Ucijenjena zemlja

Veterani, Prosvjed, Hrvatska
Prosvjed veterana u Savskoj, piše autor, bio je oblik HDZ-ovog agresivnog i polupučističkog pritiska na Vladu (Pixsell)

Dok su prošlog tjedna parlamentarni stražari iznosili iz velike dvorane opozicijskog i nezavisnog zastupnika Ivana Pernara – donekle, uz ostalo, nezavisnog i od zdravog razuma – jer je svojim istupima naljutio predsjedavajućeg HDZ-ovca Željka Reinera, a nije se htio sam udaljiti, HDZ-ov zastupnik Stevo Culej zvani Stiv ljutito je dobacio Pernaru: „Balavac jedan, jesam ja krvave gaće nos'o po Velebitu za tebe, da bi ti to radio ovdje!? Sram te bilo!“

Nošenje krvavih gaća po Velebitu jedan je od bezbrojnih alternativnih naziva za nečije – u ovom slučaju Culejevo – herojsko sudjelovanje u Domovinskom ratu, povijesnom događaju iz prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeća u kojem su, čini se, mnogi Hrvati sudjelovali samo zato da bi, ako prežive, doživotno imali mogućnost nabijanja svog ratovanja na nos cijeloj zemlji i svim njezinim građanima te ušutkivanja svakoga čije im se razmišljanje i djelovanje ne dopada.

Jer nošenje krvavih gaća po Velebitu, Dinari ili nekoj drugoj mitskoj planini ultimativni je argument protiv kojeg nema racionalnog protuargumenta niti nakon njega može biti racionalnog i suvislog razgovora.

Naplata prolijevanja krvi za domovinu

Na to se, ako se netko usudi, može odgovoriti samo riječima čuvenog američkog generala Georgea Pattona: „Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde… Idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac.“

Hrvatski branitelji, odnosni ljudi koji u javnosti predstavljaju tu društvenu kategoriju koja službeno obuhvaća 500 hiljada stvarnih ili fiktivnih sudionika ratnih operacija, ne obaziru se, međutim, na rijetke prigovore na tragu Pattonovih riječi i na još rjeđe kritike da je njihovo ratovanje za slobodu bilo potpuno besmisleno ako će oni određivati granice slobode: ta vrsta slobode – u kojoj ratni veterani aktivno sudjeluju u propisivanje dokle se smije ići u političkoj i umjetničkoj kritici – postojala je, uostalom, i prije rata, pa se rat, uz ostalo, ispostavio sredstvom promjene etničkog i ideološkog predznaka nedodirljivog patriotskog narativa.

Hrvatski veteranski lideri, rekosmo, na sve se to ne obaziru, jer bi naprosto iščeznuo smisao njihovog javnog djelovanja kad bi odustali od političke i materijalne naplate svojih ratnih zasluga.

Ratni veterani u Hrvatskoj imaju mnoge konkretne privilegije u odnosu na ostale građane, što nitko relevantan na političkoj sceni ne dovodi u pitanje niti je itko ikad to dovodio u pitanje, ali to im nije dovoljno.

Klemm traži sedam posto dionica HEP-a za veterane

Uz to što se iz državnog budžeta godišnje izdvaja gotovo milijardu eura za ostvarivanje boračkih prava, jedan dio braniteljskih organizacija predvođen Josipom Klemmom, tvorcem čuvenog šatora koji je bio podignut na zagrebačkoj Savskoj cesti i koji je više od godine dana bio oblik HDZ-ovog agresivnog i polupučističkog pritiska na Vladu Zorana Milanovića, nedavno je zatražio da se pri najavljenoj prodaji 25 posto dionica Hrvatske elektroprivrede pokloni sedam posto dionica Fondu hrvatskih branitelja.

Nije mu to palo na pamet iz čistog mira. Fondu hrvatskih branitelja, naime, bilo je – uz vlasništvo i u nekim drugim privatiziranim poduzećima – poklonjeno sedam posto dionica naftne kompanije INA-e prilikom njezine prodaje Mađarima, a taj fond onda je prodao svoje dionice mađarskom MOL-u, što je Mađarima omogućilo da dođu do 49 posto vlasništva INA-e.

Plenkovićeva Vlada sad želi otkupiti od MOL-a tih 49 posto dionica jer je nezadovoljna mađarskim odnosom prema INA-i, a novac za tu operaciju kani namaknuti prodajom 25 posto dionice Elektroprivrede, pri čemu se branitelji opet javljaju za svojih sedam posto.

Ne tiče ih se što je upravo njihov fond, želeći nabrzinu pretvoriti papire u pare, u velikoj mjeri doveo do krize upravljanja i zastoja u razvoju INA-e.

Ne tiče ih se i ne obaziru se, jer raspolažu krajnjim argumentom: da nije bilo naših krvavih gaća na Velebitu, ne bi bilo ni INA-e, ni Elektroprivrede, ni ičega; da vas mi nismo obranili i oslobodili, ne bi se imalo što prodavati, a kad se već prodaje, red je da svoj dio kolača dobiju hrabri osloboditelji.

Hrvatska strepi od svojih nekadašnjih vojnika

Vlada Andreja Plenkovića još se nije izjasnila oko zahtjeva dijela veteranskih udruga, no teško je vjerovati da će Klemm dobiti odbijenicu iz Vlade, to jest iz HDZ-a i Mosta: prije će Vlada odustati od prodaje HEP-a nego što će otkloniti još jedan, dosad možda najdrskiji, braniteljski pokušaj naplate sudjelovanja u ratu.

Premijer Plenković, uostalom, planira prava branitelja u Hrvatskoj proširiti i na sve bivše pripadnike Hrvatskog vijeća obrane, što bi izdvajanja za ovu društvenu grupaciju povećalo za više desetaka milijuna eura.

Tako bi HDZ o trošku svih građana kupio još malo biračke podrške.

Svakom realnom jasno je da se u doglednoj budućnosti u ovoj zemlji neće pojaviti Vlada – bilo desna, bilo lijeva – koja će Hrvatsku lišiti ove količine političko-financijskog terora što dolazi iz redova bivših ratnika.

Hrvatska strepi od svojih nekadašnjih vojnika, kao što je normalan svijet u komunističkoj Jugoslaviji, sve do njezinog raspada, strepio od društvene uloge sudionika Narodnooslobodilačke borbe.

Ništa se, osim predznaka, nije promijenilo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera