Udar u srce ujedinjene Evrope

Terorizam neće biti poražen dok se ne iscrpe izvori sa kojih se ta ideologija napaja (EPA)
Terorizam neće biti poražen dok se ne iscrpe izvori sa kojih se ta ideologija napaja (EPA)

Piše: Muhamed Jusić

Evropa se opet našla na meti terorista. Ovaj put cilj su bili nedužni građani, posjetioci Brisela, tog političkog srca ujedinjene Evrope.

Istraga će vjerovatno pokazati više detalja o samom napadu, ali već sada je odgovornost preuzela oružana grupa Islamska država Irak i Levant. Po imenima osumnjičenih, već je jasno da se napad može dovesti u vezu s nedavnim hapšenjem Salaha Abdeslama. Napad je ili odmazda za tu akciju, ili reakcija na najavu da je Salah istražnim organima dao značajne informacije, nakon kojih su pokrenute neke nove akcije protiv njegovih saradnika i podignute mjere sigurnosti. Još nije izvjesno je li napadače u Briselu ta akcija ubrzala u namjeri da provedu svoj pakleni plan, ili su iz nekog drugog razloga napad izveli baš u ovom trenutku.

Po imenima osumnjičenih, već je jasno da se napad može dovesti u vezu s hapšenjem Salaha Abdeslama.

ISIL je slične napade izvodio kada je gubio teritoriju i kada se činilo da gubi momentum. Zato vrlo lahko cilj napada u Briselu može biti pokušaj ISIL-a da ostane relevantan u vrijeme kada traju mirovni pregovori o budućnosti Sirije, u kojima nema mjesta ni za njihovu državu niti viziju svijeta.

Glavna parola Al Baghdadijeve države, ili, kako je nazivaju simpatizeri, “hilafeta”, je “opstaje i širi se”. Dovesti u pitanje opstanak države znači udariti na samu ideju koja motivira njene sljedbenike. Zato je ISIL svaki put kada se osjetio zapostavljenim ili ugroženim izvodio slične napade, kako bi privukao nove dobrovoljce i ohrabrio sljedbenike. To bi mogao biti slučaj i sada.

Objasniti ne znači to opravdati

Teško je u bezumnom zločinu tražiti smisao, ali teroristi su više puta do sada pokazali da i u najbrutalnijim zločinima oni vide neki svoj smisao, cilj i opravdanje, i to ne treba zapostaviti, bez obzira na to što je svim normalnim ljudima takva doza bezumlja i brutalnosti nepojmljiva.

Ne bih volio da me se pogrešno shvati. Iza osuda terorističkih napada ne može biti bilo kakvih “ali”. Ipak, da bi se istinski suprotstavilo terorizmu, mora se biti spremno gledati u njegove uzroke ili faktore koji doprinose njegovom omasovljenju ili ga jačaju. Nešto pokušati objasniti ne znači to opravdati.

Ne možete se integrirati ako vas drugi ne želi i ako vam ostavljaju samo opciju asimilacije, ili čak ni to.

Zato, iako ništa ne može biti opravdanje za bezumno ubijanje nevinih, ne možemo ignorirati razloge koji mlade ljude guraju ili vuku ka djelima terorizma. Razumijevanje tih razloga ne može biti razlogom da se skrene pažnja sa ideologije koja ih motivira i koja ih inspirira. Nasilni ekstremizam, koji zloupotrebljava islam i njegovu tradiciju, problem je koji zaslužuje adekvatan odgovor kroz razvijanje kontranarativa, i to je jedan od najbitnijih razloga koji mlade vuče ka djelima terorizma.

Ali, okolnosti koje mlade, naročito u kontekstu napada u Briselu, one rođene i odrasle u Evropi, guraju ka takvim ideologijama moraju biti adresirane. Zato se moramo, ako se istinski žele zaustaviti slični napadi u Evropi, pozabaviti milionima mladih bliskoistočnog i afričkog porijekla koji imaju pasoše evropskih zemalja, koji su tu nerijetko i rođeni, ali koji se nikada nisu integrirali. Integracija je dvosmjeran proces. Ne možete se integrirati ako vas drugi ne želi i ako vam ostavljaju samo opciju asimilacije, ili čak ni to.

Žrtvovanje ovog za onaj svijet

Svi koji poznaju Evropu današnjice znaju da mnogi njeni velegradi imaju geta otuđenih i izoliranih manjina, koje nemaju jednak pristup mogućnostima koje se nude drugim Evropljanima. Oni države u kojma su rođeni ne doživljavaju kao svoje i njih nije teško uvjeriti da im je jedino što je ostalo da “žrtvuju ovaj svijet za onaj”.

Uzmemo li u obzir najnoviji val izbjeglica koji se slio u Evropu, utoliko ova spoznaja postaje još bitnija. Već sada vidimo da su sve jače one struje u Evropi koje bi izbjeglice, imigrante i strance, a naročito muslimane, među njima gurali na margine društva, bez da se zapitaju ko ih tamo čeka.

Terorizam neće biti poražen dok se ne iscrpe izvori sa kojih se ta ideologija napaja.

Napad u Briselu se desio u vrijeme kada su sigurnosne mjere širom Evrope bile na najvišem nivou. Očito je da se takozvani rat protiv terorizma ne može dobiti samo vojnim sredstvima i da tu rješenje nisu samo sigurnosne mjere i svi to već neko vrijeme ponavljaju. Međutim, skoro da niko ne kaže – a šta to trebamo poduzeti da bi se taj rat dobio. Niko to ne govori, jer bi te druge mjere – koje bi, ako ne iskorijenile terorizam kao taktiku, sigurno doveli do njegove minimizacije, ili bi mu se uskratila podrška kakvu vidimo danas – zahtijevale istinske promjene i žrtve na koje niko nije spreman.

Niko nije spreman isušiti močvaru i još uvijek je ganjanje komaraca jedina opcija. Terorizam neće biti poražen dok se ne iscrpe izvori sa kojih se ta ideologija napaja. Sve ozbiljne analize ISIL-ovog narativa su pokazale da je u njemu daleko manje vjerske argumentacije, a puno više političkih i ideoloških konstrukata. Oni se hrane nepravdom, otuđenošću, beznađem, nezaposlenošću i svim drugim zlima u kojima žive mladi muslimani i u Evropi i u takozvanim muslimanskim zemljama ogrezlim u tiraniji, neslobodama i isključenosti mladih.

Sve je ostalo na riječima

Niko ne želi priznati kako je prvo podrška Saddamu Huseinu i drugim arapskim diktatorima, pa onda odluka da ih se svrgne i da se Arapima na tenkovima izveze demokratija dovele do urušavanja tog dijela svijeta. Niko ne želi preuzeti odgovornost za sve ono što se dešavalo u Siriji i Iraku, što je dovelo do stvaranja prostora za djelovanje ISIL-a. Patnju tamošnjih naroda svjetski moćnici nisu samo predugo ignorirali, nego su nerijetko u njenom održavanju i učestvovali. Danas ta patnja i nepravda služe kao gorivo piromanima, koji bi da takav svijet spale vjerujući da će napraviti bolji.

Zato ne može biti rješenja ni problema terorizma ni izbjegličke krize dok se ne riješi, u konkretnom slučaju, sirijsko-irački konflikt, a prije njega onaj palestinski.

Samo budala radi jedno te isto, a očekuje drugačiji rezultat.

Terorizam je globalni problem, koji se iz godine u godinu, iako se svi protiv njega bore, samo povećava. Samo budala radi jedno te isto, a očekuje drugačiji rezultat. Zato je krajnje vrijeme da se promijeni dosadašnja paradigma međunarodnih odnosa. Ima već neko vrijeme kako su pametni ljudi rekli kako će u globaliziranom selu ili svi imati mir i prosperitet, ili ga neće imati niko. Ali, sve je ostalo na riječima.

Zato će prvi pokazatelj te promjene biti kada se svaka ljudska žrtva počne vrednovati isto. Kada nas, kao ljude, podjednako bude bolio i kada dobije istu medijsku pažnju i teroristički napad u Ankari ili Istanbulu i onaj u Briselu, ali i smrt sirijske djece, koja u stotinama umiru svaki dan već pet godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

U dvije eksplozije na briselskom aerodromu i jednoj na metro-stanici, nedaleko od institucija Evropske unije, poginulo je najmanje 35 osoba, stotinu je povrijeđeno. U Briselu je Adnan Rondić.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO