Šta bi rekao Lawrence od Arabije?

Kritičari teže da ukažu Lawrenceove motive za umiješanost u pobuni (Getty Images)

Piše: Anthony Sattin

Od kada je posrebreni bodež iz Hejaza, napravljen početkom 20. stoljeća, dio britanske kulture? Izgleda od prvih dana februara, kada je Ed Vaizey, britanski ministar kulture, izdao privremenu zabranu da bodež i komplet bijelih ogrtača koji su pripadali T.E. Lawrenceu napuste Veliku Britaniju.

Čovjek poznatiji kao Lawrence od Arabije ima posebno mjesto u srcima romantičara, zbog svojih aktivnosti prije 100 godina, tokom Arapskog ustanka. Njegova reputacija se povećala kada se borio za arapsku nezavisnost na konferencijama poslije Prvog svjetskog rata, a pošto to nije uspio – mijenjao je ime dva puta i (iako je pukovnik) vratio se u britansku vojsku kao obični pješadinac.

Prvobitnu Lawrenceovu popularnost napravio je američki novinar Lowell Thomas, koji je 1917. godine s kamerom bio u Palestini, gdje je tražio pozitivne priče, kako bi pojačao stav američke javnosti o umiješanosti u Prvi svjetski rat. Tako je upoznao i jednog mladog oficira. Nakon rata, Thomasov film s Lawrenceom od Arabije vidjelo je četiri miliona ljudi, čime je Lawrence postao jedna od prvih zvijezda ere pokretnih slika.

Lawrenceova smrt 1935. godine u motociklističkoj nesreći, kada je imao 46 godina, i njegovo posthumno pojavljivanje u priči o ratnom iskustvu Sedam stubova mudrosti, što je bio fenomen izdavaštva, osiguralo mu je slavu, kao i gluma Petera O'Toolea u biografskom filmu iz 1962. godine o Lawrenceu od Arabije.

Reputacija i klevetnici

No, kakav značaj Lawrence može imati danas za britansku kulturu, pa i za ljude sa Bliskog istoka? Treba uzeti u obzir da je od navedenih vremena njegova reputacija bila na udaru glasina o njegovom privatnom životu, promjenama stava ka kolonijalizmu te sporenjima o njegovom učešću u Arapskom ustanku. Lawrence je bio veoma mlad oficir za vezu 1916. godine i prvi put je poslan u Hejaz kako bi bio istjeran iz Kaira, gdje je imao neprijatelja. Jedan visokopozicionirani oficir je kazao kako su mu trebale “dobre batine”.

Neki od tih stavova su se promijenili kada su arapske snage iz ruku Otomanskog carstva osvojile Aqabu 1917. godine, no nedavno objavljena biografija Emira Faisala, koju je napisao Al Allawi, sugerira da je Lawrence bio često odsutan u značajnim trenucima pobune te da su mnoge ključne odluke – među njima i ideja da se napadne Aqaba iz pustinje – Faisalove, a ne Lawrenceove.

Na sličan način su mi mnogi iz arapskog svijeta rekli kako Lawrence nije ništa drugo nego imperijalistički agent i implicirali da je on stvarao razgraničenja koja su dovela do aktuelnih problema u regiji. Kritičari teže da ukažu Lawrenceove motive za umiješanost u pobuni. Da li se on borio za arapsku nezavisnost, kao što je sugerirao? Ili je bio kontraagent za britansku stranu?

Klevetnici se fokusiraju na sporazum Sykes-Picot, tajni dogovor Velike Britanije i Francuske, na koji je pristala i Rusija, o podjeli Bliskog istoka nakon poraza Osmanlija. Ovaj sporazum je potpisan maja 1916. godine, a Arapski ustanak – ohrabren britanskim obećanjima o autonomiji emiru od Meke i pomoći u britanskom zlatu i oružju – počeo je narednog mjeseca.

Četiri mjeseca kasnije, Lawrence je prvi put otputovao u Hejaz. Nije jasno da li je Lawrenceu bio poznat dogovor Sykes-Picot. Čini se da nije bilo tako kada je prvi put otišao u Arabiju i možda je tek za njega saznao po objavi u listu Manchester Guardian novembra 1917. godine, no sigurno je sve znao do decembra te godine.

Kada je saznao za ovaj dogovor, glasno mu se protivio iz nekoliko razloga. Mislio je da Francuzima ne treba ništa dati, jer su se tako loše ponašali u Alžiru i drugdje na sjeverozapadu Afrike. Smatrao je da bi zajednica arapskih država nakon rata, pod britanskim tutorstvom, mogla upaliti. I protestirao je kada mu je traženo da pozove arapske jedinice u borbu za ono što je nazivao lažima. “To ne podnosim”, govorio je, no i dalje je to radio. Zašto?

Ljepši bodež od zlata

Možda zbog razloga koji je iznio na posljednjoj stranici Sedam stupova mudrosti, gdje je napisao da, šta god da je radio tokom ustanka, njegov najjači motiv je bio lični. To se odnosi na blisko prijateljstvo koje je imao s jednim mladim Sirijcem iz Jerablusa (koji se sada nalazi na sirijsko-turskoj granici), kojeg je Lawrence prihvatio kao štićenika i kojeg je obučavao kao arheologa nekoliko godina prije rata.

Poslije je napisao: “Mislio sam da će sloboda rase biti prihvatljiv poklon.” Emir Faisal, budući kralj Iraka, kazao je 1920. godine: “Bio je iskren u svojim obećanjima i zato su mu Arapi vjerovali.” Lawrence, kao i Faisal, bio bi užasnut aktuelnim stanjem na Bliskom istoku i, bez sumnje, podsjetio bi britanske zvaničnike da im je kazao da će podjele koje stvaraju nakon Prvog svjetskog rata donijeti velike probleme.

Što se tiče njegovog nedavno prodanog posrebrenjenog bodeža, Lawrencea bi zbunila zabrana izvoza koju je izrekla britanska Vlada. Tačno je da je riječ o poklonu od jednog od vladara, no Lawrenceu je bio daleko draži mali, daleko ljepši bodež od zlata, koji mu je napravljen u Meki i koji je nosio dok Damask nije osvojen. On je sada u koledžu All Souls u Oxfordu.

Izvor: Al Jazeera