Pogrešan smjer predizbornih slogana

Piše: Dean Skok

Dosta je farbanja, nema prodaje jer smo pokrenuli promjene i govorimo djelima, zaokrenimo Hrvatsku vjerodostojno u siguran smjer i jedinu opciju za naš zavičaj, gdje je čovjek početna i ciljna točka!

Tako bi otprilike izgledala rečenica sastavljena od najupadljivijih predizbornih slogana.

Bombastične najave reformi i promjena „nabolje“, vjerodostojni i sigurni smjerovi, životi i zavičaji dostojni čovjeka, države po mjeri malih ljudi, kojekakve nade i pravednosti, obračune s kriminalom i korupcijom, uz ostale isprazne tlapnje, već smo toliko puta doživjeli i opekli se, toliko puta bili namagarčeni i na svojoj koži iskusili upravo suprotno od najavljenog, da aktualna obećanja možemo promatrati jedino kroz komičnu stranu. Iako je, nažalost, sve postalo podosta tragično.

Monstruozni politički marketing

Politika, kao umijeće mogućeg, kao ono što bi trebala biti u ovakvom demokratskom obličju – a to je pronalaženje najboljeg rješenja kroz pluralizam mišljenja i razuman, civiliziran dijalog – odavno je izgubila i vjerodostojnost i siguran smjer. Čitav javni prostor toliko je zagađen monstruoznim političkim marketingom, uz zaglušujuću buku pred izbore, da takozvani obični ljudi – sve i da žele – ne mogu razabrati političku opciju koja bi zaista imala namjeru i sposobnost provesti obećano – sve i da takva opcija uopće postoji.

Uz ovako nakaradan i sulud izborni sustav, teško da i može biti drugačije, ali to, ne brinite, nije tema ni jednog predizbornog programa, pogotovo parlamentarnih stranaka. Jer sustav je loš za sve, osim za njih. O reformama izbornog zakonodavstva, iz ove apsurdne u neku prihvatljiviju varijantu, velike stranke sigurno neće ni razgovarati ozbiljnije, a kamoli da to same pokrenu.

Budući da su izgled, tok i efikasnost političke kampanje odraz upravo izbornog zakona, ništa više od praznih obećanja i jeftinog populizma se ne može ni očekivati.

Izborne jedinice su skrojene prema potrebama većih stranaka i ni sa čime drugim nemaju veze, čak ni sa županijama koje su skrojene također bez smisla. Kandidirati se može bilo tko bilo gdje, a stranačke liste kandidata određuju stranački šefovi, sve bez jasnih kriterija, dakako. U istim izbornim jedinicama su, primjerice, Novi Vinodolski i Samobor, Trogir i Otočac, Lipik i Ilok…

I što onda očekivati od nekoga tko živi u Dubrovniku, a kandidira se u Osijeku?

I nikome ni za što ne odgovara kada bude izabran. A predstavnička demokracija bez odgovornosti je upravo parolaštvo, populizam i sloganstvo. Naravno, uz kriminal, korupciju, pogodovanje i ostale djelatnosti što bujaju bez jasno određene odgovornosti političara.

A što, osim bljutavih, bezveznih i otrcanih slogana, u ovakvom sustavu glasačima može i ponuditi neki kandidat? Pobogu, pa ne može reći: „Evo me u vašem gradu o kojem nemam pojma, kao ni o vama i vašim problemima, važno mi je samo da me izaberete, a onda više nikada neću pitati za vas, neću više nikada ni doći ovamo.“
A to bi bila istina.

Da nije tragično, bilo bi smiješno

„Vjerodostojno!“ – kažu u HDZ-u. A svi se istog časa primiše za glave i povikaše „Jaosiga nama ako HDZ nastavi vjerodostojno!“

Vjerodostojno nas je HDZ opljačkao u dva intervala, privatizacijskom i onom drugom – kroz pustošenje javnih poduzeća i državnog proračuna, vjerodostojno su, i temeljito, u sve segmente društva uveli sustav antivrijednosti, vjerodostojno su uništili svaki pokušaj uspostave pravne države, vjerodostojno su, da vjerodostojnije ne može, nacionalistički halabučili neprestano, vjerodostojno su suodgovorni za rat, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje su usput vjerodostojno izvršili monetarni udar kamionima jugo-dinara – vjerodostojno se baveći državnim kriminalom, vjerodostojno su uništavali zdravstvo i obrazovanje, vjerodostojno su u tišini sklopili Vatikanske ugovore i Katoličku crkvu de facto stavili iznad zakona, vjerodostojno su pogazili sve što su bilo kada obećali, vjerodostojno su sijali mržnju, lagali, krali, izvrtali, podmetali, otimali, vjerodostojno su državu bacili desetljeća unatrag.

Vjerodostojno im je i SDP sve to opraštao i sve te svinjarije, malo po malo, legalizirao. A sada nude „siguran smjer“. I također se svi hvataju za glave „Jaosiga nama ako nastave tim sigurnim smjerom“; poskupjet će komunalije, porezi će biti veći, radit ćemo još više za još manje plaće, nastavit će se privatizacija već gotovo uništenog javnog zdravstva, pogodovat će se isključivo krupnom kapitalu na štetu najugroženijih socijalnih skupina, fašistički revizionisti će nesmetano trovati javni prostor i mlade naraštaje, rad će biti obezvrjeđivan, a nerad nagrađivan.

Da nije tragično, zaista bi bilo smiješno osvrnuti se na slogane dosadašnjih izbornih kampanja. Bilo je tu svega; onih neodređenih i besmislenih, ali donekle podnošljivih, kao što su „Djela, a ne riječi“, “Ti odlučuješ“, “Vrijeme je“, „Znamo kako“ …

Bilo je alanfordovskih kao što su „Naprijed, a ne nazad“, „Svi na posao, posao za sve“, „Dug život, a ne život na dug“, „Recite nam sve“…
A i onih što izazivaju mučninu kad ih se prisjetimo, jer znamo što je bilo nakon njih; „Zna se – HDZ“, „HDZ zna“, „Idemo dalje“, „Novo vrijeme – nova snaga“, „Pokrenimo Hrvatsku“, „Imamo plan“…

Ništa od obećanog

Teško bi se bilo prisjetiti svih silnih obećanja ekonomskih oporavaka i otvaranja novih radnih mjesta u proteklih dvadesetak godina. Da je ostvareno samo pet posto od svake najave privrednog rasta, danas bi Švicarcima i Japancima prodavali tehnologiju, a iz Njemačke bi uvozili radnu snagu.

Bez strategije i bez smisla, prazno i jalovo predstavljali su se godinama kandidati i stranke, zaklinjući se u domoljublje i odanost narodu, čije su novce nemilice u kampanjama rasipali kroz zapadnjačko-balkansku varijantu kargo kult politikantstva. Uz kič i marketinške drangulije, neizbježno je sve začinjeno sloganima i parolama što najčešće vrijeđaju inteligenciju i zdrav razum. Kao ove aktualne umotvorine o vjerodostojnosti i sigurnom smjeru.

Iza čega se ne može nazrijeti ni tračak iskrenosti, već samo laž i obmana.

Svakako najiskreniji bio je slogan izvjesnog Joška Kraljevića na izborima za gradonačelnika Prološca, koji je biračima poručivao „Vama će biti isto, a meni bolje“ i „Sve meni, vama ništa“, i zbog toga, vjerovali ili ne, ušao čak u drugi krug.

No, sve je još nekako i podnošljivo dok slušamo komične slogane i parole. One nacionalističke i ratno-huškačke su daleko opasnije. A ima ih sve više. I njih treba zaustaviti i zabraniti što prije, jer nisu nimalo smiješne ni bezazlene.

Od toga u velikoj mjeri ovisi hoćemo li svi u regiji napokon dočekati neka bolja vremena, ili ćemo i dalje vjerodostojno koračati – u pogrešnom smjeru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera