Napad u Medini: Udar na simbole islama

Napad se desio pred sami iftar (Reuters)

Piše: Muhamed Jusić

Terorizam je terorizam ma gdje se desio i ma ko bile žrtve. Ali kada se teroristički napad u ime islama desi na prilazu džamiji Poslanika Muhammeda, a.s. u Medini, onda je jasno o kakvoj se izopačenoj ideologiji radi.

Napad je uslijedio nakon što se istog dana ujutro bombaš samoubica raznio pred američkim konzulatom u Džidi, dok je drugi napao džamiju u Katifu. I ranije je bilo incidenata i u Meki i u Medini u koje su bili uključeni militanti Al-Kaide, ali nikada ovako blizu svete džamije. Ovaj napad je očit udar na simbole islama.

Prema islamskom učenju Medina je harem, sveti zaštićeni prostor u kojem je svaki prijestup teži grijeh, a svako dobro djelo kod Boga vrjednije. Harem bi trebao biti i zaštićeni prostor u kojem se hodočasnici koji su na svome putu ka Meki ili zairi, oni koji posjećuju Poslanikovu džamiju i njegov mezar (grob) u njemu osjećaju sigurno i bezbjedno.

Napad se usto desio pred sami iftar, trenutak kada muslimani prekidaju svoj post i to u danu koji je trebao biti posljednji dan blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ispostavit će se kasnije da u Saudiji nije viđen mlađak, te se prema njihovoj tradiciji post nastavlja još jedan dan. Ali ono što jeste bilo sigurno je da će u džamiji biti desetine hiljada vjernika koji će doći da isprate ovaj najsvetiji muslimanski mjesec odricanja i suosjećanja sa drugima. On se desio pred Bajram i trebao je muslimanima pokvariti ovaj jedan od dva najveća praznika.

Kome nakon ovoga nije jasno da ova nasilna ideologija nema nikakve veze sa idealima islama, njemu nikakvi dokazi neće pomoći. Takvi valjda sada opet očekuju da se muslimani izvinjavaju za djela terorista i da objasne zašto ih mrze. Ali i oni koji su svaki put kada bi se teroristički napad desio u nekoj zapadnoj metropoli nalazili opravdanja u kolonijalnom nasljeđu, duplim aršinima i svim drugim istinskim globalnim nepravdama, sada trebaju da se zapitaju koliko je njihova relativizacija zločina bila opravdana. Vrijeme je da se muslimani probude i shvate da su bit njihove vjere i civilizacije u opasnosti, da je na putu da bude oteta od skupine fanatika čija su glavna meta muslimani i njihova društva.

Jasne poruke

Ne može se naći nikakva logika u ovim postupcima, ali su poruke koje napadači, a vjerovatno se radi o ISIL-u, šalju itekako jasne.

Oni žele da napadom na saudijske sigurnosne snage, a prvi izvještaji govore da je upravo njihova baza pored džamije bila meta, delegitimizirati njihov model vladavine Šerijata.

To je rat za dušu ne islama nego prije svega selefizma za kojeg i ISIL-ovci i pripadnici Al-Kaide tvrde da mu pripadaju. Nije beznačajno što se napad desio u blizini Šerijatske sudnice u Medini. Ovim ISIL želi reći da vlast i Šerijat koji se provodi u Saudiji nije vjerodostojan i da samim time njihova vlast nije legitimna.

Oni hoće i da kompromituju vladajuću porodicu Sauda i da pokažu muslimanskom svijetu kako oni nisu u stanju održati mir u svetim gradovima. Saudijski kraljevi nose titule Sluga dvaju harema i ovo je udar na ono što im daje primat u muslimanskom svijetu.

Iako su napali u samoj blizini Poslanikove džamije, napadači su ipak ciljali policajce. To znači da su i dalje samo u Saudiji oprezni i da za razliku od evropskih gradova još prave razliku između civilnih i necivilnih žrtava, što znači da i dalje računaju na to da pridobiju muslimanske mase na svoju stranu.

Ako se, pak, te mase ogluše i ako se ne budu dale ustrašiti, to ne znači da, kao u Turskoj, Iraku, Siriji i nekim drugim muslimanskim državama neće postati „legitimne mete“. ISIL ili neka srodna organizacija će vjerovatno preuzeti odgovornost, šaljući poruku da mogu napasti svugdje gdje žele.

Bude li to ISIL, značit će to da su došli i do Saudijske Arabije iako su tamošnje vlasti dugogodišnjom borbom skoro bile iskorijenile Al- Kaidin ogranak na poluotoku.

Šta god teroristi željeli postići svojim proračunatim zločinima, ostaće činjenica koju će pamtiti historija, a to je da su oskrnavili svetost Tajjibe (Dobre i Blage, kako muslimani još nazivaju Medinu).

Dešavanja sa vjerom

Lijepo je bilo vidjeti kako su muslimani nastavili sa noćnom molitvom u Poslanikovoj džamiji kao da se ništa nije desilo i kako se nisu dali zaplašiti. Nadati se da će iz ovoga svi izvući pouku, i oni koji relativiziraju zločin terorizma i oni koji svjesno ili ne svojim redukcionističkim, bukvalnim i u vremenu zaleđenim tumačenjem vjere odgajaju one koji kasnije evoluiraju u ISIL-ove sljedbenike.

Biće dobro ako se muslimani širom svijeta na kraju mjeseca koji simbolizira njihovo propitivanje svoje duše zapitaju šta se to s njihovom vjerom dešava i ko je i gdje odgojio te fanatike. Biće tu teških odgovora s kojima će se biti teško suočiti.

Ali samo radi ilustracije, kada su Osmanlije dovele prugu u Medinu, poznatu hidžasku željeznicu, sagrađena je stanica u četvrti u Amberiji nadomak džamije. Predaje kažu da su od ulaska voza u harem pa do dolaska na stanicu tračnice bile prekrivene tkaninom kako „mašina ne bi lupala“ i dizala buku u blizini Poslanika. Kažu da stoljećima niko nikada nije povisio glas u Medini kako ne bi „podizao svoj glas iznad glasa Poslanika“ (što je dio kur`anskog ajeta u jednom sasvim drugom kontekstu).

Tadašnje halife nisu dali da ijedna građevina bude veća od Poslanikovog turbeta.  To je bilo vrijeme kada su muslimani imali osjećaj svetosti, istinske duhovnosti, respekta prema sebi, pa onda i prema drugima. Danas nasilni ekstremisti svojom kvazireligioznošću uništavaju osnovne temelje muslimanske tradicionalne duhovnosti i zato nije čudo što njima ništa više nije sveto.

Kada muslimani odgovore na pitanje ko je onaj ko je te mlade ljude naučio da se tako odnose prema vlastitoj tradiciji, odgovorit će i na pitanje odakle su ti ljudi došli. Ponavljam, odgovor se neće svidjeti mnogima, ali će ih istina osloboditi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO