Ne očekujte da rat sa Sjevernom Korejom bude džentlmenski

Kim Jong-Un tokom posjete Hemijskom materijalnom institutu Akademije za odbrambenu nauku na ovoj fotografiji bez datuma koju je objavila sjevernokorejska Centralna novinska agencija [KCNA via Reuters]

Pogrešno je zamišljati da će bilo kakav potencijalni rat sa Sjevernom Korejom biti džentlmenska partija šaha, u kojoj učesnici naizmjenično povlače poteze i u kojoj je razumijevanje napada i odbrane snažno. Ova pogrešna ideja posebno je evidentna u dvije oblasti.

Prije svega, pretpostavlja se da će proturaketne odbrane trenutno raspoređene oko Južne Koreje i Japana zaštiti ove države od interkontinentalnih raketa kratkog, srednjeg i dugog dometa ispaljenih iz Sjeverne Koreje. U ovom pogledu nade se upiru u nevjerovatne rezultate ovih sistema u praćenju i uništavanju raketa.

Dobro poznati primjeri iz ove oblasti uključuju proturaketne sisteme Aegis i THAAD protiv raketa srednjeg dometa, koji imaju uspješne stope presretanja od 83 posto i 100 posto redoslijedom kojim su navedeni. Proturaketni sistemi za odbranu od projektila kratkog dometa kakav je Patriot, također su se znatno unaprijedili u posljednje vrijeme.

Iako ove cifre impresivno zvuče, kvari ih broj razmatranja. Prije svega, iako stopa uspješnosti u pogađanju raketa srednjeg i kratkog dometa izgleda dobra, stopa uspješnosti uništavanja interkontinentalnih raketa iznosi tek oko 50 posto.

Zatim, većina testiranja izvodi se u gotovo savršenim uslovima, u kojima se jedna meta pažljivo prati i uništava. Osim tog, raspoređen je malo broj presretača, tj. sa američkim kopnenim odbrambenim sistemom protiv interkontinentalnih raketa, raspoređena su samo 44 presretača. U slučaju THAAD-a, u Južnoj Koreji je upotrijebljena samo jedna baterija (sa 48 raketa za presretanje), iako je taj broj dopunjen sa još 16 baterija proturaketnog sistema Patriot (svaki sa 16 uređaja za lansiranje).

Iako imaju i druge proturaketne tehnologije kao podršku, ove će biti na prvoj liniji i pokušati zaustaviti, prema najoptimističnijoj procjeni, 200 uređaja za lansiranje koji će ispaliti između 600 i 1000 kratkodometnih raketa i možda 100 drugih raketa srednjeg i dugog dometa koje će biti ispaljene iz Sjeverne Koreje.

Može se očekivati da bi Sjeverna Koreja većinu ovih raketa ispalila uz veliku brzinu, tajnovitost i strategiju, da napadne, nadjača i zavara odbrambene sisteme. Ovaj napad ne bi nimalo ličio na gotovo savršene uslove na terenu u kojima se trenutno provode testiranja raketa.

Zalihe hemijskog i biološkog oružja Sjeverne Koreje

Druga pogrešna ideja je da iako rakete možda jesu prvi izbor za dostavu nuklearnog oružja, to nije slučaj sa drugim oružjem za masovno uništenje, tj. hemijskim i biološkim oružjem koje Sjeverna Koreja možda posjeduje.

Osnovni problem ovdje je taj što, iako se međunarodna zajednica složila da zabrani i hemijsko i biološko oružje kao metode ratovanja 1925., a potom je ažurirala ove zabrane za biološko naoružanje 1972., i za hemijsko 1993., nije sasvim jasno da li se Sjeverna Koreja smatra obaveznom poštovati ove zabrane. Drugim riječima, iako je Sjeverna Koreja potpisnica sporazuma iz 1925., nije potpisnica konvencije iz 1993., te iako je pristala na konvenciju iz 1972., zaostaje u vezi osnovnih očekivanja u ovom pogledu.

U pogledu hemijskog oružja, najsnažniji dokaz o tome šta posjeduju je ubistvo Kim Jong-nama pomoću plina VX u Maleziji. Ovaj dokaz uslijedio je nakon što se decenijama spekulisalo da Sjeverna Koreja proizvodi hemijsko oružje.

Trenutne južnokorejske procjene sugerišu da Sjever ima postojeću zalihu od 2500 do 5000 metričkih tona hemijskog oružja. Iako hemijsko oružje može biti dostavljeno raketom, avionom ili ljudskom rukom, vjerovatno je da bi sjevernokorejsko oružje dostavilo 5400 ispaljivača raketa i 4400 komada artiljerije koje, vjeruje se, posjeduju.

Iako neki analitičari smatraju da zvanične posjete Kim Jong-una naizgled nevažnim tvornicama pesticida i drugim laboratorijima u Sjevernoj Koreji o kojima se mnogo piše signaliziraju postojanje tajnog programa biološkog naoružanja, naše znanje u ovoj oblasti svodi se na puko nagađanje.

Iako se vjerovatnim čini da Sjeverna Koreja razvija biološko oružje od 1960-ih, i da vjerovatno poznaje 13 tipova biološkog oružja (uključujući kugu, antraks, koleru i male boginje), ne postoje nedvojbeni dokazi o masovnom, naprednom i uspješnom programu biološkog naoružanja u Sjevernoj Koreji.

Trenutno postoje crne rupe u znanju u vezu Sjeverne Koreje i pitanja ima li uspješno biološko oružje i da li je savladala prepreke koje su zaustavile druge; imaju li efikasne dostavne sisteme (što bi mogle biti rakete, dronovi, avioni i/ili ljudski faktor), te da li imaju ikakve odbrambene mjere kako bi osigurali da patogeni ne zaraze njihovu populaciju.

Međutim, ovaj manjak informacija u državi zaogrnutoj tajnama, koja stalno iznenađuje međunarodnu zajednicu naprecima u nuklearnoj i raketnoj tehnologiji, ne bi trebao ni u kom slučaju, biti smatran dokazom da oni ne posjeduju efikasno biološko oružje.

Ukratko, nisu uspostavljene sasvim efikasne odbrane koje bi zaštitile Južnu Koreju, Japan ili druge države u slučaju da Sjeverna Koreja odluči poći u rat.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera