Nož u leđa više nije prepreka

Rusiji je bolje imati Tursku kao partnera nego kao protivnika, kaže komentator Maksim Jusin (Reuters)
Rusiji je bolje imati Tursku kao partnera nego kao protivnika, kaže komentator Maksim Jusin (Reuters)

Piše: Julia Petrovskaja

Dok zemlje Evropske unije i Sjedinjene Države traže od turskih vlasti da se poštuju ljudska prava nakon neuspjelog puča, Rusija se sprema za konačno pomirenje s Ankarom nakon sedam mjeseci “hladnog rata”.

Poslije hapšenja dvojice pilota, koji su oborili ruski avion krajem prošle godine, i distanciranja turskih vlasti od tog incidenta, ne postoje više prepreke za poboljšanje odnosa između [Vladimira] Putina i [Recepa Tayyipa ] Erdogana. Kako je najavljeno, predsjednici Rusije i Turske sastat će se u avgustu u Rusiji, i sada se radi na pripremi te posjete.

Teme budućeg razgovora još nisu poznate, ali sigurno je da Putin neće očitati Erdoganu lekciju iz demokratije. Prioritet Moskve je obnova saradnje s jednim od ključnih ekonomskih partnera i smanjenje gubitaka zbog međunarodne izolacije u koju je Moskva upala 2014. godine poslije pripajanja Krima.

Turska je na petom mjestu među trgovinskim partnerima Rusije s učešćem od 4,6 posto. Međusobna trgovina (uključujući i trgovinu uslugama) 2014. godine je iznosila 44 milijardi dolara, a zajednička ulaganja vrijede više od dvije milijarde dolara.

Turska je ranije obećala da će utrostručiti obim trgovine sa Rusijom u narednih deset godina. Ankara se nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Moskve nakon aneksije Krima, ali sukob Turske i Rusije oko oborenog aviona i vojne operacije u Siriji stavio je tačku na uspješan period saradnje dvije zemlje.

Sada se u Moskvi nadaju da će turske vlasti biti popustljivije u odnosima sa Rusijom s obzirom na otvorenu i bezuslovnu podršku, koju je Moskva izrazila Erdoganu tokom pokušaja državnog udara. Poznato je da su se posljednjih godina pogoršali odnosi Turske sa skoro svim njenim susjedima – Izraelom, Sirijom, Irakom. A nakon puča došlo je i do zategnutosti sa Evropskom unijom i SAD, koji osuđuju represije i antidemokratski trend. Tako da Moskva iskorištava novonastalu situaciju za obnovu političkog dijaloga sa Erdoganom i jačanje ekonomske saradnje.

Saopšteno je da Rusija i Turska obnavljaju aktivnost međuvladine Komisije za trgovinsko-ekonomsku saradnju, pregovore o sporazumu o trgovini, uslugama i investicijama, kao i dijalog o osnivanju rusko-turskog fonda za finansiranje investicionih projekata.

Turska delegacija, na čelu sa vicepremijerom Nurettinom Caniklijem, razgovaraće u Moskvi 25. i 26. jula na temu energetike i turizma. Uglavnom, za Putina i Erdogana aktivno se priprema ekonomski teren. Rusiju najviše interesuje prodaja plina. Turska je poslije Njemačke najveći kupac ruskog plina. Očekuje se i obnavljanje razgovora o projektu izgradnje plinovoda prema Turskoj (umjesto propalog Južnog toka).

Sada se aktivno radi i na uljepšavanju zvanične slike rusko-turske krize nastale nakon obaranja ruskog bombardera. Taj tragičan incident Putin je krajem prošle godine nazvao “nožem u leđa” i okarakterisao ga kao ratni zločin.

Ruski pilot Oleg Peškov bio je ustrijeljen sa zemlje pri pokušaju katapultiranja. Rusija je ekspresno optužila tursku „vladajuću vrhušku“za saradnju sa teroristima i, štaviše, insistirala da su Erdogan lično i njegova familija upleteni u krijumčarenje nafte zajedno sa “Islamskom državom”. Moskva je uvela Turskoj sankcije. Ali, normalizacija odnosa je, ipak, započela u junu, nakon što je Erdogan neočekivano izrazio žaljenje Moskvi zbog obaranja Su-24. 

Nakon neuspjelog puča, Putin i Erdogan su razgovarali telefonom. Uvođenje vanrednog stanja  i poteze turskih vlasti u Moskvi smatraju unutrašnjim pitanjem te zemlje. Faktički, Rusija je potvrdila da je spremna za saradnju sa Turskom bez obzira na pogoršanje opšte političke situacije, masovna hapšenja, zatvaranje privatnih obrazovnih ustanova i nevladinih organizacija. štaviše, Rusija je bila među zemljama koje su pružile “najveću podršku” turskim vlastima tokom pokušaja vojnog udara, izjavio je ministar inostranih poslova Mevlut Cavusoglu. U tom kontekstu turske vlasti su ocijenile da Evropska unija prema Turskoj ima “pristrasan stav pun predrasuda”.

“Obnova povjerenja između Rusije i Turske zavisi od pristupa dvije strane bilateralnim pitanjima, uključujući trgovinu, investicije i zajedničke projekte, kao i rješavanje sirijske krize”, izjavio je ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov. Na taj način ruska diplomatija demonstrira svoju uzdržanost, a i svoje prioritete u odnosima Rusije i Turske – ekonomska saradnja i Sirija.

Ruska propaganda u komplikovanoj situaciji

Ruska propaganda se našla u komplikovanoj situaciji zbog puča u Turskoj i brzih promjena u rusko-turskim odnosima. Svih sedam mjeseci sukoba Ankare i Moskve ruski državni mediji prikazivali su Erdogana kao zločinca i saučesnika terorista. Ali, u zadnje vrijeme promijenjeni su akcenti u korist obnove saradnje.

Ovih dana mediji su aktivno emitovali “novu” tursku verziju povodom obaranja ruskog aviona: da je turski pilot sam donio odluku da obori Su-24. U Moskvi se pretvaraju da su “zaboravili” izjave tadašnjeg premijera Ahmeta Davutoglua i naredbu da se sruši svaki avion koji uđe u turski vazdušni prostor. Na društvenim mrežama podrugljivo savjetuju propagandiste da koriguju i priču o umiješanosti Erdogana u šverc nafte. Da se publici sada servira nova priča: da Erdogan jeste krijumčario naftu, ali ne baš nešto puno.

Prvih sati puča neki od poznatih ruskih propagandista pričali su kako je državni udar u Turskoj može imati za Rusiju čak i pozitivan značaj. No, čim se saznalo za propast puča, Erdogan je za njih postao jakim i bezalternativnim liderom. Glavne poruke prokremaljskih posmatrača su se svodile na to da su Amerikanci umješani u puč te da će doći do preispitivanja odnosa Turske sa SAD, NATO-om i EU, koji neće tolerisati represije i čistku turske političke scene.

Ruska propaganda je insistirala na nestabilnosti cijelog NATO-a zbog dešavanja u Turskoj, gurajući priču o mogućem izlasku Turske iz NATO-a. Neki od tih “stručnjaka” se zalažu za maksimalno zbližavanje Rusije sa Turskom i neku vrstu saveza, što zvuči naivno s obzirom na geopolitičko rivalstvo Moskve i Ankare i dugoročnu strategiju SAD-a da zadrži Tursku kao saveznika.

Zadnjih dana u Moskvi bilo je i vrlo oštrih ocjena i prognoza. Recimo, poznati proputinski političar Vladimir Žirinovskij – predsjednik Liberalno- demokratske partije Rusije, smatra pokušaj državnog udara vrlo čudnim i sumnjivim. Po njegovom mišljenju, Erdogan koristi situaciju kako bi eliminisao sve svoje protivnike i postao vladar poput Saddama Husseina ili Muammara Gaddafija. Žirinovskij smatra da će doći do promjene Ustava i vraćanja smrtne kazne u Turskoj. Međutim, to stvara velike rizike i za samog Erdogana. Što više ljudi bude kažnjeno ili osuđeno, to će brže doći do nove pobune. I sljedeći put “to će biti vrlo krvav državni udar”, kaže ovaj političar.

Kakogod, antiamerikanizam i “nestabilnost u NATO-u” bili su u centru pažnje ruske propagande. Simpatizeri Putina iskoristili su propali puč i za kritiku antiputinskih snaga, koji doživljavaju Erdogana i Putina kao političare iste vrste i “sanjaju” njihovo svrgavanje.

Što se tiče kvalitetnih medija, oni su vrlo oprezno pratili događanja u Turskoj. Nezavisni mediji liberalnog tipa stavljaju akcenat na masovna hapšenja i obračun Erdogana sa intelektualnom elitom. Strahuje se da nestaje Turska koju je svijet poznavao posljednjih pola stoljeća. Politiku Erdogana u takvim medijima doživljavaju prije svega kao udar na sekularni režim i pokušaj islamizacije Turske. Neki novinari nisu krili simpatije prema pučistima. Ali, demokrati, poput poznatog političara Grigorija Javljnskog, insistirali su da se demokratija ne gradi na krvi.

Zajednički jezik izolovanih lidera

Spoljnopolitički komentator ruskog lista Kommersant Maksim Jusin ističe da su razlozi za pokušaj državnog udara treba tražiti isključivo unutar Turske i da nema smisla govoriti o direktnoj umiješanosti Sjedinjenih Država kako na tome insistira državna propaganda.

“Zapadne zemlje traže od Erdogana da on obustavi represije, ali nije jasno hoće li to uspijeti. U svakom slučaju, niko neće vjerovati da su desetine hiljada državnih službenika bili umiješani u pokušaj državnog udara. Jasno je da Erdogan pokušava da očisti političko polje od svih koji se zalažu za sekularni model, koji podržavaju opoziciju, ili onih koji imaju doticaj s Fethullahom Gulenom. Činjenica da su masovna hapšenja i otpuštanja ljudi usljedili u vrlo kratkom roku ukazuje na to da su spiskovi već bili sastavljeni ranije”, smatra Jusin.

Erdogan pokušava da ukloni protivnike u što kraćem roku kako bi bi spriječio njihovu konsolidaciju. Ali, stotine hiljada ljudi, koji su protestovali protiv njegove politike na trgu Taksim u Istanbulu 2013. godine, nisu nestali. Oni su sada demoralisani, ali u kratkom vremenu može doći do novih antivladinih protesta, kaže Jusin.

Što se tiče odnosa između Rusije i Turske, do novog zahlađenja neće doći bez obzira na komplikovanu situaciju u Turskoj. Rusiji je bolje imati Tursku kao partnera nego kao protivnika.

“Dvojica izolovanih lidera će brzo naći zajednički jezik. Putinu je potreban Erdogan. On će pokušati da oživi “Turski tok”, i to će biti snažan argument u pregovorima sa Evropom po pitanju projekta plinovoda Sjeverni tok -2. S druge strane, u Moskvi se nadaju da Turska neće moći da igra aktivnu ulogu u sirijskoj krizi zbog fokusiranja na domaću situaciju”, smatra naš sagovornik.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO