Vanjska politika lobiranja među polusvijetom

Deset dana nakon što se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vratila iz sedmodnevnog posjeta Sjedinjenim Državama – Washingtonu, New Yorku i Bostonu – Ambasada Hrvatske u Americi sročila je službenu bilješku o tom posjetu i uputila je na desetak službenih adresa u Zagrebu.

Dva dana po prispijeću iz Washingtona u Zagreb, 19. siječnja, bilješka je završila na naslovnicama Večernjeg lista i Jutarnjeg lista, pa je javnost o detaljima predsjedničinog posjeta Americi doznala dvanaest dana poslije njezinog povratka s puta, i to doznala iz bilješke koja nije smjela završiti u medijima.

Premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier najavili su istragu o curenju tog dokumenta u javnost, ali jasno je da od te istrage neće biti ništa. Kao što je jasno i to da je jedino Kolindi Grabar-Kitarović bilo u interesu da depeša o njezinim aktivnostima u SAD-u iziđe u novinama, e da bi se stvorio dojam da je ona u Americi nešto službeno radila.

Epizoda s objavljivanjem spomenute depeše najnoviji je moment u pokušaju hrvatske predsjednice da svoj privatni izlet u Ameriku od 1. do 7. siječnja ove godine pretvori u službeni posjet i tako opravda činjenicu da je putovala o državnom trošku.

Medijski interes

Pritisnuta medijskim interesom i prijavama Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, Grabar-Kitarović dosad je odbijala odgovoriti s kime se, kad i zašto susrela u Sjedinjenim Državama, a na pitanje zašto raspored svog boravka nije objavila prije odlaska na daleki put, kao što je običaj, odgovorila je da je tako učinila kako bi izbjegla da joj neidentificirani antihrvatski zavjerenici osujete sofisticirane političke planove.

„Susrela sam se s jako puno ljudi. Neki od njih će vam sami objaviti na svojem Twitteru ili Facebook profilu da smo se sastali, ali neki od njih nisu imena koja žele biti prominentna u medijima i ja to poštujem“, bilo je najkonkretnije što je predsjednica htjela otkriti o službenom karakteru svoje ekskurzije. Foto-vijesti o susretu s hrvatskom predsjednicom objavili su jedan relativno nevažni senator i jedan relativno utjecajni lobist. I to je sve.

Tajna depeša iz Ambasade u Washingtonu otkrila je imena i onih koji nisu htjeli da se zna za njihov susret s hrvatskom predsjednicom, iako nakon otkrivanja njihovih imena nije jasno zašto su tako željeli: radi se o jednom sadašnjem i jednom bivšem republikanskom senatoru, jednom republikanskom kongresmenu, jednom umirovljenom admiralu i jednom američkom veleposlaniku. Svi ti ljudi, tvrdi se iz kruga Kolinde Grabar-Kitarović, imat će „bitan utjecaj“ na novog predsjednika Trumpa.

Klasična diplomatija

Plenković, Stier, predsjedničin savjetnik Mate Granić i sva sila medijskih trudbenika upregnuli su se potom u uvjeravanje neuke javnosti da se to sad tako radi i da je prošlo vrijeme klasične diplomacije, kad se šefove država službeno pozivalo u posjete, kad se unaprijed objavljivalo s kime će se i zašto sastati predsjednik Republike u toku službenog putovanja te kad držalo do toga da predsjednik jedne države, kakva god bila država i kakav god bio predsjednik, ne putuje u službeni posjet drugoj zemlji radi sastanaka s nižerangiranim političarima koji će možda biti utjecajni.

Sad je, obznanjuju vanjskopolitički eksperti, došlo novo vrijeme, sad je sve u tihoj i tajnoj diplomaciji i u proaktivnom pristupu, odnosno u lobiranju, a na tragu predsjedničine izjave o motivu putovanja u SAD: „Ovo je službeni posjet i usredotočen na to da se iskoristi ovaj trenutak između dvije administracije da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike.“

I još: „Ovaj posjet je usmjeren na to kako bi se ljude koji su trenutno u američkoj administraciji ili će biti ili su bliski Trumpu osvijestilo o problemima Hrvatske, o problemima jugoistočne Europe i činjenici da mi ne možemo kao država koja je geografski i kada je riječ o broju ljudi mala, čekati da nas netko stavi na agendu, nego se mi moramo sami nametnuti, dakle biti ovdje.“

Kreativna tumačenja

Kad bi javnost i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa prihvatili ova kreativna tumačenja političke uloge predsjednice Republike i kreativno viđenje diplomatske prakse, predsjednica bi cijeli svoj petogodišnji mandat mogla provesti na putovanjima o državnom trošku i pritom se sastajati s ljudima koji će, po njezinoj procjeni, biti važni i utjecajni, a čija će imena možda objaviti, a možda i neće. Takvo shvaćanje predsjedničke funkcije nije samo nakaradno nego je i u neskladu s Ustavom i demokratskim dostignućima.

Svođenje, pak, vanjske politike na to da se „mi moramo sami nametnuti“, i to tako da se preko sumnjivih posrednika dolazi do nekih koji bi mogli biti utjecajni, izuzev uključenog samoponiženja, govori da Kolinda Grabar-Kitarović, kao i ostatak državnog vrha, vanjsku politiku doživljavaju kao polutajno lobiranje među polusvijetom u svrhu dobivanja moćnog inozemnog pokroviteljstva. Takav pristup – potaknut, između ostalog, i usputnim privatnim hirovima – ne može rezultirati ničim doli sramotom i sveopćim podsmijehom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera