Bh. politika kao ulaznica za dužničko ropstvo

Međunarodna zajednica zbog svojih interesa žmiri na ono što se u BiH događa već 20 godina, piše autor (Arhiva)

Piše: Mladen Mirosavljević

Kako god da ju nazovemo – političkom, ekonomskom, ustavnom, sistemskom – ne možemo pogriješiti kada govorimo o dubini krize u Bosni i Hercegovini, kojoj ne samo da se ne nazire kraj, nego se ne nazire ni mogućnost njenog razrešenja. A kako da se i nazre kada su oni koji bi ju trebali razriješiti upravo njeni uzročnici.

“U Bosni i Hercegovini je puno onih koji žele da se politička kriza u koju smo upali produži i da bude nemoguće iz nje izaći”, kaže predsjednik Srpske demokratske stranke, koalicione partije u vlasti na državnom nivou. “Brod ljuljaju sa više strana. Vlast na nivou Bosne i Hercegovine više nije stabilna i ne vidim razlog da se pred tom činjenicom zatvaraju oči. Pitanje je kako će se sve to završiti.” Bosić ističe i da ono što radi međunarodna zajednica ne doprinosi smirivanju situacije u Bosni i Hercegovini te da, ukoliko se uskoro ne napravi neki novi dogovor, ove vlasti neće moći napraviti iskorak.

Bosić: Ono što radi međunarodna zajednica ne doprinosi smirivanju situacije u Bosni i Hercegovini.

Koliko god nejasan u ocjenama, Bosić je potpuno u pravu što se tiče međunarodne zajednice, jer je svima očigledno da takozvana međunarodna zajednica zbog svojih interesa žmiri na ono što se u Bosni i Hercegovini događa već 20 godina, a što i ćorav vidi, hineći kako u Bosni i Hercegovini napredak nikada nije bio vidljiviji zbog čega vlasti treba nagraditi – što primanjem aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, što tolerisanjem nesprovođenja reformi, što davanjem kredita za preživljavanje i žmureći pred činjenicom da je država pred ekonomskim i političkim kolapsom.

Hapšenje lidera Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudina Radončića, jednog od najmoćnijih političara, koji je osumnjičen za krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnih djela, ometanje rada pravosuđa i krivično djelo davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, Bosić vidi kao politički obračun unutar bošnjačkog korpusa, a takvo gledanje je i većinsko u bh. entitetu Republika Srpska.

Saosjećajni politički (ne)prijatelji

Zanimljivo je da se Stranka demokratske akcije, Radončićev koalicioni partner na svim nivoima vlasti, a ranije krvni politički neprijatelj, nakon hapšenja nije mnogo oglašavala. “Vjerujemo da su pravosudne institucije svjesne ovih okolnosti te da će svoj posao obaviti u najkraćem mogućem roku, uz striktno poštivanje Ustava, zakona, kao i vlastitih obaveza i odgovornosti, te o nalazima obavijestiti javnost. Opredijeljeni smo za očuvanje koalicije sa SBB-om, u najboljem interesu Bosne i Hercegovine i njenih građana”, navodi se u saopštenju iz SDA.

Tome su doprinijele i Radončićeve tvrdnje da kampanju protiv njega vodi dio SDA, što je opet pokrenulo pitanja o raskolima i frakcijama unutar SDA. Ipak, i Bakir Izetbegović, član državnog Predsjedništva i lider SDA, te Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne I Hercegovine, treći ključni koalicioni partner u vlasti entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, od trenutka hapšenja ne kriju veliku zainteresovanost za taj slučaj, javno istupajući potpuno uvjereni u politički karakter optužnice. Izetbegović je napravio presedan, čak i u Bosni i Hercegovini, sa izjavom da se Radončić treba braniti sa slobode.

Radončićeva stranka rasplamsava teorije o ‘pravosudnoj mafiji’, ‘tihom državnom udaru'…

Bosić ističe da je neophodna reforma pravosuđa na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, jer pravna država u ovoj zemlji nikada nije zaživjela, a pravosuđe je pod uticajem politike i funkcioniše po principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”, u čemu su svi saglasni, naročito kada lično postanu ugroženi. Što se tiče Radončićevog hapšenja, Bosić kaže da ne zna da li postoji osnov za njegovo hapšenje.

Radončićeva, pak, stranka, preko njemu bliskih medija, rasplamsava teorije o “pravosudnoj mafiji”, “tihom državnom udaru”, pokušaju zaustavljanja evroatlantskog progresa Bosne i Hercegovine, navodnoj sličnosti zavjere protiv proevropskog premijera Zorana Đinđića i njegove likvidacije u Srbiji sa sadašnjom zavjerom za političku likvidaciju Radončića; ugrožavanju i Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine, vagajući da li ostati u koaliciji ili ne i kakve još ustupke tražiti od SDA u tom slučaju.

Refrendum kao savršena odbrana

Zbog svega je svima u Bosni i Hercegovini jasno da će se na kraju ipak morati naći neki žrtveni jarac i da ako se na kraju svega pokaže da nije bilo osnova za Radončićevo hapšenje i ako se ostane samo na njemu, Tužilaštvo, ali i kompletno bh. pravosuđe biće u bezizlaznoj situaciji i ključne političke strukture potvrdiće da je to jedan od glavnih izvora krize u Bosni i Hercegovini, a da su ključni politički lideri nedodirljivi, nepromjenljivi i iznad sistema, odnosno da su sistem oni sami što će imati dalekosežne posledice za odnos građana i prema državi i prema politici i prema budućoj participaciji u bilo kojoj vrsti promjena. Zato slučaj Radončić nije više uopšte bitan zbog njega samoga, nego zbog temeljnog odnosa pravosuđa i politike u Bosni i Hercegovini i mogućnosti izvršenja bilo kakvih promjena unutar same države.

I dok su bošnjačke stranke zabavljene međusobnim sukobima i traženjem načina kako da po svaku cijenu očuvaju sadašnju strukturu vlasti u Federaciji i na nivou države, u Republici Srpskoj su splasnule tenzije oko najava hapšenja entitetskog predsjednika Milorada Dodika, što je državni minister bezbjednosti Dragan Mektić takođe nagovještavao u izjavama, i sva pažnja je skoncentrisana na nacionalnu homogenizaciju, čiji je ključni stožer upravo Dodik. On je smislio za sada efikasnu taktiku – da odbranu sebe samoga, ali i svoje stranke (Savez nezavisnih socijaldemokrata), ugradi u odbranu nacionalnih interesa donošenjem odgovarajućih zakona i maksimalnog dizanja tenzija oko Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i dva najavljena referendum, kao najefikasnijeg načina ostanka na vlasti i najefikasnijoj brani da mu se ne dogodi Radončićeva sudbina.

U Republici Srpskoj su splasnule tenzije oko najava hapšenja entitetskog predsjednika Milorada Dodika.

Prijedlogom zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine problematizirano je prisustvo stranih sudija u Ustavnom sudu, zbog čega je neophodno donijeti Zakon o Ustavnom sudu Bosni i Hercegovini, smatraju sve entitetske stranke, unaprijed znajući da prijedlog nema šanse da bude usvojen. Bosić je uporan u tvrdnjama da je politička kriza upravo počela odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti Dana Republike Srpske i da svi u Bosni i Hercegovini moraju shvatiti da ovakav Ustavni sud samo proizvodi nove krize te da treba početi sa dijalogom kako da se stvari poboljšaju.

Bosićev SDS će podržati referendum o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, ako on ikada bude raspisan, kao što će to učiniti i ostale opozicione stranke, uprkos činjenici da Dodik već punih deset godina manipuliše pitanjem referenduma. Kao i onoj da odluka Narodne skupštine Republike Srpske o referendumu o pitanju Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine još nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske. To je na neki način pokušaj da se izbjegne obaveza provođenja referenduma. I ova priča oko referenduma o Danu Republike Srpske evidentno treba da bude neka izlazna varijanta Dodiku i SNSD-u.

A šta je sa Mostarom?

“Ako se ide na drugi [referendum], onda mislim da Dodik treba jasno da kaže da odustaje od prvog. Ili da obavi taj prvi koji je obećao, pa da onda razgovaramo o drugom, o Danu Republike”, naveo je član Predsjedništva Bosne I Hercegovine Mladen Ivanić. Ne bi, smatra on, bilo korektno da drugi referendum stavi zajedno ili prije onoga koji je obećao. Na sve to Dodik i ne haje, a Bosić je upravo osuđen pred banjalučkim sudom zbog klevete, jer je optužio Dodika za kriminal i mora mu platiti 6.000 konvertabilnih maraka (3.000 eura), plus sudske troškove.

U Republici Srpskoj se sve glasnije postavlja pitanje šta je sa ostalim odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje se ne provode i o kojima se ćuti. Kako to da je, recimo, Mostar već osmu godinu bez izbora, a duže od pet godina ne provodi se odluka Ustavnog suda, koji je, uz ostalo, poništio ranije izborno pravilo da se iz šest izbornih jedinica sa različitim brojem birača bira jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće te da su birači iz Centralne zone diskriminisani, jer glasaju, umjesto na dvije, poput ostalih, na jednoj listi. Da li to znači da se odluke koje se odnose na Republiku Srpsku moraju provoditi, a one koje se odnose na Federaciju ne moraju?

Političke elite su veoma složne kada treba napraviti međusobni dogovor koji im garantuje opstanak na vlasti.

I dok se građani Bosne i Hercegovine svakodnevno sluđuju mnoštvom informacija kako se nešto događa i kako je Bosna i Hercegovina na putu napretka, proces njihovog manipulisanja i osiromašenja se nastavlja. Političke elite, koje se, u oba entiteta, bave međusobnim obračunima i vlastitim interesima koristeći globalnu situaciju i manipulaciju nacionalnim interesima za očuvanje vlasti, veoma su složne kada treba napraviti međusobni dogovor koji im garantuje opstanak na vlasti.

Najnoviji primjer su pregocori sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda, sa kojima se razgovara o finansijskom i reformskom aranžmanu sa Bosni i Hercegovini, u skladu sa Reformskom agendom za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-18. godina i ekonomskom politikom za 2016. godinu u iznosu od 900 miliona dolara, ili čak i više, na period od 12 godina, o čijim uslovima građani, naravno, nemaju pojma. Ili kada po hitnom postupku treba usvojiti neke zakone, kao naprimjer zakon o radu, da bi dobili prelaznu ocjenu od predstavnika međunarodne zajednice kako je Bosna i Hercegovina, eto, ipak uznapredovala i da zaslužuje da zbog toga bude nagrađena. Ako ničim drugim, a ono još jednom ulaznicom za još dublje dužničko ropstvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera