Zabrana burkinija: Novi francuski kolonijalizam

Zvaničnici koji zabranjuju burkini pozivaju se na sigurnosne mjere (Reuters)

Piše: Rachel Shabi

Kada je Aheda Zanetti izmislila burkini, kazala je kako je to uradila zbog fizičke spremnosti i zabave. To je bilo 2004. godine u Australiji, a vođena je idejom da pronađe način za muslimanske djevojke i žene da se uključe i uživaju u sportskom, obalnom načinu života u ovoj državi.

To je porijeklo odjevnog predmeta koji je sada zabranjen u 15 francuskih obalnih odmarališta. Prošle sedmice u Nici, tu zabranu su izvršila četvorica naoružanih policajaca, koji su primorali konzervativno odjevenu muslimanku da skine slojeve odjeće.

Dok su njene kćeri plakale, a prolaznici navijali, ova 34-godišnjakinja je kažnjena jer nije nosila „odjeću koja poštuje moral i sekularizam“.

Ekstremna desnica

Ovo militantno provođenje „dobrog morala“ izazvalo je žestoke kritike, a francuski najviši sud je od tada suspendirao kaznu – premda neki gradonačelnici već govore kako će ignorirati ovu presudu.

Francuski socijalistički premijer Manuel Valls branio je zabranu, koja se provodi u velikom broju priobalnih gradova, kazavši kako je riječ o „borbi kultura“ i dodavši da ovaj odjevni predmet simbolizira ropstvo žena.

U međuvremenu, bivši predsjednik Nicolas Sarkozy pokrenuo je novu predizborni kampanju prije nekoliko dana kada je pozvao na potpunu zabranu burkinija, pritom upozorivši kako manjine i migranti prijete uništenjem francuskog identiteta.

I tako imamo europsku državu koja se ponosi liberalnim pogledima, kako sada fokusira svoju politiku, širom političkog spektra, na upute ženama šta da odijevaju. A to se, usput, dešava onda kada povlađujete ekstremnoj desnici, kao što to rade francuski političari – podržavaju direktni rasizam umjesto da se bore protiv njega.

Val terorističkih napada

Naravno, ništa se od ovog ne dešava u nekom vakuumu: Francuska je potresena užasnim valom smrtonosnih terorističkih zločina.

Država kolektivno žali za 86 osoba koje su na užasan način poginule kada ih je kamion namjerno pregazio 14. jula u ulici Promenade des Anglais u Nici.

Kasnije tog mjeseca, 86-godišnji svećenik je nasmrt izboden u napadu za koji je odgovornost preuzela oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Francuska je doživjela najgori teroristički napad u novembru prošle godine kada je više od 100 osoba ubijeno u seriji koordiniranih pucnjava i napada bombaša-samoubica, uključujući 90 ubijenih tokom opsade koncertne dvorane Bataclan. U januaru iste godine, 12 osoba je ubijeno u napadu na sjedište satiričnog magazina Charlie Hebdo u Parizu.

Zvaničnici koji zabranjuju burkini pozivaju se na sigurnosne mjere, smatrajući ovaj kupaći kostim i plivanje nasilnim napadom islamističkog ekstremizma na Francusku.

Zabrana je također nastavak mjera poduzetih u ime „laicite-a“ – sekularizma u francuskom stilu na kojem se zasniva politički i kulturni identitet države: Hidžab je u francuskoj, na primjer, zabranjen 2011. godine.

Pretpostavka superiornosti

Kada se ljudi oporavljaju od užasnih nasilničkih djela, kada regruteri ekstremista krstare i kada je kohezija zajednice veoma slaba, važnije je nego ikada istražiti motive iza ovakvih zabrana.

Francuska historija – zbog držanje Katoličke crkve van politike – obično se uzima kao primjer zbog svoje posvećenosti sekularizmu, ali da li je na tome zasnovana trenutna debata?

Slušajući zamjenika gradonačelnika Rudyja Sallesa kako za radio BBC govori na ovu temu prošle sedmice – te kako ponavlja riječi drugih francuskih političara – teško je povjerovati da je to sada slučaj. Opisujući burkini kao „islamističku provokaciju“, on tvrdi kako se bori za slobodu žena, te kako želi pomoći ljudima „da postanu dio ovog društva“.

No, problem s ovim pristupom, kada se građani primoravaju da biraju između francuskog i muslimanskog identiteta, nije samo činjenica da on predstavlja netoleranciju drugačijeg ili lažno dvojenje.

Problem je što takvi zahtjevi nose i ugrađenu pretpostavku superiornosti: Takve uvjete možete diktirati samo ako smatrate da će većina preferirati očigledne, razumne prednosti francuskih vrijednosti nad zajedničkim muslimanskim identitetom.

Kolonijalna stigma

Umjesto da se radi o jednakostima u Francuskoj Republici posvećenoj sekularizmu, zabrana burkinija kao da potječe iz vremena francuskog kolonijalizma na sjeveru Afrike – područja odakle su mnogi francuski muslimani.

Hidžab je u to vrijeme bio prezren, smatran simbolom islamskog ugnjetavanja i dijelom razloga zbog čega su sjevernoafričke države bile tako inferiorne.

To je logika na kojoj se zasnivala i koja je opravdavala francusku kolonizaciju regije – no, i više od toga: Hidžab je bio fiksacija kako tada, tako i danas.

U Alžiru, na primjer, ukidanje hidžaba bilo je način pokazivanja kako Francuska oslobađa svoje ženske podanike od represivne tiranije islama – a zadržavanje vela, u odrazu kao na ogledalu, u nekim slučajevima postalo je simbol otpora kolonijalnoj vladavini.

Ova „misija civiliziranja“ imala je moralnu dužnost u kolonizaciji: Osjećaj odgovornosti za obrazovanje i oslobađanje žitelja sjevernog dijela Afrike.

Ovakav stav nesumnjivo odjekuje i u izjavama nekih francuskih političara i feministkinja koji vide pokrivene žene, po definiciji, ugnjetavanim osobama koje treba spašavati.

Naslijeđe prošlosti

Odjekuje i u ironiji koju predstavlja želja da ove očito „ugnjetavane“ muslimanke budu vidljive, da imaju glas – ali bez davanja mogućnosti govora tim ženama ili bilo kome ko ih zastupa u ovoj debati.

Francuska nije jedinstvena u svome oklijevanju prihvatanja stvarnosti iz svoje prošlosti; nacije starijih naslijeđa carevina, naseljavanja i okupacija i dalje imaju problema s tim.

No, ovo može objasniti, kako barem izvana izgleda, jasan slučaj kratkog spoja: Neprihvatanje činjenice kako kolonijalizam, a ne sekularizam, podstiče većinu ove debate o ženskoj odjeći danas.

Neprihvatanje stvarnosti je djelomično odgovorno i za to što se opravdavanje „sekularizma“ i provođenja zabrane burkinija smatra fundamentalističkim, za razliku od argumenata utemeljenih samo na poštivanju jednakosti za pripadnike svih religija.

Jednakost i sloboda, na kraju, nisu prava koja namećete nekome protiv njegove volje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera