Koordinacija između bureka i kladionica

Piše: Mladen Mirosavljević

Ko bi rekao da će donedavni dežurni krivac za sve političke neprilike u BiH, njen, kako tvrde njegovi oponenti, kočničar na putu ka EU, čovjek koji prijeti njenom dezintegracijom, koji opoziciju u ovom entitetu naziva izdajničkom zato što na nivou državne vlasti sarađuje sa SDA i Bakirom Izetbegovićem, predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik „pokazati državničku zrelost“, i to upravo zahvaljujući sastanku sa tim istim Bakirom Izetbegovićem.

Tako je to bar okarakterisao inicijator pomenutog sastanka u jednom istočnosarajevskom restoranu, šef delegacije EU u BiH Lars-Gunar Vigemark. Povod je bilo potpisivanje Pisma namjere o kreditnom aranžmanu sa MMF-om, teškom milijardu maraka [pola milijarde eura], “koje je odmah poslano u Vašington“ i famoznog „mehanizma koordinacije“, koji su „na taj način otklonili i posljednju prepreku na evropskom putu BiH“, kako su to konstatovali neki zvaničnici EU.

Odmah je reagovao hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović rekavši da su “pale maske” jer je sporazum o mehanizmu koordinacije donesen i potpisan njemu iza leđa po principu “dvojica protiv trećeg” i da, što se tiče Hrvata, taj sporazum ne važi jer je, već jednom usvojen i potpisan u Savjetu ministara BiH.

Paralelni, neformalni sistem

Time je Čović pokrenuo i jedno od najbitnijih pitanja, a koje se u bh. državnoj politici stalno gura pod tepih – zašto se rješavanje nekih najvažnijih državnih pitanja i procesa već 20 godina u BiH odvija u nekom paralelnom, neformalnom sistemu, mimo zvaničnih institucija i, što vidimo potpomažu i najviši predstavnici EU, sve pod krinkom da je bitno da se nešto usvoji i potpiše, pa poslije šta bude.

I 20 godina se pokazuje da je to nefunkcionalno i da su bh. političari naučili da je bitno potpisati sve što se od njih traži, ali da to ne mora ništa da znači. Sve po starom dobrom domaćem sistemu: učini mu merak, al’ mu ne završi pos'o.

„Mehanizam koordinacije mi imamo, on je usvojen“, izjavio je u jednom intervjuu Čović.

„Prošao je Vijeće ministara i parlamentarnu proceduru, ali izmjene i dopune, da bi bile načinjene, moraju proći tu istu proceduru, tako da, ponavljam – dobro je da ljudi sjede i razgovaraju, pogotovu oni koji to rijetko čine, da razmijene mišljenja, ali ne možemo na tome graditi stav da smo otvorili evropski put, jer bojim se da smo sada daleko od toga“, bio je precizan Čović.

„Trebamo dobiti mehanizam koordinacije usvajanjem izmjena, ali ne možete ga rješavati tako da brutalno izigrate koncept dogovora. A upravo na takav način izbacujete partnere iz igre. Ako bismo tako radili, ne znam šta bismo postigli. Jedan dan se naljute gospoda Izetbegović i Dodik, a sutradan kažu da su se dogovorili i sad su veliki državnici, jer su otvorili europski put. Neće to baš tako ići“, smatra Čović.

Susreti u kafanama

Uprkos primjedbama da se ignorišu institucije BiH i da nije dobro da se tako važni sastanci drže po restoranima, što je potencirao i sâm Čović, ali i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH i lider SDA Bakir Izetbegović je odmah pozvao Čovića i delegaciju HDZ-a na bilateralni sastanak da razjasne sve nedoumice, i to opet u restoran, ali ovaj puta u Konjicu, što je Čović ignorisao.

Na pitanje zbog čega sastanak u restoranu, a ne u institucijama vlasti Izetbegović je odgovorio: “A zbog čega ne? Evo, ima dobar burek u restoranu. Uporno postavljate ta pitanja. Šta ima veze gdje se sjeda ako će se nešto dogovoriti. Naravno da se volimo i mi opustiti. Na godišnjem nisam bio dvije godine i čovjek sam, volim doći u restoran”, smatra Izetbegović, koji se međutim nije zadržao samo na bureku.

Priču, ali i optužbe, prenio je na mnogo konkretniji teren, a to je poslovanje kladionica u BiH i interes HDZ-a u tome, rekavši kako iza cjenkanja oko teksta mehanizma koordinacije očigledno stoje drugi motivi i da je Čović veći partner sa vlasnicima kladionica nego sa SDA.

“Kladionice zarade, vjerovali ili ne, više nego BH Telekom. Svakog mjeseca 100 do 150 miliona i kada ne platite poreze onda ste sačuvali 20 miliona svakog mjeseca”, kazao je Izetbegović.

“Ako vam neko već pola godine pokušava pričati o kladionicama u funkciji HDZ-a, ili na bilo koji način u funkciji politike, koja danas nosi politički izvršni i zakonodavni život Hrvata, onda morate kazati da to uistinu nema nikakve veze sa stvarnošću”, uzvratio je Čović. Poručio je da u budućnosti neće dozvoliti da ijedan službeni sastanak bude upriličen u nekom od ugostiteljskih objekata.

Kad je Dodik pomiritelj

Pun razumijevanja za Čovićevu ljutnju i primjedbe, odmah je reagovao Milorad Dodik u ulozi pomiritelja Čovića i Izetbegovića.

“Ako Hrvati smatraju da treba još nešto ugraditi u mehanizam koordinacije kako bi kantoni bili uključeni u odlučivanje, to ne bi trebalo da bude problem. U mehanizmu koordinacije treba i mora da se prati ustavna struktura BiH i ne vidim razloga da takve primjedbe ne budu prihvaćene i ugrađene u njegov konačan izgled”, izjavio je Dodik, pun razumijevanja za državnu ustavnu strukturu.

On je izuzetno dobro shvatio priču sa mehanizmom koordinacije. To je jedna floskula, poput niza onih koje se koriste u BiH, tipa „strukturalni dijalog u sudstvu“ itd. koje građanima ne znače ništa i, o kojima nemaju pojma, i čiji je mehanizam u zamršenosti bh. političkog sistema izuzetno teško provodiv.

Zamislite jedno koordinaciono tijelo, sastavljeno od predstavnika kantona, entiteta i državnog nivoa, koje treba da se neprestano konsenzualno usaglašava oko svih najvažnijih reformskih pitanja po BiH na njenom putu ka EU. To nema šanse, opet bez saglasnosti ključnih političkih lidera, koji će nastaviti svoje trgovanje i međusobno ucjenjivanje do opštih izbora.

Tako je Dodik, kojem je najbitnije bilo operacionalizovanje kreditnog aranžmana sa MMF-om, i mjesto, koje on drži pod kontrolom u mehanizmu koordinacije, a ne opozicija, ispao u javnosti izuzetno kooperativan, prepustivši da se Izetbegović i Čović iscrpljuju u međusobnom optuživanju.

Čitava priča za bh. javnost(i) nije ništa novo i niko više nema dvojbe da se sve odvija po dobro uhodanom predizbornom scenariju pridobijanja glasača iz svog etniciteta na predstojećim izborima.

Uloga stranih centara moći

To ne skriva ni sâm Čović, skrenuvši pažnju koliko je priča o popisu bila aktuelna i nabrušena.

„Nisam čuo da je posljednjih dana o tome itko išta rekao. Upali smo u zamku kojekakvih taktika kako bismo na lokalnim izborima ostvarili ovakav ili onakav rezultat i koliko se god trudili da izbjegnemo vezivati lokalne izbore sa ovim što radimo, sada teško uspijevamo. Kontaminirali smo političku atmosferu i u RS-u, i u FBiH“, rekao je, potvrdivši tako ono što je već svima jasno.

To, međutim, nimalo ne znači da čitavu priču treba podvoditi samo pod predizborno prepucavanje i da se uvijek sve time opravdava. Ona itekako pokazuje i niz drugih činjenica i slabosti u funkcionisanju BiH kao nedovršene države.

Kako je moguće da tri člana Predsjedništva BiH, iz tri konstitutivna naroda koji sjede u istoj kancelariji ne razgovaraju o najvažnijim pitanjima nego se međusobno ophode kao da su iz tri države. Kako je moguće da tri lidera najjačih političkih stranaka u BiH o najvažnijim pitanjima razgovaraju po kafanama, a ne u okviru institucija sistema i što, iz svojih interesa, podstiču i predstavnici međunarodnih centara moći, koje na taj način ignorišu i nipodaštavaju.

Da li time šalju jasnu poruku građanima ove zemlje da je njen ustavni i institucionalni sistem samo imitacija nekog normalnog sistema i da je on ustvari nefunkcionalan i da jedino relevantno može biti ono što se dogovore lideri najjačih, nacionalnih stranaka, pa makar se to događalo i u kafanama, i da se to tek onda, pod pritiskom međunarodnih centara moći, usvoji i u nadležnim institucijama. Pa, dokle bude išlo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera