Ruski mediji drže lekcije Zapadu

Saučešće visokih ruskih zvaničnika zbog napada u Nici nije se uspjelo izdvojiti iz konteksta loših odnosa Moskve sa Zapadom, piše autorica (AP)

Piše: Julia Petrovskaja

Osuda stravičnog napada u Nici 14. jula brzo je stigla iz političkog vrha Rusije uz duboko saučešće. Predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Dmitrij Medvedev i Ministarstvo inostranih poslova obratili su se francuskom narodu riječima podrške.

Međutim, saučešće visokih ruskih zvaničnika nije se uspjelo izdvojiti iz konteksta loših odnosa Moskve sa Zapadom, koji su upali u krizu 2014. kada je Rusija pripojila Krim i pružila podršku separatistima na istoku Ukrajine. Dok su stanovnici Moskve palili svijeće ispred Ambasade Francuske kako bi podijelili tugu sa porodicama žrtava u Nici, državni mediji emitovali su dvosmislene izjave političara i analitičara uz osudu “antiruske” politike Zapada i promociju ključne uloge Moskve u borbi protiv terorizma.

Neki posmatrači čak su označili takvu reakciju kao “trijumf hipokrizije” ili “saučešće uz loše prikriveno likovanje”. Stvar je u tome da ruska propaganda zadnjih godina predstavlja zapadno društvo samo u negativnom svjetlu. Dakle, teroristički napad u Francuskoj nije mogao biti prikazan van tog konteksta i ideoloških poruka Kremlja.

Tragedija u Nici između ostalog je razlog za zapadne zemlje, uključujući Francusku, da ukinu antiruske sankcije, smatra Konstantin Kosačov, predsjednik spoljnopolitičkog odbora Savjeta Federacije (gornji dom parlamenta). A njegov kolega Roman Hudjakov rekao je “da je napad u Nici “mogao biti spriječen da su Francuzi sarađivali s ruskim sigurnosnim agencijama”. U tom kontekstu u medijima bilo je i ismijavanja NATO-a zbog nedavnih “antiruskih” odluka na samitu u Varšavi, i pokušaja da se na NATO-u prebaci “moralna odgovornost” za tragediju u Nici. A bilo je, naravno i kritike povodom nacionalne politike Francuske i pristupa Evropske unije migrantskoj krizi. Nije nedostajalo ni vulgarnih ocjena.

Ukratko, mediji pod kontrolom Kremlja zadnjih dana su “davali lekciju” Zapadu (što je zapravo čula samo ruska publika), dok je ruski državni vrh pokušavao da poboljša atmosferu u odnosima sa zapadnim partnerima uz priču o “zajedničkim prijetnjama”.

“Dragi Francois”

“Pobjeda protiv ovog monstruoznog zla zahtijeva udruživanje snaga civilizovanog čovječanstva”, izjavio je Putin, dodajući da je “Rusija spremna za blisku saradnju sa Francuskom i drugim međunarodnim partnerima u borbi protiv terorizma”. Interesantno je da se u svojoj videoporuci  Putin obratio predsjedniku Hollandeu na prijateljski način sa – “Dragi Francois”. Njegova emotivna poruka donekle umanjuje prethodne oštre spoljnopolitičke izjave Kremlja i na prvi pogled afirmiše interes Moskve za zbližavanje bez obzira na duboke podjele zbog Ukrajine, Sirije itd. Ali, treba se sjetiti da zapadne zemlje nisu prihvatile prijedlog Putina o stvaranju “široke antiterorističke koalicije” u novembru 2015. godine, kada se Francuska prvi put suočila sa masovnim napadom takozvane “Islamske države”.

Među stradalima i povrijeđenima u Nici ima stranaca sa svih kontinenata – državljana Njemačke, SAD-a, Švajcarske, Alžira, Maroka, Jermenije, Ukrajine, Kine, Velike Britanije, Rusije….

Zadnjih godina Rusi su više puta bili na meti terorista, kako u samoj Rusiji, tako i u inostranstvu. Više od 200 ljudi je stradalo u eksploziji ruskog aviona u Egiptu u oktobru 2015. godine. “Islamska država” je preuzela odgovornost za rušenje aviona, kao i za seriju napada u francuskim i drugim gradovima. Dakle, građani sukobljenih strana, Rusije i zapadnih zemalja, na meti su često tih istih terorističkih snaga.

Neki posmatrači se pitaju: zar problem terorizma nije veći, recimo, od pitanja iranskog nuklearnog programa ili ukrajinske krize? Zar taj problem ne zaslužuje maksimalnu pažnju međunarodnih igrača odvojeno od svih sporova i razlika?

O zajedničkim naporima se stalno govori na političkom nivou, ali, u suštini mnogo više se razmišlja o preprekama na tom putu: koga se može smatrati dijelom “civilizovanog čovječanstva”, a koga ne, ko je kriv za destabilizaciju Bliskog istoka, a ko nije, ko je pravi saveznik, a koga treba tretirati kao prijetnju po vlastitu bezbjednost.

Realno gledano, ozbiljna saradnja između Rusije i zapadnih zemalja po pitanju antiterorizma zahtijeva mnogo veće razumjevanje i povjerenje. Zbog netransparentnosti spoljnopolitičkog kursa Putina od 2014. godine (aneksija Krima) kontakt po svakom osjetljivom pitanju je vrlo komplikovan, da ne kažemo nemoguć.

Rusija i Zapad zveckaju oružjem

Rusija i Zapad i dalje vode međusobni “ekonomski rat”, produžavaju sankcije i zveckaju oružjem. Na odluku NATO-a o povećanju broja vojnika u baltičkim zemljama i Poljskoj (nadomak Rusije) Moskva najavljuje neki “odgovor”. Svako se osjeća ugroženo, svako optužuje protivnika da je njegova politika prouzrokovala pogoršanje međunarodnih odnosa. U takvom kontekstu razmišljati o nekoj mobilizaciji snaga protiv terorizma, naivno je.

Recimo, situacija je bila potpuno drugačija nakon napada 11. septembra 2001. godine, kada je Putin postao jedan od glavnih saveznika Amerike u borbi protiv terorizma. U Nacionalnoj strategiji sigurnosti, koju je Obamina administracija usvojila 2015. godine, Rusija se vodi kao glavna prijetnja.

Simbolično je da su u petak poštu žrtvama napada u Nici zajedno odali ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov i američki državni sekretar John Kerry. Tragične vijesti iz Francuske su stigle u trenutku pregovora Kerryja sa ruskim zvaničnicima u Moskvi. Šef ruske diplomatije je naglasio da je tema terorizma postala još aktuelnija nakon napada u Nici te da to zahtijeva što brže rješavanje sirijske krize. Iako je u Moskvi došlo do nekog dogovora bez objavljivanja konkretnih poteza, jasno je da sporazum o direktnoj saradnji u borbi protiv terorizma i dalje nije postignut.

„Postoji razmjena informacija, ali, nažalost, za sada nismo započeli pravu saradnju da bismo znatno povećali efikasnost napora u borbi protiv terorizma“, izjavio je glasnogovornik predsjednika Putina Dmitrij Peskov.

Zadnjih godina Rusija trpi ogromne gubitke zbog političke izolacije, ograničenja pristupa svjetskom finansijskom tržištu i blokade transfera energetskih i vojnih tehnologija. Putin sigurno želi da se vrati za sto globalnih igrača i da pojača svoj uticaj preko borbe protiv terorizma. No, za to je neophodno opšte poboljšanje odnosa Rusije sa Zapadom.

Do radikalnih promjena na tom polju svakako neće doći pogotovo u doglednoj budućnosti. Neki zaokret je moguć tek poslije izbora u SAD-u i formiranja nove američke administracije, ali ostaje da se vidi hoće li to biti zaokret u pravcu realne borbe protiv terorizma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO