Nakon etničkog čišćenja i službeni progon

Osim slobode iskazivanja nacionalnog, treba izmjeriti i neka ozbiljna nacionalna doistignuća, piše autor (Al Jazeera)
Osim slobode iskazivanja nacionalnog, treba izmjeriti i neka ozbiljna nacionalna doistignuća, piše autor (Al Jazeera)

Piše: Sead Omeragić

Ne postoji niti jedan pokušaj jačanja državnosti Bosne i Hercegovine, a da nije problematiziran od entitetske strukture u RS-u. Ubičajeni su njihovi antibosanski politički proizvodi.

Ovog marta su lansirana dva – prvi protiv Dana nezavisnosti BiH, a drugi koji relativizira već treću godinu zaredom popis stanovništva obavljen u februaru 2013. godine.

Na putu prema grčkom scenariju

Problemi popisa se u domaćim medijima većinom svode na problematično “prebrojavanje krvnih zrnaca”. Svi izbjegavaju šetnje “miniranim” etničkim  prostorima. Evropu, naravno, interesuje i starosna struktura stanovništva, obrazovanost, žele znati koliki su ljudski potencijali ove zemlje. Dakle, osim slobode iskazivanja nacionalnog, treba izmjeriti i neka ozbiljna nacionalna doistignuća. Rekordi nacija su do sada obarani samo u zaduživanju kod stranih kreditora.

Čitav se region ubrzano približava grčkom scenariju, posebno nacionalno samosvjesni entitet RS. Krediti postaju jedini izlaz zato što investitori ne žele ulagati novac tamo gdje lider entiteta Milorad Dodik govori o raspadu države koja je jedini stvarni garant tim kreditima. Investitori traže upravo popise stanovništva, da bi analizirali dob i obrazovanje kao ključne činjenice “gostoljubivosti” prema njihovom kapitalu.            

Danas se malo ko osvrće na Zakon o popisu stanovništva, koji je usvojen u februaru 2012. godine. Potpisala su ga dva čovjeka iz dvije najmoćnije stranke RS-a – Milorad Živković iz SNSD-a, koji je tada bio predsjedavajući Predstavničkog doma i Ognjen Tadić iz SDS-a, kao predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH (i ovaj pleonazam „parlamentarna skupština“ došao je iz entitetskog arsenala negiranja državnosti BiH). 

Sporan je postao član 40 Zakona o popisu u BiH. U materijalima za popis to je pitanje broj 40. Radi se o podacima prikupljenim od zaposlenih u inostranstvu, koji imaju uredne dokumente ove države i koje su priložili prilikom popisa. Njih je oko 430 hiljada i bilo kakvo izostavljanje tolikog broja ljudi je samo po sebi skandal. I u Titovo vrijeme ti su ljudi, tada poznati kao gastarbajteri, imali pravo biti tretirani kao ravnopravni građani svoje zemlje.

Činjenica je da u članu 40 Zakona o popisu u BiH stoji da će se ti podaci za građane izvan BiH prikupiti i objaviti posebno od popisa i u posebno iskazanoj bazi podataka. To ne mijenja suštinu: oni su bili dio jedinstvenog procesa popisa.  

Prema tradiciji negiranja BiH iz RS-a, danas se pregovara između entitetskih zavoda za statistiku da li priznati u okviru jedinstvenog popisa i tih oko 12 posto stanovnika ove države.

Uglavnom, radi se o ljudima koji su protjerani u udruženim zločinačkim poduhvatima i strašnim etničkim čišćenjima od 1992. godine, pogotovo Bošnjaka i Hrvata sa teritorija današnje Republike Srpske. To je trebao biti povratni proces.

Sve je u ovom popisu umreženo u suštinu odgovora na posljednju historijsku nepravdu na tlu Evrope. Čak i predstojeća presuda vođi projekta etničkog čišćenja i genocida treba dati odgovore na ovo što danas pokušavaju legalizirati njegovi nasljednici.

Statističari etničkog čišćenja

Nakon tri godine govori se kako popis neće biti validan ukoliko se rezultati ne objave do 1. jula ove godine.

I onda potpuni apsurd: službeno će važiti i dalje popis iz 1991. dodine. Zašto ne bi važio popis od prije tri godine, a može važiti onaj od prije četvrt vijeka? Pitanje je samo koji od ova dva popisa stanovništa više negira etničko čišćenje? I nije li ovo što radi vlast RS-a nametanje faktičnog stanja?

Konačno, neprihvatanje jednog dijela jedinstvenog procesa popisa stanovništva, samo je javno priznanje da se do danas ništa nije promijenilo u političkim ciljevima u RS-u. Suđenje Karadžiću i Mladiću kao tvorcima entiteta je pri kraju, dok novi politički lideri vode bajagi demokratski dijalog kako bi sačuvali nedjelo tvoraca.

Sve se, ipak, sklapa u jedinstvenu sliku stvarnih razloga ovakvog odnosa Republike Srpske prema jednom ozbiljnom i državotvornom dokumentu BiH. Dobar dio Srba i Hrvata bit će kolateralna šteta ovakvim akcijama iz RS-a. Oni time pokazuju da im je entitet ispred svih ljudskih sudbina, bez obzira na naciju.

Službenici Eurostata su do sada 22 puta dolazili u Bosnu i Hercegovinu da bi potvrdili svoje stavove kako se i ovih 430 hiljada ljudi mora uredno evidentirati i uključiti u jedinstven popis stanovništva.

Nakon što su ti ljudi protjerani iz svojih domova 1992., 23 godine kasnije protjeruju se iz dokumenata, službeno, po drugi put.   

Važnost popisa za EU aplikaciju

Iz Eurostata napominju svoje domaćine na važnost popisa za aplikaciju BiH i ulazak u Evropsku uniju. Upozoravaju da je popis činjenica bez koje nema priče o Reformskoj agendi. 

Sve to ne pomaže. Da apsurd bude potpun, entitetski zavodi za statistiku pregovaraju sa gotovim popisom, jer je neko u jednoj rečenici Zakona nagovijestio odvojenu objavu ovih rezultata popisa iz inostranstva od rezidentnih stanovnika BiH. Nigdje ne stoji da ti rezultati ne mogu biti objedinjeni, jer su rađeni u isto vrijeme i u istom procesu. Bilo bi logično da se time isključivo bavi državni Zavod za statistiku, makar u njemu sjedili stručnjaci za opstrukcije iz RS-a.

U rezultatima popisa postoji problem sa nacionalnim balansom u zapošljavanju u državnim službama, jer su se do sada totalno diskriminirali Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH. Ima i nerješiv problem sa izdvajanjem procenata iz prikupljenih sredstava od PDV-a, po čemu je do sada očigledno diskriminirana Federacija BiH, a privilegovana RS. Ali, u tim finansijskim činjenicama skrivenim unutar rezultata popisa, svakako najgora diskriminacija tiče se upravo ljudi iz inostrastva, popisanih po članu 40 Zakona. Oni dobar dio svog novca ostavljaju tokom odmora ili turističkih posjeta, najvećim dijelom upravo u Republici Srpskoj.

Pored toga objavljeno je da njihove doznake iz inostranstva čine čak 15 posto ukupnog BDP-a Bosne i Hercegovine. Te tri i po milijarde, koje se prosječno godišnje uplaćuju iz inostranstva, ne daju da ova država finansijski potone. Pogotovo su te ino-doznake važne RS-u, jer je jedan od najzaduženijih i najzaostalijih prostora na evropskom kontinentu.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO