Palestina kao spektakl

Moramo zahtijevati od našeg političkog vodstva da se konačno zauzmu za prava svih Palestinaca, piše autorica (Reuters)
Moramo zahtijevati od našeg političkog vodstva da se konačno zauzmu za prava svih Palestinaca, piše autorica (Reuters)

U petak je Damaska kapija bila preplavljena novinarima sa spremnim kamerama, nestrpljivim da zabilježe prve sukobe i donesu svijetu vijesti iz “svetog grada”. Palestinci, od kojih su mnogi došli sa podnevne molitve iz Al-Aqse, okupili su se u znak protesta protiv američkog priznavanja Jerusalema kao glavnog grada Izraela. Njihova ljutnja i frustracija zbog odluke Donalda Trumpa, koja odstupa od međunarodne norme – odbijanja da se prizna izraelski suverenitet nad ovim gradom – potječu iz činjenice da Jerusalem zauzima važno mjesto u srcima i umovima Palestinaca širom svijeta. Kroz historiju, Jerusalem je bio glavni grad Palestine, a danas je okupirani Istočni Jerusalem priznat kao prijestolnica buduće palestinske države.

Zbog promjene, a ne da bi se doživljavali kao prilika za fotografiranje, ljutnju i frustraciju Palestinaca treba razumjeti i poštovati unutar sljedećeg konteksta: Izrael kolonizira Palestinu, uključujući i Jerusalem, od 1948. godine, a Trumpova odluka naprosto daje Izraelu jasnije zeleno svjetlo da nastavi svoj naseljeničko-kolonijalni projekat. Cionističke snage su 1948. godine okupirale Zapadni Jerusalem, a 1967. godine Izrael je okupirao Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Golansku visoravan te prisilno pripojio Istočni Jerusalem. Međunarodna zajednica je osudila pripajanje Istočnog Jerusalema tada i osuđuje ga i danas.

Kada je Izrael 1980. godine usvojio zakon u kojem kaže da je cijeli Jerusalem izraelski nepodijeljeni glavni grad, Vijeće sigurnosti Ujedinjeni narodi proglasilo ga je “poništenim i nevažećim”. Istočni Jerusalem i dalje je priznat kao dio okupirane Zapadne obale, gdje su sve promjene, izuzev onih potrebnih da se održavaju javni red i mir i da se osiguraju prava i potrebe palestinske civilne populacije, nezakonite prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji. Imajući to u vidu, nijedna država na svijetu ne priznaje izraelski suverenitet nad Jerusalemom (osim Rusije, koja je nedavno izjavila da će priznati Zapadni Jerusalem kao glavni grad Izraela, u sklopu mirovnog sporazuma). Zato su ambasade smještene u Tel Aviv.

Crvena linija

Trumpov najnoviji potez naišao je na neodobravanje globalnih političkih i diplomatskih ešalona, a turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je izjavio da je SAD prešao “crvenu liniju”. Većina svjetskih medija je zaista upozorila da je Trumpova izjava poslužila kao provokacija i da će potaknuti nasilje, dok istovremeno unazađuje mirovni proces.

Pa ipak, ovo nije nova situacija: nasilje je prisutno u Palestini od početka cionističke kolonizacije. Izraelsko pripajanje Jerusalema, koje je uzrokovalo polagano, ali ipak kontinuiranu destrukciju palestinskog socijalnog, ekonomskog i političkog života u ovom gradu, pokrenulo je i usmjeravalo ovo nasilje. Širi izraelski projekat naseljavanja u ostatku historijske Palestine također je imao užasne posljedice za Palestince. Mnogim Palestincima su uništeni domovi, članovi porodice zatvoreni i svaki aspekt njihovog kretanja je kontroliran. Za Palestince je “crvena linija” pređena prije nekoliko decenija, i zato su oni izašli na ulice, a ne samo zbog ovog najnovijeg političkog poteza.

Slično tome, ometanje trenutnog mirovnog procesa pogrešan je naziv za tu situaciju: mirovni proces je bio mrtav od samog početka. Mirovni proces iz Osla osmišljen je tako da utvrdi okupaciju i getoizira Palestince u bantustane, dok izgleda kao da gradi državu i poduzima korake ka palestinskom suverenitetu. Sve u svemu, bio je to paravan za izraelsku doseljeničku kolonizaciju Palestine. Iako je veliki broj Palestinaca i njihovih saveznika prozreo pravu situaciju u protekla dva desetljeća, njih su u više navrata ušutkivali i ignorirali – kako vani, tako i u državi. Protivljenje i osuda Trumpove izjave od mnogih u međunarodnoj zajednici nema snagu i licemjerno je. Kolonizacija Istočnog Jerusalema i Zapadne obale, koja je počela prije 50 godina, bila je nemilosrdna, a takvo je bilo i kršenje ljudskih prava Palestinaca.

Objektiv kamere

Svijet posmatra kroz objektiv kamere, vrteći glavom u znak neodobravanja i insistirajući da Palestinci ne pribjegavaju nasilju, već da ostanu posvećenu dvodržavnom rješenju. Za to vrijeme Izrael i dalje uživa normalne diplomatske odnose s većinom država u svijetu. Ovo je spektakl Palestine. Sada, nakon desetljeća globalnog nedjelovanja i pečata američkog odobravanja, Izrael će biti ohrabren da ubrza kolonizaciju i pripajanje koje će se sezati dublje u Zapadnu obalu.

U proteklih nekoliko dana, na 30. godišnjicu prve intifade, Palestinci opet protestiraju, tražeći svoja osnovna ljudska prava. Globalni odgovor koji zaslužuju je jednostavan: sankcioniranje države Izrael za grubo kršenje međunarodnog zakona i ljudskih prava i slušanje onih palestinskih glasova koje tako dugo ušutkuju političke elite.

A za nas Palestince sada je pogodan trenutak da promijenimo svoju sudbinu, koja je je zapisana i određena prije više od 100 godina. Moramo zahtijevati od našeg političkog vodstva da okonča svoju koordinaciju s izraelskom okupacijom i da napusti mirovni proces iz Osla. I moramo insistirati da se oni konačno zauzmu za prava svih Palestinaca, bilo da su pod vojnom okupacijom, pod opsadom, u egzilu ili unutar aparthejdne države Izrael. Samo će tada ovaj spektakl biti okončan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO