Brexit bi mogao biti dobar za Tursku

Piše: Galip Dalay

Turski put ka članstvu u Evropskoj uniji uvijek je bio težak i sporan. On izaziva strastvene reakcije i protivnika i zagovornika eurointegracija. Ono što se može tretirati kao novost je spoznaja kako je turski proces ka članstvu u EU već odavno razdvojen od odnosa ove države s Evropom.

No, dok britanski izlazak iz EU-a nagovještava dalje probleme u kandidaturi Turske za EU, procesu koji je već u neredu, Brexit može također u konačnici biti blagodat za turske bilateralne odnose s evropskim državama. Ovo može stvoriti poticaje za Tursku i EU da počnu razmatrati alternativni međusobni dogovor kako bi se prevazišle tjeskobe i očekivanja nastali dugim, nedjelotvornim i, uglavnom, iluzornim procesom ka članstvu.

Britanski izlazak iz EU-a može potencijalno proizvesti dva tipa odgovora. Prvi je da se krizom pogođena EU može okrenuti ka unutrašnjosti i izgubiti svoj apetit za daljim proširenjem, a kamoli za priključenjem Turske. S druge strane, Evropska unija, inspirirana historijom evropskih integracija, može pokušati da nadmaši krizu dubljom integracijom, što bi dovelo do stvaranja još uvezanije unije.

Velika greška

U ovom slučaju, identitet i politička kultura će još više značiti za neku potencijalnu državu članicu. Po ovom scenariju, udaljenost EU-a i muslimanske Turske, njene drugačije političke kulture i demokratije problematičnog kredibiliteta, može postati još veća.

Ovo nije cijela priča. Jedna od velikih grešaka koje eksperti prave je to što tretiraju turski put ka članstvu u EU i odnose ove države s Evropom kao istu stvar. Dugo vremena su i Turska i Evropa ove odnose smatrale jednakim. Ali, to više nije slučaj. Razdvajanje je postalo opipljivo proteklih mjeseci i čini se kako će se nastaviti. Štaviše, britanski izlazak iz EU-a će utjecati na ove dvije staze veoma različito.

Kako je ranije navedeno, dok turskoj kandidaturi za EU nedostaje zamaha i u vrijeme kada bi se mogla još više odugovlačiti nakon Brexita, turski odnosi s Evropom doživljavaju preporod i čini se kako nude relativno obećavajuću budućnost. Sirijska izbjeglička kriza, rastuća plima radikalizacije, propadanje regionalnih odnosa na Bliskom istoku i na Sjeveru Afrike te rusko oponiranje NATO-u potiču Tursku i Evropu na bližu saradnju. Ovi trendovi će se vjerovatno nastaviti.

Kako je riječ o razmatranjima realpolitike, a ne o zajedničkim vrijednostima, ovi odnosi više ne mogu služiti kao sidro turskih procesa demokratizacije, kao što je proces ka članstvu u EU uradio za Tursku u periodu 2002-07. Ovo je nesretan rezultat razdvajanja kandidature Turske za članstvo u EU i njenih evropskih odnosa.

Ako se zanemari ova štetna nuspojava, Brexit bi mogao unaprijediti tursko-evropske odnose. Velika Britanija i EU imaju zamršene i obostrano korisne ekonomske veze, koje će ohrabriti obje strane u pronalaženju novog dogovora kako bi se umanjile negativne posljedice odlaska.

Ishitrene odluke

Za razliku od užurbanih ranijih poziva zvaničnika i članica EU-a za brzi odlazak Velike Britanije, njemačka kancelarka Angela Merkel je pozvala preostalih 27 članica da ne donose ishitrene odluke i racionalno razmotre dalji put EU-a u kontekstu Brexita. S prolaskom vremena, ovo će vjerovatno biti intonacija za definiranje budućih odnosa Velike Britanije i EU-a.

Ovdje Turska može postaviti presedan kao članica carinske unije s EU-om. Turska želi nadograditi status ovog sporazuma kako bi se on odnosio na poljoprivredne proizvode i usluge, pored industrijskih proizvoda. Ukoliko do ovoga dođe, to može postati presedan za Veliku Britaniju, po kojem može tražiti carinski sporazum s EU-om, koji uključuje provizije iz njene, svjetski poznate, finansijske industrije i usluga.

Zauzvrat, novi britanski dogovor s EU-om može ponukati Tursku da traži, ili da barem bude saglasna, s novim oblikom dogovora s EU-om koji će biti veoma blizu punopravnog članstva. Takva potraga za alternativnim dogovorom nije nova. Tačnije, kada su turske nade za članstvom bile visoke 2004. i 2005. godine, tadašnja liderka Kršćansko-demokratske unije Angela Merkel i ministar unutrašnjih poslova Francuske Nicolas Sarkozy, koji se borio za mjesto predsjednika, predlagali su “partnerstvo s privilegijama” kao alternativu članstvu.

Ovom prijedlogu je manjkalo snage. Turska ovu ponudu nije smatrala ni privilegijom, niti partnerstvom, već samo gušenjem šansi za članstvo. Štaviše, Turska je strahovala da bi ova ponuda učinila njen status u evropskom sistemu drugorazrednim. Turska je odbacila ovaj prijedlog. Otpor ka njemu imao je i političke, i psihološke aspekte.

Gledajući unatrag, Turska je možda bila upravu da odbije zamršeni i plitki sadržaj ponude, ali ne i samu ideju o njoj. Turski proces za članstvo u EU ne ide nigdje. Do sada je Turska otvorila 16 poglavlja, a privremeno je zatvorila samo jedno od 35 poglavlja koje bilo koja država kandidatkinja mora ispuniti.

Najteža provjera do sada

Stoga se, zbog dugog kašnjenja, Turska i EU trebaju fokusirati na ono što donosi korist objema stranama, na novi oblik partnerstva, umjesto da se prepiru o onome što je neodrživo, a to je puno članstvo. Eventualni model odnosa Velike Britanije i EU-a može im biti putokaz.

Specijalni status Britanije u odnosima s EU-om može pomoći u prevazilaženju psihološkog otpora Turske takvim mjerama, jer se ovi sporazumi više ne bi mogli tretirati kao davanje drugorazrednog statusa Turskoj u evropskom sistemu i stoga bi bili prihvatljiviji turskoj političkoj eliti i općoj javnosti.

Brexit je stavio proces eurointegracija na najtežu provjeru do sada. No, nisu sve posljedice Brexita štetne, barem ne za sve države. Ukoliko Turska pokaže političku vještinu i iskoristi šansu, Brexit će joj stvoriti nove prilike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera