pragmatičarku koja zna kako se odnositi prema ljudima Trumpovog kova.

Njemački sedmični list Der Spiegel piše da ona nije imala visoko mišljenje ni o bivšem talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju – milijarderu i medijskom tajkunu poznatom po „bunga bunga“ zabavama  – pa ipak je od njega u političkom smislu dobila ono što je htjela.

No problem je u tome što posjeta Angele Merkel Bijeloj kući nosi očekivanja koja premašuju njen domet. To je zato što su, nakon što je Barack Obama završio mandat, mnogi proglasili Merkel novom „liderkom slobodnog svijeta“.

Na stranu apsurdnost ovog opisa posla – on izgleda dijelom kao oštar prijekor Trumpu koji mu nije dorastao, a dijelom je odraz potrebe za superherojskim liderom koji će se na globalnoj pozornici zauzeti za progresivne vrijednosti koje Trumpov tim tako olako napada.

Obamina posljednja posjeta Evropi u svojstvu predsjednika, kada se susreo sa svojom „ najbližom saveznicom“ Merkel, protumačena je kao prepuštanje liberalnog kormila. Čak je i tada njemačka kancelarka odbacila takve tvrdnje kao „groteskne i sasvim apsurdne“.

Pobjeda će doći ‘od temelja naviše’

Dakle, važno je naglasiti – a izgleda da se ni ona sama tome ne bi usprotivila – da Merkel nije velika, progresivna spasiteljica našega vremena.

Nije stvar samo u tome da je ona na čelu Kršćansko-demokratske unije, stranke desnog centra. Pokušajte reći Grčkoj, Španiji ili Italiji da je Merkelin nefleksibilni odgovor na krizu u eurozoni na principu štednje kao zakona zapravo motivisan progresivnim vrijednostima.

U 2015., dok se Grčka borila sa poražavajućim mjerama štednje koje je zahtijevala Merkel, vodeći ekonomisti su upozoravali da je takav lijek, koji su nametnuli Njemačka i Brisel, „ubio pacijenta, a nije izliječio bolest“.

U međuvremenu, oni koji su hvalili kancelarkinu odluku da primi milion sirijskih izbjeglica bili su daleko manje entuzijastični zbog njenog nesretnog dogovora sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom da onemoguće migrantima dolazak do Evrope – i da vrate sve one koji su došli do Grčke nazad u Tursku.

Moglo bi se reći da je ovo odsustvo progresivizma, nefleksibilnost i manjak kolektivizma u vezi ekonomske i izbjegličke krize dalo krajnjoj desnici pogodnu metu na koju može fokusirati svoje napade protiv evropskog projekta.

Suočeni sa usponom krajnje desnice, žudimo za progresivnim vođom, inspirativnom, karizmatičnom osobom sa zavidnim retoričkim vještinama, nekoga ko će se boriti lijepim riječima – ako ne lijepim djelima – protiv talasa ksenofobije, nativizma i odsustva liberalizma koji očito hara Zapadom.

U našem očaju, izgleda da bilo ko može poslužiti toj svrsi. Ovo, po svoj prilici, objašnjava zašto je George W. Bush – da, čovjek koji je odgovoran za invaziju na Irak, za mučenje i zatvor u Guantanamu – bio određen za neku vrstu liberalnog spasitelja kada je za Trumpa rekao: „Ne sviđa mi se njegov rasizam.“

No, prihvatanje ljevičarskih vrijednosti, dok se u isto vrijeme promoviše štednja, progresivno je samo na riječima: ne donosi rješenja za stvarne ekonomske probleme i, što je još gore, na taj način pojačava otuđenost i prezir.

Bilo bi bolje kada bismo se fokusirali na politiku na nivou zajednice, na praktično umrežavanje i stvaranje atmosfere solidarnosti, što bi omogućilo uistinu progresivnim liderima da se izdvoje i što bi promovisalo neophodnu narodnu podršku za takve ljude jednom kada dođu na vlast.

U ovom kontekstu, kratkotrajni dobar osjećaj koji izaziva prizor u kojem se lideri kao što je Merkel suprotstavljaju Trumpu, samo je način odvraćanja pažnje, ukoliko se nada koju proizvodi ne ugradi u nešto opipljivije.

Borba protiv krajnje desnice duža je i sporija i veće su šanse za pobjedu kada se protiv nje bori na nivou zajednice, od temelja naviše.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera