Smanjuje li se utjecaj ISIL-a u Siriji?

Cilj je nagnati ISIL da se povuče južno u pravcu Deir al-Zoura, piše autor (Reuters)
Cilj je nagnati ISIL da se povuče južno u pravcu Deir al-Zoura, piše autor (Reuters)

Piše: Hisham Jaber

Bez sumnje, ruski ulazak u Siriju krajem mjeseca septembra prošle godine doveo je do dramatičnih promjena na terenu, ali i u vojnom smislu, što se sasvim jasno moglo i primijetiti. Kao što je poznato, ruska intervencija nije se ograničila samo na zračnu podršku sirijskim kopnenim trupama, nego je podrazumijevala i naoružavanje tih snaga sofisticiranim oružjem i novom opremom, te slanjem stručnjaka na teren.  

Uprkos tome što Rusija nije stigla u Siriju isključivo radi borbe protiv grupe Islamska država Irak i Levant, a to nije ni tvrdila – s obzirom na to da su ruski zračni napadi ugrožavali položaje ISIL-a samo onoliko koliko su to zahtijevale direktne borbe između ove grupe i snaga sirijskog režima – ipak se jasno može primijetiti nazadovanje i povlačenje ISIL-ovih snaga na sirijskoj vojnoj mapi.

Kada je početkom tekućeg mjeseca stupila na snagu provedba sporazuma o prekidu neprijateljstava, iz kojeg su isključene grupa ISIL i Front al-Nusra, ISIL je shvatio da se našao na meti mnogih vojnih akcija sa više različitih strana, uključujući i međunarodnu koaliciju, dok posmatrači, u koje se ubrajamo i mi, smatraju da su ISIL-ovi dani odbrojani, zbog čega se može primijetiti njegovo ozbiljno nazadovanje i povlačenje.

Ukoliko se pogleda karta Sirije sa trenutnim stanjem na terenu, uočit ćemo da ISIL još drži kontrolu nad više od polovine sirijske teritorije, od Al-Shaddadah na jugu Al-Hasakahe na sjeveroistočnom dijelu zemlje, pa sve do grada Azaza na sjeverozapadu i većeg djela iračko-sirijske granice na istoku, dok na jugu obuhvata veći dio Sirijske pustinje pa sve do granice sa Jordanom. ISIL, također, kontrolira i nekoliko gradova u Siriji koji imaju strateški položaj.

Glavni grad ISIL-a je Raqqa i to neće biti Mosul. ISIL je do ovog časa preuzeo kontrolu nad svim prijelazima između Sirije i Iraka, no pod svojom kontrolom drži i stotine kilometara granice sa Turskom.

Pored glavnog grada Raqqe, ISIL se nalazi još i u Deir al-Zouru. Pod njegovom kontrolom je i grad Abu Kamal (granični prijelaz sa Irakom) kao i još dva grada, Palmira i Azaz, dok granica sa Turskom, dio koji je još uvijek u rukama ISIL-a, preciznije od Jarabulusa na istoku pa do Azaza na zapadu, predstavlja pluća na koja diše ova grupa.

Iako je turski stav prema sirijskoj krizi u Siriji, a zatim i grupi ISIL „počeo da se mijenja nakon terorističkih napada u Ankari“, prema američkom listu Washington Post od 7.3.  po pitanju očiglednog suprotstavljanja protoku stranih boraca u Siriju, a time i u redove ISIL-a, i pored toga turska granica sa Sirijom i dalje ostaje otvorena, sa velikim brojem puteva te legalnih i ilegalnih prijelaza. Taj prostor ostaje žila kucavica koja povezuje ISIL sa vanjskim svijetom i omogućava prelazak ljudstva, opreme, logistike i finansijskih sredstava.    

Stanje u Iraku

O budućnosti ISIL-a ne možemo govoriti, a da se ne osvrnemo na stanje ove grupe u Iraku. Britanski list Daily Telegraph, od 11. 3. ove godine, objavio je tekst autora Richarda Spencera pod naslovom „Atentati, nemiri i vojni porazi – je li se okrenulo vrijeme protiv Islamske države?“

U tekstu stoji da su se nemiri protiv ISIL-a počeli javljati u više iračkih mjesta, pa čak i u gradu Fallujah koji je primio ISIL početkom 2014. i bio utočište džihadskih organizacija, a sada se počinje okretati protiv ISIL-a iako se nalazi pod opsadom sa svih strana. 

Činjenica je da ISIL, koji je napravio dramatičan napredak početkom prošle godine osvojivši Ramadi u Iraku i Palmiru u Siriji, počeo pokazivati očigledno nazadovanje, te se suočavati sa gubicima na teritorijama pod njihovom kontrolom i gubiti svoje izvore finansiranja i ljudstvo, imajući na umu da je ukupan broj boraca ISIL-a koji je prošle godine prelazio 30.000 boraca pao na 22.000 boraca u Iraku i Siriji zajedno.   

Činjenica je da je ISIL-ova baza u Siriji, a da je njeno produženo krilo u Iraku, a ne obrnuto. Sirija je mjesto sa kojeg izvire ova grupa, dok je Irak njen dalji tok. Glavni grad ISIL-a je Raqqa i to neće biti Mosul. ISIL je do ovog časa preuzeo kontrolu nad svim prijelazima između Sirije i Iraka, no pod svojom kontrolom drži i stotine kilometara granice sa Turskom, što smo već spomenuli. Upravo je to glavni razlog za opstanak, širenje i postojanost ove grupe u Iraku.

Ukoliko je ostvaren plan za obuzdavanje, ograničavanje i povlačenje ISIL-a u Siriji, onda je počelo odbrojavanje dana do momenta kada će ova grupa biti poražena u Iraku – preciznije u Fallujjahu i Mosulu. 

To je i potaklo iračkog predsjednika Fuada Masuma da kaže: „Ruski napadi na ISIL u Siriji su u interesu Iraka.“ On je rekao da uprkos tome što Irak nije dio saveza između Sirije, Rusije i Irana ipak postoji koordinacija preko operativnoga centra u Iraku.

Problemi ISIL-a

Grupa ISIL u Siriji nije se suočila samo sa problemom vojnih operacija i smanjenjem finansijskih i ljudskih resursa. Tako je britanski list The Times objavio 10. marta ove godine da su britanske službe došle do povjerljivih dokumenta koji sadrže imena, adrese i kontakte blizu 22.000 regruta grupe ISIL, među kojima su i deseci Britanaca. Ove dokumente su dobili preko bivšeg oficira u Slobodnoj sirijskoj vojsci koji se pridružio ISIL-u, a zatim napustio ovu grupu i pobjegao prošlog mjeseca.

Dokumenti ukazuju na to da je ISIL regrutirao borce iz pedeset zemalja, a da je 70 posto boraca arapskog porijekla, dok su ostali iz drugih zemalja, uglavnom iz Francuske, Njemačke i Britanije. Curenje ovih informacija predstavlja bolan udarac za ISIL.

ISIL je zadobio bolan udarac nakon što je ubijen veliki broj njegovih lidera, od kojih je najvažniji Omar Al-Shishani. Al-Sishani je prošle sedmice, odnosno 1. marta, ranjen u zračnom napadu snaga međunarodne koalicije tokom borbi sa Sirijskim demokratskim snagama na području Al-Shaddadi na periferiji južne Al-Hasekkahe, a zatim se nedavno saznalo da je „klinički mrtav“, dok ga je američko Ministarstvo odbrane nazvalo ISIL-ovim „ministrom rata“. 

Sada se postavlja pitanje: Sa kakvim se izazovima suočava grupa ISIL i šta je to im nose naredne sedmice i mjeseci? 

Prije svega, mora se priznati da se ISIL donedavno, a u određenoj mjeri i sada, oslanjao na svoje pročelje ili svoju granicu i prijelaze sa Turskom u cilju jačanja svojih snaga i dopremanja potrebne opreme, što smo ranije spomenuli. Međutim, val krvavih napada koji je pogodio Tursku još od polovine prošle godine – uključujući i dvostruki samoubilački napad u Ankari u oktobru prošle godine, ostavivši za sobom 103 poginule osobe, a za većinu njih je okrivljena grupa ISIL – ukazuju na nužnost dramatičnih promjena u stavu Turske i pored toga što je Ankara okupirana ratom protiv Radničke partije Kurdistana (PKK).

Manje od mjesec dana nakon ruskog ulaska u Siriju pred očima svijeta se jasno iskristalizirao stav Amerike prema grupi ISIL, od izjave američke kandidatkinje za mjesto predsjednika Hillary Clinton koja je implicitno priznala da međunarodna koalicija nije imala za cilj uništiti ISIL-a nego ga obuzdati, pa je tako rekla „došlo je vrijeme da sa strategije obuzdavanja pređemo na strategiju uništenja grupe ISIL.“, pa sve do izjava američkog predsjednika Baracka Obame na konferenciji za novinare na marginama samita Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) u glavnom gradu Malezije, na kojoj je potvrdio da „uništenje ISIL-a ne samo da je realan cilj, nego ćemo to i postići. Uništit ćemo ga i vratiti teritorije nad kojima drži kontrolu, te zaustaviti njegovo finansiranje, pratiti njihove vođe i razbit njihove mreže…“.

Lista traženih

Zatim je uslijedio, kao što smo spomenuli, američko-ruski sporazum o prekidu vatre, koji postaje odluka UN-a koju je potvrdilo Vijeće sigurnosti, čime se ISIL stavlja na vrh liste traženih, što predstavlja ozbiljan izazov kojeg ranije nije bilo.

To je politička i strateška strana, a što se tiče situacije na terenu, ISIL se suočava i očekuje da će se suočiti sa još zračnih napada Rusije i međunarodne koalicije. Također se suočava i sa napretkom snaga sirijskog režima i njegovih saveznika na sjeverozapadu provincije Halepa i prijetnjama iz pravca Mare prema Azazu. Ovaj napad je zaustavljen u iščekivanju dogovora sa Turskom, što se može smatrati utješnom nagradom.

ISIL-u, također, prijeti i mogući napad iz istočnih provincija Hame i Homsa – odnosno područja Al-Salamiyah – što će dovesti do povlačenja prema Sirijskoj pustinji, s tim da ovaj napad nije izvjestan, budući da zahtijeva preuzimanje kontrole nad regijom između Hame i Homsa (Talbiseh i Al-Rastan) na kojem su stacionirane islamske organizacije čiji je nukleus Front al-Nusra i žestoko brane ovo područje već godinama.

Osim toga, postoji još jedan izazov koji je jednako važan, a to je problem koji prijeti grupi ISIL sa sjevera, preciznije iz pravca Al-Hasakahe i Al-Shidadae sa juga, od strane kurdskih oružanih snaga, Jedinica narodne zaštite, i Sirijskih demokratskih snaga koje primaju političku i vojnu pomoć sa više strana, prije svega Njemačke, SAD-a i Češke.

Ostaje otvoreno jedno pitanje: je li ISIL ispunio svoju zadaću?!

Cilj je nagnati ISIL da se povuče južno u pravcu Deir al-Zoura, kao i da plan o povratku grada Palmire neće biti odgođen. Ovaj plan je započeo u svjetlu velikih izazova kojih je ISIL svjestan bez sumnje, dok se mnogi pitaju o planu i strategiji suočavanja koju ima grupa ISIL.

Organizacija ISIL je jedinstven primjer u vojnoj historiji. Odlikuje se sposobnošću i borbenom efikasnošću. Dva su lica ove organizacije, jedno su regularne jedinice koje se oslanjaju na teška borbena sredstva, artiljeriju, raketne lansere, veliku brojnost jedinica i napadaju na relativno slabe ciljeve, u materijalnom i tehničkom pogledu, iznenadnim i munjevitim akcijama tako da je okupacija 185 sela u oblasti Kobanija potrajala samo jednu sedmicu. Drugo lice jeste gerilski rat, podmetanje eksplozivnih sredstava, samoubilački napadi i slično, što se pokazalo efikasnim u Mosulu, Raqqi, aerodromu Et-Tabqah. ISIL, također, više pribjegava taktici napada nego li odbrambenoj taktici, kao što je to bio slučaj u posljednje vrijeme sa napadima na Tel Abyadu gdje su se pregrupirali prije pripreme za kontranapad. Također, jasno je da se ISIL oslanja i  na efikasan psihološki rat, kao i komandne i kontrolne centre koji se baziraju na visoko sofisticiranim i naprednim tehnologijama.

Rusko povlačenje

Što se tiče ruskog povlačenja kojeg je ruski predsjednik Putin najavio 14. marta, mnogi posmatrači ga vide kao djelomičnog i preraspodjelu, ako ne i paradiranje i smanjivanje viška snaga za kojima više nema potrebe. Povlačenje iz Sirije također ima vojne, ekonomske i političke razloge za čije objašnjenje ovdje nema dovoljno prostora, jer zahtijeva jedan detaljan članak.    

Na osnovu svega gore navedenog, ISIL ne strahuje od kopnenog napada širokih razmjera na teritoriji Sirije, izuzev na frontu Palmire – barem za sada – stoga će pribjegavati metodama skrivanja i manevriranja kako bi se limitirala šteta koju im nanose zračni napadi. Ono što će biti karakteristično za njih su fleksibilnost i element iznenađenja, kao i da će intenzivirati terorističke napade i iskoristiti priliku da izvedu iznenadne ofanzive u cilju ostvarivanja prednosti. 

Na kraju, kao odgovor na pitanje iz naslova ovog članka, dakako da će na geografskom prostoru Sirije doći do sužavanja i smanjivanja prostora dominacije ISIL-a i to na različitim mjestima i strateškim pozicijama. Navedeno je već započelo, međutim, niko ne može očekivati da će se ova organizacija uništiti u Siriji ili pak u Iraku u periodu nekoliko sljedećih mjeseci.

Ukoliko međunarodna koalicija, zajedno sa drugim međunarodnim partnerima i preostalom ruskom vojnom snagom u Siriji, ne bude imala snage, ili pak volje, da uništi organizaciju ISIL i da dokine njeno postojanje u Siriji i Iraku kao pripremni korak da se njeni ogranci u Libiji, Egiptu, sjeveru i zapadu Afrike te drugim mjestima također unište, najmanje što očekuju postići jeste oslabiti moć i utjecaj organizacije i zaustaviti njenu ekspanziju. Međutim, ostaje otvoreno jedno pitanje: je li ISIL ispunio svoju zadaću?!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO