Ministar i tužilac najuspješniji protiv sebe

Piše: Mladen Mirosavljević
U sjenci političkih nadigravanja posljednjih dana oko toga ko će, i kakvu ulogu, imati u takozvanom mehanizmu koordinacije, najvažnijem operativnom tijelu za sprovođenje najvažnijih bh. reformi, za koje nikome nije jasno kako ustvari treba da funkcioniše i, da li je uopšte moguće da bude operativno u ovako složenoj državi, ostali su mnogi drugi problemi.
Jedan od njih je i slučaj, nezamisliv u drugim državama, i po svojoj pojavi i po tome da se to tretira kao nešto normalno i uobičajeno, bez ikakvih posljedica po bilo koga, ali već odavno uobičajeno u BiH.
Riječ je o otvorenom sukobu između ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Dragana Mektića i glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gorana Salihovića, koji je kulminirao i u medijima, i pretvorio se u političku trakavicu u kojoj se javno iznose međusobne optužbe ali prijeti i međusobnim tužbama, a priču nikako ne treba smještati u predizborne okvire.
Priča je eskalirala kada su neki mediji objavili da je glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović naredio istragu protiv ministra Mektića zbog njegove, navodno lažne diplome, uz navode da je Salihović pokrenuo istragu nakon pisanja pojedinih medija da je Mektićeva diploma sporna. Ministar bezbjednosti je odmah odgovorio kako,“poznavajući kapacitet Gorana Salihovića, on nije u stanju istražiti nijednu diplomu”.
Ministar bezbjednosti je otišao i korak dalje, iznijevši niz teških optužbi na račun glavnog tužioca, koje bi, doduše, svagdje bile teške osim u slučaju BiH. Ministar je podsjetio kako se Tužilaštvo BiH sa Salihovićem na čelu bavi marginalnim stvarima, dok u isto vrijeme nema istraga, a kamoli presuda za organizovani kriminal i korupciju.
Mektić je izjavio i kako misli da glavni tužilac „nije u stanju završiti bilo kakvu istragu“, spomenuvši pri tome neke slučajeve koje odavno u BiH, bar javno, niko i ne pominje, a kamoli da se zanima za njihov ishod. Između ostalog čuvenu aferu „Pandora“ vezanu za Upravu za indirektno oporezivanje i njenog tadašnjeg direktora Kemala Čauševića, u kojoj se spominjalo čak oko dvije milijarde maraka, pa predmete kao što je onaj vezan za ministricu odbrane Marinu Pendeš, oslobođenu svih optužbi i još neke druge, ništa manje važne predmete vezane za finansijski sektor.
Pokazati nesposobnost
On samo prijeti istragama, ali je zato predstavnike tri statističke agencije u državi saslušao i prije nego je istekao zakonski rok za objavu popisa stanovništva, podsjetio je Mektić. “On je ustvari glavni mešetar u državi, a sve to imam zadokumentovano i s tim ću veoma brzo izaći u javnost”, ustvrdio je ministar Mektić, dodavši kako će on pokazati svu nesposobnost glavnog tužioca. Pomenuo je i curenje informacija iz Tužilaštva i kredit Miloradu Dodiku odobren u „Pavlović banci“ od 750.000 evra kojim je kupio vilu u najelitnijem beogradskom naselju Dedinje, vrijednu nekoliko miliona maraka.
Zbog sumnje da je kredit koji je Dodik podigao zapravo fiktivan, Srpska demokratska stranka podnijela je krivičnu prijavu protiv tzv. organizovane grupe na čijem je čelu upravo Dodik, i to za zloupotrebu službenog položaja i ovlasti, davanja i primanja mita, te udruživanja radi činjenja kaznenih djela i organizovanog kriminala. Iako je Salihović početkom ove godine ustvrdio da se protiv Dodika ne vodi nikakva istraga, odmah sutradan je sam sebe demantovao, kazavši kako nema predmeta pod nazivom “Dodik”, ali da se on spominje u onom vezanom za „Pavlović banku“.
Da bi istraga u ovom slučaju završila, ostalo je tek da Tužilaštvo sa Salihovićem na čelu sasluša upravo entitetskog predsjednika i lidera entitetske najjače stranke SNSD-a, što se, koliko je poznato, nikada nije dogodilo. U slučaju propasti „Bobar banke“, sam glavni tužilac priznao je da je počinjena šteta veća od 300 miliona marak,a a čitav slučaj je još u toku.
Upravo u ovom kolopletu treba i tražiti uzrok i posljedice čitavog sukoba. Došavši na mjesto ministra bezbjednosti BiH, iz Saveza za promjene, koji je u RS opozicija, Mektić je krenuo sa pompeznim najavama o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.
“U ovoj godini ćemo postaviti prioritete i uraditi više u borbi protiv kriminala. Nećemo se fokusirati na neku teritoriju, ali hoćemo na slučajeve za koje postoje dokazi kada je riječ o korupciji. Koliko znam, toga ima u čitavoj Bosni i Hercegovini”, rekao je i dodao da za neke slučajeve kriminala ima puno dokaza i da se početkom ove godine očekuju konkretne akcije kada je riječ o borbi protiv javne korupcije.
Prošle godine je takođe izjavio da će “neko morati polagati račune za kriminal i korupciju i za stanje u kojem je izvršena najbezočnija pljačka i nezakonito pribavljena finansijska sredstva”. Tako je govorio Mektić, a rezultat je – nula.
U svrhu predizborne kampanje
“Najoštrije osuđujemo pokušaje ometanja istrage u pojedinim predmetima i političke zloupotrebe funkcija od pojedinaca, a u svrhu predizborne kampanje.
Povodom iznošenja laži i neistina koje su se pojavile u pojedinim medijima od ministra sigurnosti BiH, kojima se pokušava urušiti istraga, u Tužiteljstvu BiH otvoren je predmet povodom ometanja istrage u predmetima ‘Bobar’ i ‘Pavlović banka’. Tužiteljstvo BiH neće podleći ovakvim pritiscima, u svrhu predizborne kampanje, a kojima je cilj opstrukcija istrage i nedonošenje tužiteljske odluke”, istakli su iz Tužilaštva.
Na to sve ministar Mektić kaže kako će tražiti da se zakonskim putem sva dokumentacija prikupljena o Goranu Salihoviću dostavi upravo Tužilaštvu. „U pitanju je njegov mandat, a ne kampanja. Tužilaštvu BiH treba sve dokumente dostaviti kako bi se ispitala zloupotreba položaja, jer je činjenica da je on, što lično, što putem posrednika, iznosio dokaze upravo stranama koje su obuhvaćene istragama”, tvrdi ministar.
Mektić i napominje da bi Salihović, da radi savjesno, “u vrh svojih prioriteta stavio korupciju koja je ubila ekonomiju u državi, povećala nezaposlenost, a mlade otjerala van granica BiH”. Neki poznavaoci prilika kažu da se sukob dvojice funkcionera rasplamsao toliko da je Mektić Salihoviću zaprijetio da će učiniti sve da sabotira njegovu ambiciju da početkom sljedeće godine zamijeni Meddžidu Kreso u fotelji predsjednika Suda BiH.
I dok su ministar i glavni tužilac najuspješniji sami protiv sebe, advokat Slobodana Pavlovića, vlasnika “Pavlović banke”, Miodrag Stojanović pak kaže kako “miš strada kad se slonovi tuku” i zaključuje da “ako ovo nije fingirani konflikt tužioca i ministra, ne može ništa dobrog donijeti”.
Podsjetio bih na jednu raniju izjavu jednog od rijetkih pripadnika pravosudnog establišmenta, koji otvoreno piše i govori o stanju u pravosuđu, sudiju Suda BiH Branka Perića, koji ističe da su i politika i pravosuđe našli identičnu formulu da brane vlastite pozicije i profitiraju od frazeologije. “Politika kritikuje pravosuđe, a ne nudi rješenja. Pravosudni sistem se brani frazama o ugrožavanju nezavisnosti, a ne daje rezultate”, kaže Perić.
Zanimljivo je da, dok ministar Mektić ima otvorenu i javno vidljivu, jedino podršku Saveza za promjene, glavni tužilac Salihović uživa podršku i potporu u, i iz Republike Srpske. Iz čitave ove situacije nije nimalo teško zaključiti da će se čitava priča svesti pod onu predizbornu, a da će situacija ostati nepromijenjena, sve dok bar sadašnji ključni akteri na političkoj sceni ostanu isti, što znači – ne lipši magarče do zelene trave.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera