Treba li otići ministar nevidljivih poslova

Kako vrijeme odmiče, Crnadak je sve nevidljiviji na funkciji, piše autor (Anadolija)
Kako vrijeme odmiče, Crnadak je sve nevidljiviji na funkciji, piše autor (Anadolija)

Piše: Mladen Mirosavljević

Samo bi neko naivan mogao pomisliti da bi prijedlog opštepoznatog inicijatora različitih inicijativa i poslanika Stranke demokratske akcije u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegiovine Sadika Ahmetovića za smjenu ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igora Crnatka, koju je podnio prije utvrđivanja dnevnog reda sjednice Predstavničkog doma, mogla biti zabilježena i kao uočljivija medijska vijest, a kamoli prihvaćena da se ozbiljno razmatra. Kome još i to treba?

Međutim, inicijativa je, ako ništa drugo, na trenutak skrenula pažnju na činjenicu da nam je ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine sve nevidljiviji u sve složenijim okolnostima i da je u poslednje vrijeme uočljiviji po unutarpolitičkom nego po spoljnopolitičkom djelovanju, izuzmemo li protokolarne i slične obaveze.

Ahmetović je podsjetio da je nedavno u Potočarima bila komemoracija za žrtve genocida u Srebrenici te da je, “nakon svih ovih godina, ministar Crnadak smogao snage da ponovo počne s odlukom koja u sebi sadrži zabranu da djelatnici Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine učestvuju u organizaciji komemoracije, iako je Memorijalni centar institucija Bosne i Hercegovine”. “Radi se o komemoraciji koja ima svoju ustaljenu praksu i mi smo u vremenu prvih odlazaka i komemoracija u Potočarima imali niz zabrana koje su dolazile iz institucija – kako entitetskih, tako državnih – i došli smo u fazu da prevaziđemo ove zabrane”, kazao je Ahmetović.

“Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak treba podnijeti ostavku na ovu funkciju zbog odluke kojom se predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova zabranjuje učestvovanje u aktivnostima u vezi s organizacijom komemorativnog skupa u Potočarima 11. jula”, poručio je nešto ranije načelnik Opštine Srebrenica Ćamil Duraković.

Direktno suprostavljanje vanjskoj politici

Crnadak je, kao ministar inostranih poslova u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, odgovorio da su reagovanja i ponašanje Durakovića, koja su uslijedila nakon njegove odluke kojom se predstavnicima Ministarstva unostranih poslova zabranjuje da učestvuju u aktivnostima u vezi sa komemoracijom u Potočarima 11. jula, potvrda da je bio u pravu.

“Njegova reakcija potvrda je da sam bio u pravu, jer svojim izjavama pokazuje da je u pozadini svega njegova želja da odnosi sa susjedima nikada ne budu dobri i da uvijek imamo neku vrstu napetosti, posebno između Bošnjaka i Srba”, istakao je Crnadak. On je naveo da nema namjeru da polemiše sa Durakovićem o ovoj temi i da odluka koju je donio ostaje.

“Moja odluka nema veze sa Durakovićem lično. Donio sam je isključivo iz razloga što su njegove izjave i aktivnosti u posljednje vrijeme direktno suprostavljanje jednom od glavnih prioriteta spoljne politike Bosne i Hercegovine, a to je razvijanje dobrosusjedskih odnosa”, pojasnio je Crnadak. “Tačno je da izjave iz Srebrenice narušavaju te odnose, ali one su odgovor onima koji negiraju genocid. I ne može se tražiti krivac u onome ko želi pravdu i ko želi da se poštuju odluke i presude Međunarodnog suda pravde”, istaknuo je Ahmetović, dodajući da su “ovdje potpuno zamijenjene teze”.

Bilo kako bilo, činjenica je da je mnogo medijske pažnje posvećeno zamagljivanju suštine Durakovićeve izjave i da će (ne)priznavanje genocida u Srebrenici biti i dalje jedan od ključnih kamenova spoticanja u odnosima Srba i Bošnjaka, ali i Srba i svih ostalih koji prihvataju odluke Haškog tribunala. Zbog tog, i mnogo krupnijih problema u Bosni i Hercegovini, Crnatkova odluka i izjave povodom toga ostale su u zapećku, ne zavređujući ni medijsku, a kamoli političku pažnju.

Stoga je i Ahmetovićeva inicijativa prošla tako kako je prošla, a odgovor za to treba tražiti takođe u Crnatkovoj izjavi, u kojoj je podsjetio da su svi prihvatili prioritet izgradnje dobrih međususjedskih odnosa i da ga podržavaju, uključujući i ključne političke ličnosti iz bošnjačkog naroda, i da su posljednje izjave načelnika Srebrenice, koje je dao u ime organizatora, u potpunosti suprotstavljene jednom od glavnih spoljnopolitičkih pravaca Bosne i Hercegovine, a to je razvoj dobrosusjedskih odnosa.

“Crnadak je pokazao da ne zaslužuje da bude ministar. Prije svega, nije svjestan da je Memorijalni centar državna institucija, što je regulirano Zakonom o Memorijalnom centru. S druge strane, on je kidnapirao mehanizam državnog ministarstva, koji pripada svim građanima ove zemlje, a ne njegovoj politici”, istakao je Duraković i dodao da Crnadak “skuplja sitne i pogane političke poene”. Podsjeća da ministar Crnadak nikada nije govorio o genocidu u Bosni i Hercegovini te zaključuje da ne radi svoj posao.

Nevidljiv na funkciji

Dakle, diskutabilno je koliko je Crnadak, i kao visokopozicionirani funkcioner stranke (Partija demokratskog progresa) koja participira u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine govorio o genocidu i da li uopšte priznaje da se dogodio genocid u Srebrenici, a upitno je i koliko je kao ministar inostranih poslova dobro radio i radi svoj posao. Može se reći da ga ne radi ništa ni lošije, ni bolje nego ostali ministri u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine i da je bitnije šta o svemu tome misli stranka kojoj pripada i koalicija Savez za promjene, u kojoj njegova stranka participira u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, nego bilo ko drugi.

Činjenica je da je Crnadak kao ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine, kako vrijeme odmiče, sve nevidljiviji na toj funkciji i da je po svojim inicijativama vezanim za spoljnopolitičke inicijative neuporedivo uočljiviji i agilniji, recimo, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, pa čak i, moglo bi se reći, bivši Crnatkov stranački šef i politički mentor, takođe član državnog Predsjedništva Mladen Ivanić.

Koliko na to utiče veoma složena konstelacija političkih odnosa u vlasti na nivou države, koliko anatemisanje iz bh. entiteta Republika Srpska da su predstavnici vlasti na nivou Bosne i Hercegovine iz tog entiteta, uključujući i Crnatka, izdajnici i probosanski orijentisani, a koliko politički zaokret samog Ivanića ka politici predsjednika RS-a  Milorada Dodika, tek Crnadak je sve neubjedljiviji na funkciji koju obavlja.

Bez obzira, dakle, na upitnost i podršku za Ahmetovićevu inicijativu, ona je, ako ništa drugo, bar poslužila da se zamislimo nad time kakav profil treba da bude ministra inostranih poslova Bosne i Hercegovine i čije on interese treba da zastupa. Posebno u ovako složenim okolnostima i sa problemima sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava i na unutarpolitičkom, i na spoljnopolitičkom planu.

U tom pogledu Crnadak bi mogao mnogo da nauči od svog mentora i bivšeg stranačkog šefa, ali i bivšeg ministra inostranih poslova Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO