Program kame i krvi: Koji je fašizam prihvatljiv?

Piše: Andrej Nikolaidis

Država Crna Gora, na koncu, nije dozvolila registraciju Ravnogorskog pokreta.

Ministarstvo unutrašnjih poslova najprije je donijelo Rješenje kojim je 18.04.2016. godine u Registar nevladinih udruženja upisano nevladino udruženje “Ravnogorski pokret Crne Gore”.

Protiv takvog rješenja pobunile su se partije, nevladine organizacije i pojedinci. Oglasio se i SUBNOR, koji u Crnoj Gori i dalje nije neuticajna organizacija. Naročito ne u izbornoj godini.

SUBNOR je bio zgrožen time što je MUP registrovao Ravnogorski pokret baš uoči 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom.

„Drsko i nečuveno, vrijeđanje slavne NOB, hiljade poginulih partizanskih boraca i ogromnog broja nevinih žrtava četničkih pogroma, registrovanjem ‘Ravnogoraca’, omogućivanjem da ostvaruju program ‘kame i krvi’ direktno se udara u državno i društveno biće Crne Gore, u njen međunacionalni i međuvjerski suživot“, saopštio je SUBNOR.

Zgroženi SUBNOR

Pa pitao: „da li se može osporiti činjenica da su samo na sjeveru Crne Gore četnici (prema sopstvenom priznanju) ubili, poklali i zapalili oko 13.000 neboračkog, a to znači nevinog muslimanskog stanovništva“?

„Već u prvim javnim nastupima, čelnici ‘Ravnogorskog pokreta u Crnoj Gori’ (Ivan Milošević – Vijesti, 3. maj 2016.) pokazuju svoje mračno lice – poručujući Muslimanima i  Bošnjacima ‘da se ne plaše’ (neće ih klati) ali moraju znati koja nacija ima ‘pravo prvenstva’ a ko su ‘građani drugog reda’. Još ima živih svjedoka četničkih zločina. O njima postoje brojni pisani dokumenti Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, kao i obimna četnička dokumentacija. I, umjesto zastiđa i osude, na djelu je, nereagovanje državnog i političkog vrha, povampirenje četništva, rehabilitacija Draže Mihailovića, veličanje njegove uloge ‘rodoljuba i heroja’ i pripisivanje masovnih zločina – komunistima i partizanima. To je ravno zločinu. Crna Gora nije i neće biti  Ravna Gora“. Tako je govorio SUBNOR.

Onda je potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i rukovodilac Ministarstva unutrašnjih poslova Duško Marković donio rješenje kojim se poništava registracija Ravnogorskog pokreta.

To je ovako obrazloženo: „Rješenje o upisu Ravnogorskog pokreta u Registar nevladinih udruženja donijeto je mimo znanja rukovodioca MUP-a, pa je po saznanju za njega pokrenuo proceduru utvrđivanja okolnosti pod kojima je ono donijeto. Utvrđeno je da je rješenje donijeto mimo propisa i bez potpisa rukovodioca MUP-a…

Članom 259 stav 1 Zakona o opštem upravnom postupku propisano je da se izvršno rješenje može ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, javnu bezbjednost, javni mir i javni poredak ili javni moral ili radi otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.

‘Higijenski razlozi’

Pored svega navedenog, ovo udruženje zastupa i zagovara ideologiju koja je suprotna Ustavu Crne Gore, odnosno ova ideologija predstavlja opasnost po nezavisnost, suverenost i ustavno uređenje Crne Gore, što izaziva opasnost po javni mir, javni poredak i javni moral“.

Dugačko je to i zamršeno objašnjenje za ono što se  može opisati i kao „zabranjeno iz higijenskih razloga“.

Oglasila se i Bošnjačka stranka: “Poništavanje rješenja o registraciji Ravnogorskog četničkog pokreta u Crnoj Gori smatramo potpuno opravdanim činom. Podrška šire javnosti inicijativi koja je predhodila zabrani: političkih subjekata, građanskog i NVO sektora, veterana i antifašista 2. Svjetskog rata, naših iseljenika i njihovih udruženja- jednoglasna je i odražava ono što je karakter građanske, višenacionalne i viševjerske Crne Gore, ustanovljene na vrijednostima antifašizma”.

Bošnjačka stranka naglašava „otpor šire javnosti protiv prekrajanja istorije i rehabilitaciji saradnika okupatora koji su u toku Drugog svjetskog izvršili teške zločine nad nedužnim civilnim stanovništvom, etničko čišćenje, kao i genocid nad pripadnicima bošnjačko- muslimanskog naroda“. Te kako je “zabrana registracije Ravnogorskog pokreta potpuno opravdana i sa stanovišta evropskih vrijednosti koje odbacuju svaku ideologiju proisteklu iz fašizma i njegovih sljedbenika i saveznika”.

Prividni antifašizam

Divota. Čovjek bi rekao da je Crna Gora otporna na virus fašizma. Naročito kada Crnu Goru uporedite sa Srbijom, u kojoj je četništvo, dakle fašizam, odomaćeno i na svaki način rehabilitovano. Ili kada je uporedite sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je četništvo istinska ideologija na polovini državne teritorije, i gdje Ravnogorci, kad god im se ćefne, slobodno mlate novinare i povratnike.

Ali… Kao i obično, stvari u Crnoj Gori izgledaju bolje nego što zaista jesu.

Šešeljeva varijanta četništva, na koju podsjeća Ravnogorski pokret, nikada nije imala značajnog uspjeha u Crnoj Gori. Podsjetiću: godine 1992, u centru Podgorice, ispred hotela Crna Gora, bombu na Šešelja bacio je Adem Šabotić. Šešelj je preživio zahvaljujući tjelohraniteljima, koji su bombu šutnuli ispod parkiranog automobila. Adem Šabotić je na suđenju izjavio da se ne kaje. Osuđen je na petnaest, odležao je devet godina. U zatvoru ga je Šešeljev pristalica nekoliko puta ubo nožem.

To nije sve. Đukanović je Šešelja, kada je ovaj počeo ozbiljno da mu smeta, doslovce šutnuo iz Crne Gore. U Perastu su ga iz kreveta pokupili teško naoružani specijalci i deportovali ga. Što će reći da je za Šešelja tokom ratnih godina bilo mnogo opasnije u Crnoj Gori nego u Bosni i Hrvatskoj.

Ali je zato Milošević, istinski gospodar četništva devedesetih, dugo, odveć dugo, Crnu Goru držao u džepu svog sakoa.

Recimo to ovako: zabraniti ridikule iz Ravnogorskog pokreta je lako. Ali šta ćemo sa ravnogorskom ideologijom koja je ušla u crnogorski politički mainstream i ima parlamentarni status. Šta ćemo, dakle, sa Novom srpskom demokratijom, članicom Demokratskog fronta, čiji je lider Andrija Mandić četnički vojvoda, koji se sada ljuti kad mu se to vojvodstvo pomene? Sa partijom iz koje su prije koju godinu poručili da Crna Gora u Evropsku uniju može samo na osnovama četničkog pokreta? Sa partijom čije su pristalice koji mjesec unazad četnikovale pred Parlamentom?  

Prihvatljivi fašizam

Mandića je vladajuća Demokratska partija socijalista ne tako davno, nismo valjda to zaboravili, pozvala u vlast. Da uđe u Vladu Crne Gore pozvao ga je i predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić. Vlada se nije pobunila zbog eklatantnog miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore. Mandić je ponudu odbio.

Socijaldemokratska partija, pak, sa Mandićem vrši vlast u Kolašinu. Mandić je do skoro imao i podršku takozvanih nezavisnih, antiratnih i prozapadnih intelektualaca i medija u Podgorici, a tu podršku i danas imaju Miodrag Lekić i Goran Danilović, njegovi nekada najbliži, sada odmetnuti saradnici, ljudi koji su do juče, a nisam obaviješten da su promijenili ploču, istrajno tvrdili da se u Srebrenici, tamo gdje je savremeno četništvo kazalo svoju najkrvaviju riječ, nije desio genocid.

Što će reći da su mnogi u Crnoj Gori voljni svoj antifašizam demonstrirati na slučaju minornog Ravnogorskog pokreta, dok je (gotovo) svima, sve u ime političke pragmatičnosti, demokratije i građanskih sloboda, umiveni, preobučeni fašizam prihvatljiv. Dakako pod određenim uslovima.

Dakako posve principijelno. Dakako antifašistički. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera