Iran, hidžaska željeznica i ‘konačni sporazum’

Izrael planira obnoviti nekada prometnu željezničku liniju koja povezuje središte Arapskog poluotoka sa lukom u Haifi u Sredozemnom moru (Reuters)

Ambiciozni izraelski ministar vlade, agresivni saudijski prestolonasljednik, zet američkog predsjednika i odavno napuštena željeznica. Može li ovo biti početak antiiranske osovine koja u daljnjem zapletu nevjerovatne priče dogovara mirovni sporazum između Izraela i Palestine kao zeca iz šešira?

Ministar je Yisrael Katz koji je zadužen i za oblast obavještajnih službi i saobraćaja u trenutnoj izraelskoj Vladi. Njega smatraju vodećim kandidatom koji bi mogao zauzeti mjesto Benjamina Netanyahua ako optužbe za korupciju konačno zbace s vlasti izraelskog premijera koji je na drugom mjestu po broju godina na vlasti.

Spomenuti prijestolonasljednik je, naravno, Mohammed bin Salman, koji sada upotrebljava čitav spektar moći neviđen još od vladavine njegovog djeda Ibn Sauda, osnivača modernog saudijskog kraljevstva. Mohammed bin Salman je nemilosrdan koliko i ambiciozan, a sve rivale za prijestolje je otpremio po kratkom postupku.

Zet o kome je riječ je Jared Kushner, njujorški građevinski poduzetnik koji je imenovan na poziciju predsjednikovog višeg savjetnika i kojem je povjeren zadatak da koordinira izraelsko-palestinski mirovni sporazum.

On je u međuvremenu bio zauzet dodvoravanjem Mohammedu bin Salmanu. Četrnaestog decembra, otvoreno se udvarao Mohammedu bin Salmanu sa ponudom da gađa „iranske tvornice raketa“ u Libanu. Saudijce su, iako to neće otvoreno reći, duboko potresla dva raketna napada na Rijad. Oni optužuju Iran za snabdijevanje dugodometnim raketama koje su ispaljivali pobunjenici Husi, unutar Jemena, preko svog regionalnog zastupnika Hezbollaha. To je optužba koju Iranci poriču.

Saudijsko sponzoriranje

Katz je nazvao 33-godišnjeg saudijskog prestolonasljednika liderom arapskog svijeta i predložio je da Saudijska Arabija sponzoriše novi izraelsko-palestinski mirovni proces. Ovaj ministar je dodao da bi Izrael bio sretan da učestvuje u takvim pregovorima. On je pozvao Mohammeda bin Salmana da posjeti Izrael i sastane se sa višim izraelskim vladinim zvaničnicima i njim. Takav bi se sastanak vjerovatno dogodio u Jerusalemu gdje se nalaze izraelski parlament Knesset i Vladina ministarstva.

To bi mogao biti korak koji prevršuje mjeru, bar u ovoj fazi. I dalje je zvanični saudijski odgovor na potez američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je Jerusalem proglasio glavnim gradom Izraela iznenađujuće stišan uzimajući u obzir činjenicu da čelnici Saudijske Arabije u proteklih nekoliko decenija zagovaraju, često samo deklarativno, dvodržavno rješenje sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom Palestine.

Koliko utišan pokazuje nevjerovatni sastanak koji je Mohammed bin Salman početkom decembra održao sa Robertom Satloffom koji je na čelu Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. Ovaj institut je proizraelska ekspertska organizacija povezana sa AIPAC-om (Američko-izraelskim komitetom za javna pitanja), koji je i sam moćna organizacija koja aktivno lobira u ime Izraela u Washingtonu.

Satloff je na sastanku sa saudijskim prestolonasljednikom proveo 80 minuta u Rijadu, što bi prije samo nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Činjenica da se ovaj sastanak desio tik nakon Trumpovog istupa vezanog za Jerusalem, da je trajao duže od sat vremena, i da je Mohammed bin Salman samo spomenuo Jerusalem nakon podsticaja od Satloffa, čini ga još nevjerovatnijim.

Sedmicu kasnije Satloff je objavio članak na web stranici spomenutog instituta pod naslovom „Mohammed bin Salman ne želi razgovarati o Jerusalemu“. Napisao je ovo:

„Da ga mi nismo direktno pitali za Trumpovu odluku, ta se tema možda uopšte ne bi pojavila u razgovoru […] On se ograničio na jednu riječ razočarenja o predsjednikovoj odluci – doslovno – a potom je brzo prešao na temu gdje bi Rijad i Washington mogli sarađivati da ograniče posljedice i vrate nadu u izraelsko-palestinski mirovni proces.“

Plan utočišta

Taj mirovni proces sve više izgleda kao sporazum koji su osmislili Mohammed bin Salman i Jared Kushner. To je tzv. plan utočišta prema kojem bi nova palestinska država bila kreirana kombinovanjem Gaze sa sjevernim Sinajem. Palestinski gradovi na Zapadnoj obali koje sve više okružuju izraelska naselja potpali bi pod nadležnost Jordana. Saudijci bi odobrili stotine miliona dolara da podrže taj projekat.

Ovaj plan predviđa seobu Palestinaca na Sinaj sa Zapadne obale, iz užasno prenaseljene Gaze i iz Izraela čime bi se ublažila demografska vremenska bomba s kojom bi se Izraelci suočili ako bi objavili jednodržavno rješenje sa jednakim pravima za sve, demokratija u kojoj bi Palestinci neizbježno postali većina.

Proglašavanje Jerusalema glavnim gradom Izraela je prvi korak u velikom planu da se sklopi, kako Trump kaže „konačni sporazum“. Katz kao ministar saobraćaja, već je ponudio da izgradi vještački otok u blizini obale Gaze koji bi služio kao aerodrom i transportni centar za novu državu.

To da je plan utočišta u suprotnosti sa stvarnom situacijom na terenu izgleda je promaklo Katzu, Mohammedu bin Salmanu i Kushneru. Slabe su šanse da Palestince zajednički pritisnu da odustanu od svoje višedecenijske borbe za svoju domovinu. A ni Egipćani koji žive na sjevernom Sinaju neće dobro podnijeti prisilno preseljenje na lokaciju zapadnu od Sueza. Pitanje je i da li će predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, već pogođen kritikom jer se odrekao dva otoka u korist Saudijaca, ponuditi veliki komad Sinajskog poluotoka? Naposljetku, gdje će novčano sve slabiji Saudijci pronaći novac da finansiraju ovaj impulsivni poduhvat?

Za sada, pak, stvarna opasnost ostaje povećana zabrinutost zbog sve većeg iranskog utjecaja u regiji, koji bi mogao povesti Izraelce, Saudijce i Amerikance u pravi rat preko posrednika. Katz je već dao znak da je on za. Govoreći nedavno o ratu između Hezbollaha i Izraela 2006. u Libanu, kazao je „Ono što se dogodilo 2006. bit će zabava u poređenju sa onim što mi možemo uraditi […] Kažem vam da ćemo vratiti Liban u kameno doba.“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera