Hrexit – jeftini populizam i egzibicionizam

Hrvatska je u EU ušla s vrlo uvjerljive dvije trećine glasova "za" (EPA)

Piše: Dean Skok

Čitava lavina analiza uslijedila je nakon Brexita, širom svijeta pokreću se žustre rasprave o posljedicama najavljenog, ali ipak neočekivanog izlaska Velike Britanije iz EU-a. Vrlo tankom većinom, ali ipak većinom, Britanci su pokazali da nezadovoljstvo Unijom u znatnoj mjeri postoji čak i u najbogatijim zemljama, čak i u Velikoj Britaniji koja je imala relativno privilegirani status, pa će političke i ekonomske posljedice, prema svim realnim procjenama, za njih biti blage, gotovo zanemarive.

A za rezultat referenduma bi se moglo reći da je veća pljuska briselskoj nego britanskoj eliti. I pokazatelj da strogo zapovijedanje iz centra u dugoročnom smislu, ipak, treba malo olabaviti.

Pristaše EU-a, nakon blagog početnog šoka, ipak su se uspjeli konsolidirati uz argumente i pojašnjenja kako je Britanija ionako jednom nogom i bila izvan Unije, kako će realizacija trajati godinama, a možda naposljetku neće ni izaći jer će se referendum ponoviti kad Britanci shvate kakvu su grešku učinili.

No, gorljivi euroskeptici raznih političkih i svjetonazorskih predznaka, te zagovaratelji separatističkih ideja iz čitavog konglomerata država članica, a i onih koje bi to trebale postati, dobili su novo gorivo za lansiranje svojih argumenata.

Revitalizirane su stare rasprave i sada već vječite teme, uz neizbježne populističke nasrtaje aktera koji u ovakvom raspletu vide svoju šansu za publicitetom.

Debate o ‘Hrexitu’

Tako se i u Hrvatskoj intenzivnije počelo raspravljati o Hrexitu. Realna mogućnost ili nemoguća misija? Prema svemu sudeći – ovo drugo.

Iako su veći mediji za ovu temu uglavnom nezainteresirani, društvenim mrežama već tutnje debate.

Demokratskih zahtjeva za raspisivanje referenduma će svakako biti, ali vrlo teško je očekivati i ozbiljnije kampanje, a kamoli referendum.

Prema Zakonu o referendumu, za raspisivanje je potrebno 10 posto potpisa od ukupnog broja birača, što je gotovo 400.000. Za prikupljanje tolikog broja potpisa potrebna je organizacija i infrastruktura kakvu nitko od potencijalnih organizatora nema.

Hrvatska je u EU ušla s vrlo uvjerljive dvije trećine glasova “za”.

Sve i da se referendum nekim čudom uspije organizirati, vrlo teško bi na njemu pobijedila opcija za razdruživanje s EU-om.

Argumenti za i protiv

A kakav je profil ozbiljnih političkih protivnika Europske unije? Ne previše različit od onog iz kampanje krajem 2011. i u siječnju 2012. Krajnje desne, marginalne političke stranke čija je programska vizija “čista” nacionalna država, poput A-HSP-a, ili usamljeni i neshvaćeni borci protiv pošasti EU-a, kao što je glumac Božidar Alić, poznat po čestim domoljubnim performansima.

Od parlamentarnih stranaka sada je za Hrexit decidirano opredijeljen jedino “Živi zid”, koji teško može učiniti nešto konkretnije, iako im popularnost lagano raste.

Osim jeftinog i neargumentiranog populizma, ovu šaroliku masu ponajviše resi potkapacitiranost i egzibicionizam, u ponekim slučajevima čak i uz simptome duševnih smetnji.

S druge strane su HDZ i SDP, dvije najveće stranke sa svojim koalicijskim partnerima i nemjerljivo jačom infrastrukturom. No, u širem političkom smislu presudna je, ipak, očigledno veća masa građana koja smatra da bi s avanturom eventualnog izlaska stanje rapidno pogoršali.

Argumenti “za” i “protiv” također su već tisućama puta ispričane priče.

Euroskeptici svoje uglavnom započinju hipotezama, a završavaju patetikom: imamo ogromne resurse, mladi ne bi toliko odlazili, ne bismo imali toliki dug, ne bi nam stranci bili gospodari, hrvatska lisnica bi bila u hrvatskom džepu…

No, sve se svodi na “kad bi”, “da smo” i “mogli smo”.

Sve što smo mogli – učinili smo. Ono malo dobrog i ono mnogo više lošeg.

Politički harakiri

Nitko iz EU-a nam nije naredio bezakonje početkom devedesetih. Nisu nas silili da prodamo banke u bescijenje. Nitko iz EU-a nije naša poduzeća poklanjao hohštaplerima. Nisu nam oni stvorili korumpirano pravosuđe i javnu upravu. Nije nam Europska unija otvorila desetke tisuća besmislenih radnih mjesta. Nisu duhovi iz EU-a umirovili tolike lažne invalide i branitelje, zbog čega se sad redovito zadužujemo jer takvo nešto ne bi mogle plaćati ni mnogo bogatije zemlje.

Nisu nam iz EU-a naredili da okljaštrimo radnička prava do apsurda. Javna poduzeća nam nije pustošila Europska unija…

Naposljetku, nije nam Europska unija na izborima birala zastupnike koji su sve to učinili. Kao što ni Hrvatska nije za usporedbu s bogatom Velikom Britanijom.

Izlazak iz EU-a značio bi politički harakiri i povratak starim političkim šprancama i metodama, a one su Hrvatskoj, sveukupno gledano, donijele znatno više lošeg nego dobrog.

Jednostavnije rečeno, i ako zanemarimo svaku mistifikaciju, Hrexit bi Hrvatsku gurnuo u još daleko težu ekonomsku i političku poziciju.

Teze koje započinju sa “mogli smo” zvuče isto kao i one da smo mogli pobijediti Portugal u nogometu.
Nismo mogli, jer da smo mogli, onda bismo i pobijedili.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera