Mirotvorac sumnjivih namjera

"Stvorili smo pretjerane tenzije", poručio je Čović iz Beograda (Tanjug)

Piše: Ranko Mavrak

“Politika nije loša profesija. Ako uspijete, čekaju vas mnoge nagrade. Ako se osramotite, uvijek možete napisati knjigu.”
Ronald Reagan

Griješe li svi lokalni i međunarodni političari koji se danima i tjednima bave referendumom što su ga za 25. rujna najavili u Republici Srpskoj? Jesu li u krivu oni koji upozoravaju kako ih zbog toga stanje u cijeloj regiji podsjeća na ono 1991. godine, sugerirajući time kako bi ponovo moglo biti čak i rata?

Ako pitate člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, odgovor je “da”.

Utješne poruke pomirenja

“Neće se ništa promijeniti. Stvorili smo pretjerane tenzije”, poručio je Čović iz Beograda neposredno nakon što su se tamo bez riječi i uobičajenog srdačnog grljenja i ljubljenja pred kamerama razišli njegov domaćin Aleksandar Vučić i gost iz Banje Luke Milorad Dodik, poslavši tako jasan signal kako je stvar toliko ozbiljna da ne mogu niti fingirati kako se vole i poštuju ako jedan drugome ne vjeruju koliko je cijela stvar opasna.

Referenduma će, dakle, biti, a život će ići dalje i nema se potrebe oko svega toga uzbuđivati. Nema stoga smisla ni “negativna atmosfera” koja se u BiH stvorila zbog referenduma, sastavni je dio Čovićeve dijagnoze. Zna li, dakle, član bosanskohercegovačkog državnog vrha i lider HDZ BiH nešto što nitko drugi ne zna, pa ni Aleksandar Vučić ili Andrej Plenković.

Dvojica utjecajnih političara, jedan iz rakursa srpskih, a drugi hrvatskih nacionalnih i državnih  interesa, jasno su kazali kako referendum smatraju štetnim i nepotrebnim.

Za lidera HDZ-a Plenkovića, to novo lice hrvatske politike čije vrijeme tek dolazi, sve je jasno.

“Referendum o obilježavanju dana RS prijetnja je cjelovitosti i suverenosti BiH, čemu se najoštrije protivim”,  bio je rezolutan kandidat za novog hrvatskog premijera.

Čoviću, kao dobro informiranoj osobi, takvo što sigurno nije promaknulo. Kao što mu svojedobno nije promaknulo ni to da je bivši lider HDZ-a Tomislav Karamarko zdušno branio banjolučkog biskupa Franju Komaricu kada su se na njega obrušili svi političari iz Republike Srpske zbog podsjećanja na zločine nad Hrvatima počinjenima u Banjoj Luci.

‘Svi su oni moji prijatelji’

U obadva slučaja Čović je ostao po strani. Niti je jasno osudio Dodikov referendum – osim što je načelno dometnuo kako bi se odluke Ustavnog suda BiH morale provoditi, a ne komentirati – niti je iskazao javnu potporu banjolučkom biskupu kada ga je Dodik verbalno “cipelario”, prešavši svaku granicu dopuštenog ponašanja.

“Svi su oni moji prijatelji”, vjerojatno bi odgovorio Čović kada bi ga se upitalo zašto je izabrao takav pristup.

Uostalom, “previše je naglaska na jedno pitanje, umjesto da se bavimo životnim pitanjima. Atmosfera se pravi zbog izbora”, kazao je lakonski Čović u Beogradu.

Načelno, Čovićevoj se potrebi za javnim pozivanjem na smirivanje strasti i odmjerenoj retorici nema što prigovoriti. No, osim na pojavnoj razini, političari bi morali djelovati i na onoj sadržajnoj. Sadržajno djelovanje u stanju u kojemu je sada BiH znači jasno suočavanje s činjenicom da je opstanak te države doveden u pitanje i da su stoga potrebni odlučni i odgovorni postupci onih kojima je do te države doista stalo.

Ili, kako je to u petak u istupu pred nositeljima najviših vojnih odličja iz sastava HVO-a kazao predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BoH (HNS) Božo Ljubić “entitet RS na polovici teritorija zaokružuje svoju državnost, a samo je pitanje vremena kada će krenuti i u pravcu formalnog osamostaljenja”.

Hrvati kao statisti

Rasprava o referendumu kao metafora za raspravu o sudbini države sada se karikaturalno svela na neku vrst bošnjačko-srpskog sukoba u kojemu bosanskohercegovački Hrvati sve to promatraju kao neka vrsta statista, čekajući što će donijeti ta bitka.

Svojatanje RS od strane Dodikove vlasti je nedopustivo. Njegova bitka za 9. siječnja kao za neku vrst simbola trajnog vlasništva Srba nad tim entitetom nije izazov i uvreda samo za Bošnjake, nego i za Hrvate koji su s tog prostora masovno protjerivani.

Upravo stoga važno je inzistirati na biti cijelog problema. A bit je u nastojanju da se slijedom tribalističkog  sustava upravljanja jednom društvenom zajednicom od RS napravi rezervat u kojemu će za Bošnjake i Hrvate trajno biti mjesta tek na razini statističke greške.

Ima li smisla u takvoj situaciji posezati za prijedlozima koje je pregazilo vrijeme poput onoga o ponovnoj uspostavi ‘Hrvatske republike Herceg-Bosne’?

Legitimna je rasprava i o tome, no pitanje je kako propali recepti iz prošlosti uopće mogu korespondirati s izazovima političkog moderniteta. Posebice ako se time de facto pristaje na Dodikovu strategiju “razvaljivanja” države?

U svom pismu visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Valentinu Inzku, Čović je u vrijeme kada eskalira kriza oko Dodikovog referenduma podsjetio da i Hrvati imaju velikog razloga biti nezadovoljni sadašnjim stanjem u zemlji, ali iz drugih razloga.

Tri federalne jedinice u BiH

Temeljnim problemom vidi njihovo faktičko ustavno delegitimiranje, no kao jedno od rješenja ponovo nudi stari HDZ-ov prijedlog o uspostavi “tri ili više federalnih jedinica”. To tri ili više, kako je ranije sam pojašnjavao, u načelu se svodi na tri jedinice od kojih je svaka s jednom dominantnom etničkom većinom te Sarajevo kao distrikt.

No, valja podsjetiti kako se u HDZ-u nikada nisu ozbiljno pozabavili prijedlogom Biskupske konferencije BiH o preustroju države kroz četiri multietničke regije koje bi imale granice određene prirodnim i prometnim položajem uz institucionalna jamstva precizne zastupljenosti svakog od konstitutivnih naroda.

Ne žele o tome ni čuti u RS-u, vjrojatno bi odgovorio Čović. To znamo. Baš kao što znamo da bošnjačke stranke ne žele ni čuti o “tri ili više” federalnih jedinica. No, kad imate iskrene prijatelje, onda im kažete što mislite i od njih tražite da uvaže vaše argumente.

Ako to ne žele, onda vam nisu prijatelji, nego tek oni koji vas iskorištavaju za osobne interese i u borbi protiv nekog privremenog zajedničkog neprijatelja.

Milorad Dodik otvoreno je izjavio kako je savez s Čovićem sklopio kako bi time zaustavio pritiske koji su na njega prije toga dolazili iz Zagreba.
Što su Čović ili Hrvati u BiH dobili od tog prijateljstva?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera