Zašto treba krenuti od Ibn Tejmijje

Mladi Ahmed ibn Tejmije je zajedno s porodicom emigrirao u Damask (EPA)
Mladi Ahmed ibn Tejmije je zajedno s porodicom emigrirao u Damask (EPA)

Proteklih dana bio sam zasut salvom uvreda, ljutih poruka i ogorčenja zbog teksta kojeg sam objavio na ovom mjestu, a u kome sam tretirao neke sporne fetve ovog učenjaka iz 14. stoljeća koji je živio u vremenu teške krize. S jedne strane muslimanski svijet tog vremena bio je dobrano opustošen križarskim pohodima, a sa druge su navaljivali Mongoli. Ibn Tejmijja je bio akter strahovite vojne opsade islama, ratovanja koje nije poznavalo nikakve konvecnije, haosa u kome je djelovao i konteksta u kome je razmišljao. Unatoč tome svemu Ibn Tejmijja nije znakovit samo po onome što se kod njega najviše potencira i upravo je to razlog zbog kojeg sam napisao prethodni tekst. Moja dugogodišnja zapitanost jeste kako je došlo do ambijenta koji je proizveo redukcionističku misao, koji je vjerske propise upregnuo u reakcionarne pokrete.

Umjesto mene, odgovor su dali oni koji su me zasuli pljuvanjima i vrijeđanjima. Jer, um koji čita skučeno i pri tom se poziva na mišljenje Ibn Tejmijje, ne zna misliti! A to je najveća uvreda za Ibn Tejmijju koji je mislio u svom vremenu i djelovao u svom historijsko-društvenom kontekstu. Kada bi muslimani istinski razumjeli Ibn Tejmijju prvo bi odbacili ono protiv čega je on hrabro ustao: slijepo slijeđenje (taklid). I sam Ibn Tejmijja je stradao zbog isključivosti.  Mnoge jeste, ali mene nije ni uplašila niti začudila reakcija fanatičnih propovjednika isključivosti koji su me “markirali” jer sam se usudio, pazite sad (!) “dovesti u pitanje” Ibn Tejmijjino tumačenje islama!?

Na optuženičkoj klupi

U mom tekstu jasno stoji kako nam nije cilj suditi Ibn Tejmijji već na “optuženičku klupu staviti odgojno-obrazovni um koji ovu kulturu zatrovanu etiketiranjem nevjerstvom današnjim ljudima nudi kao islam”, oni koji su proizvod takvog odgojno-obrazovnog uma demonstrirali su da takve poruke mogu jasno imati sigurnosne konotacije. Ustvari, reakcija i percepcija samog tretiranja Ibn Tejmijje i činjenica da kod njega postoje veoma sporne stvari (što uopće ne bi trebao biti problem jer takvih stvari ima na svim stranama ljudskih tumačenja!) koje su ili njegove ili mu se pripisuju, jeste najbolji dokaz da će Saudijska Arabija, pa i širi muslimanski svijet morati krenuti upravo od ovakve zloupotrebe srednjovjekovnih klasičnih autoriteta, dakle, ne samo Ibn Tejmijje, već i Ibnul Kajjima el-Dževzijje, Ibn-Kesira, Ibn Kudame (da navedem samo par imena, jer bi lista mogla preći dužinu ovog teksta).

Da budemo precizni! Niko ih se ne odriče, niti može! Ali, s obzirom na današnji kontekst njihova tumačenja i relevantost se moraju razmotriti zbog njihove zloupotrebe. Zašto? Zato što su ovakvim sistemom obrazovanja neki od njih zadobili poziciju apsolutnih redaktora – kontrolora protoka islamske tradicije do našega vremena. Zbog ovakvih ideoloških postavki zakočen je protok bogate islamske tradicije, a omogućen samo onaj segment koji kreira isključivost.

Smatram da je ovo srž problema bez kojeg se neće napraviti korak dalje. Umovi i sistemi obrazovanja koji na ovakav način razmišljaju i djeluju upravo kroz ovakav diskurs nude odgovor na pitanje odakle ovolika mržnja, isključivost i netrpeljivost prema drugačijem mišljenju. Islam bezgrješnost ne garantira nikome od stvorenja, osim Božijim poslanicima  kojima ovo svojstvo priznaje u domenu dostavljanja Objave (za sve ostalo imaju rasprave i različita mišljenja). Interesantno je recimo, da uglavnom šiiti naglašavaju apsolutnu neprogrešivost koja ima svoje historijske razloge.

‘Izvanredan nedostatak predrasuda’

Dočim, kada je u pitanju Ibn Tejmijja, upravo njegova ličnost, prema Fazlur Rahmanu, “suprotno općem vjerovanju o njemu, pokazuje jedan izvanredni nedostatak predrasuda i otvorenost uma za sva mišljenja i stalno iskazuje takve tvrdnje kao što je ona da ‘istina ne pripada ekskluzivno jednoj strani, već je podijeljena među svim grupama.'”

Moje naznake i pretpostavke šta će se u “kolijevci” islama morati desiti na neki način potvrdio je već naredni dan saudijski prijestolonasljednik Muhammed bin Salman. On je na konferenciji “Inicijativa za buduća ulaganja” u Rijadu, 24. oktobra, ustvrdio kako su ovakva skučena i nakaradna tumačenja autoriteta iz prošlosti (među koje dakako spada i Ibn Tejmija, ali i njegov kasniji revnosni sljedbenik Muhammed ibn Abdul Vehhab) dovela do urušavanja civilizacijske izgradnje, zamračenja vrijednosti vjerske tolerancije i umjerenosti, narušavanja vjerske harmonije i korištenja vjerskih tekstova u cilju opravdavanja njihovih pretjerivanja i zlih djelovanja. Bin Salman je ustvari priznao kako se njegova ultra-konzervativna država zbog rigidnih doktrina nije kretala normalnim kolosjekom. Zato i ne čudi zbunjenost onih krugova u Saudijskoj Arabiji, ali i njihovih alumnista koji su ovakvom smjeru doprinosili posljednjih tri-četiri decenije. “Nećemo protračiti slijedećih 30 godina baveći se destruktivnim idejama. Uništićemo ih danas! Okončat ćemo ekstremizam veoma brzo! Vraćamo se na ono što smo bili ranije – zemlja umjerenog islama koji je otvoren za sve religije i svijet,” kazao je Bin Selman u Rijadu tog dana.    

Naravno, oni koji su mene vrijeđali neće se usuditi kazati riječ protiv Bin Salmana, već će mu strastveno aplaudirati! Ja to neću učiniti, već ću se sa zebnjom nadati da će riječi budućeg saudijskog kralja, ma koliko bile odlučne, hrabre i potrebne, naići na podršku njegovog društva, ali i šireg muslimanskog svijeta. I u ovome slučaju ukoliko politika bude glavni skretničar, opravdana je bojazan da se umjesto na pravi kolosijek ne skrene na drugi još opasniji.

Pijedastal nepogrešivosti

A upravo ovdje je, uz kritički osvrt na djelo Ibn Tejmijje, potrebno uzeti lekciju iz njegovog slučaja. Dakako, njegovi utjecaji na islam nisu bili u potpunosti konstruktivni i nije to nužno njegova krivica, već onih koji ga izdižu na pijadestal nepogrešivosti i time brutalno vrijeđaju njegov život i djelo. Na koncu, Ibn Tejmijja u svom opusu itekako ima dionica gdje se uočava njegova vitalnost, originalnost i prikladnost. Ali da bi se do njih došlo potrebno je promijeniti metodologiju koja je do sada nekritički usisavala sve i svašta i od jednog heroja slobodarske misli napravila njegovu suštu suprotnost.

Na primjer, neka rješenja Ibn Tejmijje svojom dalekovidošću doprijela su i do današnjih dana i prosto su neizostavna. Koncept srednjovjekovne podjele svijeta na Obitavalište islama (daru-l-islam) i Obitavalište rata (daru-l-harb) upravo je premostio Ibn Tejmijja svojom čuvenom Mardinskom fetvom. On je odbacujući ovu dualističku podjelu ponudio rješenje koje će se kasnije iskristalizirati kao Obitavalište sporazuma, mira, itd. (daru-l-‘ahd, daru-s-sulh…). O čemu se radi?

Naime, Mardin je regija Turske u koju spada Harran, rodni grad Ibn Tejmijje. Mongoli su ga osvojili (1235-1243) i njihova okupacija je bila razlog zbog kojeg je mladi Ahmed ibn Tejmijje zajedno s porodicom emigrirao u Damask. Kasnije su ga njegovi zemljaci iz Mardina kao učenjaka upitali: “Da li će se narod Mardina smatrati licemjerima? Je li dužnost  tamošnjoj muslimanskoj populaciji da se iseli? Da li će se Mardin smatrati dijelom Muslimanskog svijeta?”

Njegov odgovor – poznat kao Mardinska fetva – ova pitanja jasno je tretirala: 1) Životi i imovina ljudi u Mardinu su nepovrijedivi. Njihov život pod vlašću Mongola ne kompromitira ni jedno od njihovih prava, niti se mogu verbalno zlostavljati ili optuživati za licemjerje.

2) Sve dok stanovnici Mardina mogu prakticirati svoju vjeru, nisu dužni iseliti se.

3) Ne trebaju pomagati onima koji se bore protiv muslimana, čak ako budu i prisiljeni da im laskaju, da budu dvosmisleni ili odsutni.

4) Teritorija nije u potpunosti ni dio muslimanskog svijeta, budući da je pod vlašću Mongola, niti je dio nemuslimanskog svijeta jer je njeno stanovništvo muslimansko. Ona je ustvari mješavina to dvoje. Muslimani koji tu žive trebaju se tretirati shodno njihovim pravima kao muslimani, dok nemuslimani koji tamo žive izvan dosega islamskog prava trebaju se tretirati prema njihovim pravima.

Ova fetva ima verzija koje je u potpunosti izokreću i već su je zloupotrijebili teroristi uključujući i Bin Ladena u jednom trenutku. Međutim, autentična verzija koju smo naveli upravo kroz ovaj nijansirani pristup Ibn Tejmijje ovom regionu i problemu pokazuje dio njegovog genija u ophođenju sa kompleksnim pitanjima. Upravo zbog ovoga problema i moj prethodni tekst u kome su spomenute sporne fetve trebaju našu pažnju, preciznost i otvorenost, baš onakvu kakvu je sam Ibn Tejmijja posjedovao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO