Nagorno-Karabah: Proba za nadolazeći rat?

Koristeći vojni rječnik, bilo bi pošteno reći da Baku i Erevan neće ići u totalni rat (Reuters)

Piše: Can Kasapoglu

Posljednji sukobi između Azerbejdžana i Armenije u regiji Nagorno-Karabah – okupiranoj azerbejdžanskoj teritoriji, kako piše u četiri rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda – uzeli su živote više od 30 ljudi na obje strane. U vrijeme pisanja ovog teksta, Azerbejdžan je proglasio jednostrano primirje.

Koristeći vojni rječnik, bilo bi pošteno reći da Baku i Erevan neće ići u totalni rat. Međutim, proba nalik ratu kroz puškaranje i putanja nedavnih sukoba pokazuje kako bi sljedeći rat između Armenije i Azerbejdžana izgledao.

U takvom scenariju Azerbejdžanci bi se oslonili na brzu ofanzivu, s kombiniranim oružjem, kako bi postigli brze i odlučne rezultate, dok bi se armenski planeri odbrane pokušali držati njihove topografske defanzivne linije, koja se gleda kao prednost i pokrenuli male kontraofanzive, kako bi odmah vratili izgubljene pozicije.

Rusija bi se pretvarala da je mirovni posrednik, dok bi u pozadini podržavala armensku odbranu. Turska javnost bi snažno stala uz Azerbejdžan, a Ankara bi imala ulogu onoga koji pruža podršku, ali oprezno.

Više od ‘uobičajenih’ tenzija

Čini se da posljednjda runda sukoba predstavlja drugačiji slučaj od “uobičajenih” tenzija između Azerbejdžana i Armenije. Iako se podaci o žrtvama razlikuju kod dvije strane, poklapaju se u slučaju vojne opreme koja je korištena. Obje strane su govorile o upotrebi helikoptera, tenkova i drugih oklopnih vozila, s artiljerijskom podrškom.

Sa vojnog stajališta, sukobi su jednaki onome što moderne doktrine nazivaju “operacije kombiniranim oružjem”. Smjer akcija bazira se na sofisticiranoj upotrebi različitih vojnih faktora, kroz paralelene i sinhronizirane operacije, kako bi se postiglo ono što “svako oružje” ne bi moglo postići odvojeno i samostalno. Zbog toga, “oružje” na bojnom polju nadoknađuje pojedinačne slabe tačke, dok osigurava jedinstvenu prednost kod napredovanja.

U pojednostavljenom taktičkom scenariju, tenkovi osiguravaju manevar i zaštitu za pješadiju, dok pješadija štiti tenkove od antitenkovskih sistema. Istovremeno, artiljerija se usmjerava na neprijateljske formacije, dok se napadima iz helikoptera ciljaju neprijateljski tenkovi, kako bi se očistio put za oklopnu ofanzivu.

Ponajprije, operacije s kombiniranim oružjem ne mogu se porediti s razmjenom snajperske vatre na liniji razdvajanja. One su osmišljene kako bi se dobili brzi i destruktivni rezultati. Očito, na strateškom nivou, ova vrsta operacije ima za cilj da promijeni kontrolu na terenu.

Mali, ali ključan detalj

Ključni detalj kod strateške ravnoteže Nagorno-Karabaha izašao je na vidjelo kada je armenski predsjendik Serzh Sargsyan saopćio broj žrtava, bez toga da je objasnio da li pali vojnici pripaduju lokalnoj miliciji Karabaha, ili armenskoj vojsci. Ovo je bio mali, ali ključan detalj, jer su se već neko vrijeme vojni analitičari iz Azerbejdžana fokusirali na odvajanje armenskih žrtava nastalih tokom sukoba na granici. Zbog ovoga, Azerbejdžanci su navodili da je većina armenskih žrtava bila prije iz Armenije, nego iz lokalanih naoružanih elemenata. Stoga Baku predviđa značajno smanjenje ljudstva de facto armenske administracije u Nagorno-Karabahu.

Također, armenska vojska – koja se uglavnom oslanja na regrutaciju i ima ozbiljan nedostatak finansijskih sredstava – u posljednjim godinama suočava se s velikim problemima što se tiče modernizacije. Zajedno s nedostatkom ljudstva na armenskoj strani, vojna ravnoteža generalno posljednjih godina ide u korist Bakua. Jedini izuzetak što se tiče ovoga je smanjenje cijena nafte, koje bi moglo utjecati na vojnu modernizaciju Azerbejdžana.

Na drugoj strani granice, azerbejdžanski koncept nacionalne sigurnosti, kojeg je odobrio predsjednik Ilham Alijev 2007. godine, otvoreno ističe da bi dogovor s Armenijom mogao biti postignut samo u sklopu potpunog povlačenja armenskih snaga sa okupiranih teritorija i ponovnog uspostavljanja potpunog suvereniteta Azerbejdžana. U tandemu, trenutna vojna doktrina Azerbejdžana, koja je usvojena 2010. godine, podvlači pravo da se izvede vojna snaga kako bi se vratio Nagorno-Karabah.

Akcije Bakua proizlaze iz činjenice da Nagorno-Karabah i pitanje okupiranih teritorija ostaju van parametara real-politike. Umjesto toga, to čini vitalnu komponentu strateške kulture Azerbejdžana, kao glavna sigurnosna agenda i pitanje ponosa nacije. Drugim riječima, vojne opcije su stvarno na stolu Bakua.

Faktor Rusije i Turske

U ovom momentu primarna smetnja Alijeve administracije je bježanje od rizika pokretanja regionalnog sukoba u kojem će Rusija podržati Armeniju. Rusija ima značajan bastion u Armeniji, opremljen strateškim sistemima oružja. Nadalje, Moskva i Erevan nedavno su potpisali zajednički sporazum o zračnoj odbrani. Iz šire perspektive, ruski faktor je kompliciraniji od “jednostavnog” vojnog saveza s Armenijom.

Dugo vremena Moskva je iskorištavala dugotrajne sukobe, bilo da se radi o Nagorno-Karabahu, ili Južnoj Osetiji, kako bi održala tlo za svoju vojnu prisutnost na teritorijama bivšeg Sovjetskog saveza, dok su ovakvi angažmani produžavali dugotrajne konflikte, praveći začarani krug. Također, iako se ruska unosna prodaja oružja Azerbejdžanu i njen vojni savez s Armenijom može činiti kontradiktornim, takve vrste akcije čak potiču gorenavedenu situaciju.

Tokom sukoba, javno mnijenje u Turskoj pokazalo je veliku solidarnost s Azerbejdžanom, zbog nacionalnog identiteta kojeg dijele. Ipak, čini se, Anakara bi izbjegla regionali rat i odlučila se za jačanje kapaciteta kako bi podržala svog saveznika.

(Can Kasapoglu je analitičar Centra za ekonomske studije i vanjsku politiku sa sjedištem u Istanbulu)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera 


Povezane

Azerbejdžan je proglasio jednostrani prekid vatre u regiji Nagorno-Karabah, ali ministar obrane te samoproglašenje republike tvrdi da borbe nisu prestale.Sukobi, koji su počeli prije dva dana, trajali su i cijelu noć.Službeni Baku, izvijestio je o pogibiji 12 vojnika.Armenski predsjednik kazao je kako je 18 njihovih vojnika poginulo, a 35 ozlijeđeno. 

Published On 03 Apr 2016
Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO