Zastrašujući izvještaj kojem se krije naziv

Jedna od žrtava mučenja u zloglasnom zatvoru Abu Ghraib u Iraku (AP)

Piše: Lauren Harper

Mogućnost da američka javnost pročita kompletan zastrašujući izvještaj komiteta Senata za rad obavještajnih agencija je u opasnosti, jer David Ferriero, arhivar Sjedinjenih Američkih Država, neće da nazove izvještaj pravim imenom – federalnim zapisom. On odbija koristiti svoju jasnu nadležnost da označi izvještaj federalnim zapisom, koji bi onda podlijegao pod Zakon o slobodi informiranja, jer je Ministarstvo pravde naložilo Administraciji nacionalnih arhiva i zapisa da to ne uradi. Ministarstvo pravde ima dugu historiju kršenja zakona zbog izbjegavanja objave informacija na osnovu zakona. U NARA-i nije tako i ne bi smjeli sebi dozvoljavati da ih Ministarstvo zastrašuje.

Ministarstvo pravde je dalo instrukcije NARA-i da ne pravi odredbe statusa izvještaja o mučenjima kao federalnog zapisa, tobože jer bi ugrozili poziciju Vlade u tužbi po FOIA za objavu izvještaja. Međutim, Ministarstvo pravde nema pravo instruirati Administraciju o odlukama koje se odnose na status dokumenta i predsjednički i savezni amandmani na Zakon o zapisima iz 2014. godine daju arhivaru SAD-a obavezujuću nadležnost da precizno donosi te odluke.

Senatori iz redova demokrata Patrick Leahy (Vermont) i Dianne Feinstein (Kalifornija) objavili su detalje o pritisku Ministarstva pravde na arhivara SAD-a da ne ispunjava svoje dužnosti u pismu od 5. novembra 2015. godine upućenom generalnoj tužiteljici Loretti Lynch. Oni su protestirali zbog odbijanja Ministarstva da dozvoli zvaničnicima, kao i onima iz Ministarstva odbrane, Centralne obavještajne agencije i State Departmenta, da pročitaju izvještaj.

U pismu Leahyja i Feinstein ističe se kako je “osoblje Administracije nacionalnih arhiva i zapisa istaklo kako, na osnovu smjernica iz Ministarstva pravde, neće odgovarati na pitanja da li studija čini federalni zapis prema Zakonu o federalnim zapisima, jer je u toku slučaj FOIA”. Umjesto što se pokušava, kroz tehnikalije, izboriti sa slučajem FOIA, Ministarstvo pravde treba omogućiti da revizorski proces FOIA odluči da li ovaj dokument smije biti objavljen.

Niko ne smije otvoriti koverte

Čak ni zvaničnici sa sigurnosnim odobrenjima ne mogu čitati navedeni dokument, jer se spori o njegovom statusu kongresnog ili federalnog zapisa. The New York Times je u novembru 2015. godine pisao da je uposlenik Senata decembra 2014. godine dostavio koverte s tajnim izvještajem 6.700 stranica Ministarstvu pravde, State Departmentu, Federalnom istražnom birou i Pentagonu.

No, godinu kasnije nijedna od tih koverti nije otvorena, niti je ijedan od vodećih zvaničnika pročitao kompletan izvještaj. To je zato jer Ministarstvo pravde, kako piše Times, “brani zvaničnicima vladinih agencija čak i da otvore izvještaj koji imaju, čime se sprečavaju ljudi koji su zaduženi za američku protivterorističku budućnost da znaju više o njenoj prošlosti”. Iz Ministarstva navode da ukoliko ijedan zvaničnik pročita izvještaj to može promijeniti tužbu po FOIA.

Zakon o federalnim zapisima jasno definira šta jasno potpada, a šta ne u definiciju federalnog zapisa. U njemu se ističe da svi zapisi “koje je dobila ili napravila neka agencija vlade SAD-a po federalnom zakonu, ili u saradnji s javnom kompanijom, sačuvani ili prikupljeni za čuvanje kroz agenciju, ili njenog legitimnog nasljednika kao dokaza organizacija, funkcija, politika, odluka, procedura, operacija ili drugih aktivnosti vlade” su federalni zapisi.

Steven Aftergood iz Federacije američkih naučnika ističe da “kompletan evidentirani materijal na kojem je zasnovan izvještaj ionako potiče iz izvršne grane”.

Postoji tužna ironija u mogućnosti da izvještaj Senata ostane zaključan u kongresnim trezorima i da se nikad ne pročita. Feinstein je zatražila izvještaj nakon što je saznala da je Jose Rodriguez, bivši zvaničnik CIA-e zadužen za program tortura ove agencije, odobrio uništavanje 92 videosnimka s osumnjičenim liderom Al-Kaide Zainom Abidinom Mohammedom Abu Zubaydahom, koji je podvrgavan simulacijama davljenja vodom (waterboarding) 83 puta u jednom mjesecu u nepoznatom zatvoru 2005. godine.

Vatra od uništavanja snimaka

Rodriguez je pravdao uništavanje tako što je napisao da je “vrućina od uništavanja [snimaka mučenja] ništa u odnosu na onu koja bi se javila da je javnost ikada vidjela snimke”. Izvještaj Senata o mučenju bio je pokušaj ispravljanja njegove strašne greške i učenja lekcija iz poganog programa za budućnost. No, sada politika agencija može ukopati sav dobar i neophodan rad komiteta Senata, koji je želio predstaviti historiju korištenja mučenja u našoj naciji, njegove efikasnosti i posljedica.

Nažalost, trenutno izgleda da je NARA spremna odbaciti svoju odgovornost čuvanja i održavanja federalnih zapisa i svoje statutarne nezavisnosti kako bi umirila Ministarstvo pravde i omogućila da izvještaj nestane – to bi sigurno obradovalo Rodrigueza i druge organizatore programa mučenja.

Izvještaj to ne bi uradio. Državni arhivar, iznad poteza Ministarstva pravde, treba staviti javni interes i misiju NARA-e, koja je, po njenoj internetskoj stranici, “vođenje otvorenosti, kultiviranje javnog sudjelovanja i jačanje demokratije naše nacije kroz javni pristup visokovrijednim državnim zapisima”, te jasno istači očito: Izvještaj Senata o CIA-inom programu mučenja je federalni zapis koji podliježe od Zakon o slobodi informiranja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera