Narod je osujetio vojni udar

Početkom augusta održava se sastanak Vrhovnog vojnog vijeća na kojem se očekuje da će doći do velikih promjena, piše autor (EPA)

Piše: Galip Dalay

Turska zna ovaj poduhvat veoma dobro. Prepoznaje ove scene. Zemlja se dobro sjeća posljedica i boli svakog proteklog puča; 1960, 1971-1973, 1980. i 1997. Rane su još svježe u sjećanjima ljudi. 

Jedna stvar koju svi oni znaju jeste da niko, osim male grupe pučista i njihovih saradnika, nije iznio pobjedu iz ovih udara. Čak i oni dijelovi društva koji su podržavali vojno preuzimanje vlasti završavali su tako da nose breme svakog ovog puča. Oni stvaraju bol, uništavaju život i budućnost. 

Zato su sve stranke u Parlamentu i ljudi svih uvjerenja istupili da odbiju pokušaj udara na demokratski izabranu vlast koji je izvela frakcija vojske, za koju se vjeruje da je povezana sa pokretom Fethullaha Gulena, proglašenim terorističkim u Turskoj. 

Iz tamne noći u svijetlo jutro

Bila je to tamna noć, ali je donijela svijetlo jutro za demokratiju u Turskoj. 

Bila je tamna jer čak i u današnjem povezanom i transparentnom svijetu, mala grupa pučista koja je imala uske ciljeve bila je u stanju da postavi bombe u nacionalnom parlamentu, nakratko preuzme televizijske kanale i novinske agencije, ubije civile kao i zvaničnike. 

Napadi na državni parlament i predsjedničku palatu nemaju presedan u turskoj historiji. 

Iako koristimo riječ udar kako bismo opisali ono što se sinoć desilo, to nije baš prigodno. Ustvari, to je bilo više od udara. Većina onoga što se sinoć desilo nema usporedbu u prethodnim turskim državnim udarima. 

Bilo je to više kao teroristička kampanja koju je provela mala grupa ljudi sa ciljem da pojača nivo horora, pogađajući svoje mete bez nekog odabira. Mnogo ljudi je izgubilo svoje najmilije zbog toga. 

Međutim, ova noć je vodila Tursku u vedar dan. Narod Turske je pokazao hrabrost. Izašli su na ulice i tražili da se politički sporovi riješe političkim metodama i demokratskim procedurama. 

Velika većina ljudi svih političkih uvjerenja odbacila je ovu nasilnu kampanju i sve političke stranke u parlamentu su joj se usprotivile. 

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan pozvao je ljude da ostanu prkosni i nepokolebljivi prema ovim “osvajačima”. Ljudi su pozitivno odgovorili. Kao rezultat, pokušaj puča nije preživio čak ni jedan dan. 

Odbijanje državnog udara sada je postalo novi turski zajednički imenitelj. S obzirom na političku polarizaciju proteklih godina, jučerašnji dan je bio rijetki simbol nacionalnog jedinstva za Tursku. 

Prijetnja Gulenovog pokreta

Dodatno, jučerašnji propali udar otkrio je opasnost koju predstavljaju sljedbenici Gulena. Sada svijet zna šta Turska misli kada opisuje ovu grupu kao državu unutar države koja predstavlja prijetnju turskoj demokratiji, politici i narodu. 

Oni koji su bili uključeni nisu bili samo protiv zahtjeva i volje naroda, nego i odluka njihovih nadređenih. Većina vojske nije bila s njima. 

Jedan od faktora koji je vjerovatno motivirao uključene da se sada odvaže na ovaj čin bio je i predstojeći sastanak Vrhovnog vojnog vijeća, 1. augusta. na kojem se očekuje da će doći do velikih promjena u vojnom vrhu. Očekivala se dugo čekana čistka Gulenovih sljedbenika.

Također, bilo je izvještaja da će pravosuđe pokrenuti istragu protiv vojnog krila Gulenovih sljedbenika. Ovo ih je možda učinilo nervoznim, zbog čega su donijeli brzopletu odluku o vremenu i prirodi ovog loše pripremljenog i loše započetog pokušaja udara. 

Sada se čini veoma vjerovatnim da će Vlada provesti punu čistku u njihovim redovima. Zapravo, veliki dio društva, kao i politička sfera, to zahtijevaju. 

Prilika za nacionalno pomirenje

Turska sada ima priliku da iskoristi ovaj pokušaj puča za nacionalno pomirenje. Postoji društveni i politički konsenzus o odbacivanju puča i Vlada bi u tome trebala pronaći utjehu. 

Dok ostaje posvećena uništenju mrežu Gulenovih sljedbenika, također bi trebala poduzeti korake da pokrene proces pomirenja širom zemlje. Ono što je bila prijetnja može se pretvoriti u priliku. 

Ovaj čin će također učvrstiti bazu Stranke pravde i razvoja (AKP), jer su sve sadašnje i prethodne elite stranke sada odbacile međusobne  razlike i usvojile jedinstven stav. AKP će vjerovatno iz ovoga izaći jača i više ujedinjena. 

Prije više od dvije i po godine, napisao sam u tekstu za Al Jazeeru da “demokratija ne može procvjetati u Turskoj dok se paralelne strukture Gulenovog pokreta ne demontiraju”. Jučerašnji događaji su ovo potvrdili. 

Sada, kada je narod porazio ovaj pokušaj puča, političari trebaju ostati oprezni, a počinioci i njihova šira mreža moraju odgovarati. Svako ko podržava demokratiju u Turskoj trebao bi ih podržavati političare u nastojanju da osiguraju da takvi udari nemaju mjesta u budućnosti zemlje. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama