Tozovac umjesto himne

Piše: Andrej Nikolaidis

Izgleda kako „crnogorske korijene“ ima ne samo svaki drugi čovjek u Srbiji, nego i u Rusiji.

Crnogorci na primorju znaju: čim se upuste u razgovor sa gostima iz Srbije, još dok im predaju ključeve od apartmana, slijedi replika: znate, meni je djed/pradjed iz Crne Gore. Domaćina to dirne. Ali ne toliko da spusti cijenu.

Ovih smo dana saznali kako i mnogi viđeni Rus ima crnogorske korijene. Na primjer Dmitrij Rogozin, „potpredsjednik Vlade Rusije i jedan od najbližih saradnika predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina“ – kako obično stoji uz njegovo ime.

Rasadnik talenata

Crna Gora je, šta da vam kažem, rasadnik talenata: Milošević, Arkan, Karadžić, Rogozin…

Ovaj posljednji je trenutno veoma angažovan u nastojanju Rusije da spriječi ulazak Crne Gore u NATO.

Slabo to ide majčici Rusiji. Prvaci Demokratskog fronta, doduše, svako malo lete u Moskvu i sastaju se za velikim facama ruske politike. Kao što Pinkove zvijezde i zvjezdice poslije nastupa vode po kafanama , da tamo budu „živa muzika“, momke iz Demokratskog fronta razvoze po Putinovim televizijama, da tamo budu „istinski Crnogorci koji ne zaboravljaju vjekovno prijateljstvo sa Rusijom“. Ovi tamo izvode standardni crnogorski rusofilski repertoar, s tim što se neki od njih, na primjer Andrija Mandić nedavno na „TV Carigrad“, ponekad odluče da interpretiraju i sopstvenu autorsku kompoziciju. Tako je Mandić u carigradskom studiju skori ulazak Crne Gore u NATO opisao ovako:  „To je opasan plan, taj plan može dovesti do sukoba u Crnoj Gori. Mi ne želimo da Crna Gora rizikuje svoju budućnost da, od zemlje gdje postoji mir, gdje postoji ipak nekakav red i suživot različitih zajednica, je pretvorimo u bure baruta i da nam se desi ono što se dešava u sjevernoafričkim zemljama”.

U svojoj carigradskoj poslanici Mandić je NATO nazvao „ubicama“ koji su izvršili „najteže ratne zločine na području SFRJ“. Ako mislite kako je „na području SFRJ“ bilo i težih zločina od NATO-bombardovanja, na primjer sadističke opsade Sarajeva i Vukovara, ili, recimo, genocid u Srebrenici, trebate znati kako je Mandićeva partija u crnogorskom parlamentu odbila osuditi genocid u Srebrenici. Umjesto toga, oni osuđuju NATO napade na položaje bosanskih Srba.

Uz Mandića, gaže na teritoriji Rusije najčešće odrađuje Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije, još jedne članice Demokratskog fronta. Knežević je dio svog talenta demonstrirao prošle godine, tokom frontalnih protesta pred Skupštinom Crne Gore. Front je tada pred Skupštinom podigao šatorsko naselje. Narodno veselje je trajalo sve dok folklorna grupa „Srbadija barska“ na ispredparlamentarnom asfaltu nije ispekla krme.

Tada su vlasti odlučile da uklone šatore i glavni podgorički bulevar oslobode za saobraćaj. Postoji snimak trenutka kada se Milan Knežević zaleće na policajca: razvidno je da je Knežević, kao i sam Putin, mali ali tehničar. Snimak je, izgleda, impresionirao Ruse, koji od tada ovog crnogorskog parlamentarca, koji je javno iskazao prezir prema gandijevskim metodama otpora, svako malo zovu u Moskvu.

Balakanska Švicarska

Opšte-je-poznato da putovanja šire čovjekove vidike, mijenjaju njegovu do tada skučenu perspektivu. Tako je tokom jedne od posjeta Moskvi Kneževiću sinulo kako mirnim sredstvima stvoriti ono što nije uspjelo ratom: Veliku Srbiju. Knežević je predložio „savez vojno neutralnih država“ u koji bi ušle Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija. Takav „neutralni“ savez stvoren iz Moskve bi, navodno, jamčio dobrobit svim članicama.

Crna Gora bi, recimo, kako su poručili Kneževićevi ruski sagovornici, postala balkanska Švajcarska.

Andrija Mandić je, nakon što je proširio vidike, u Moskvi shvatio kako je njegovo dosadašnje prećutno prihvatanje priključenja Crne Gore Evropskoj uniji bilo – greška. „Bio sam slijep, sada vidim“, uzviknuo je Mandić kada je glavom cuknuo o zidine Kremlja, pa odlučio da će od sada biti euroskeptik i da će se njegova partija, nadalje, protiviti ne samo NATO, nego i EU integracijama. Tako je i zvanično propao višegodišnji trud crnogorskih opozicionara, intelektualaca i novinara koji su svoje glasače i čitaoce ubjeđivali da to što je Andrija Mandić četnički vojvoda ne znači da je Andrija Mandić četnik, da dotični gospodin nije protivnik takozvanih „evropskih vrijednosti“, te da će upravo on, takav, biti presudni činilac u „konačnoj i istinskoj demokratizaciji Crne Gore“. 

Proširenih vidika, Milan Knežević je tokom posljednje moskovske gaže u posjetu Crnoj Gori pozvao Dmitrija Rogozina.

Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija saopšteno je da se Rogozin nalazi na listi ruskih državljana kojima je, na osnovu Vladine odluke o uvođenju međunarodnih restriktivnih mjera, ograničen ulazak u Crnu Goru.

U obrazloženju razloga zašto Rogozin ne može u zemlju svojih predaka, Vlada se, kao i u slučaju ruskog tajkuna Konstantina Malofejeva, pozvala na odluku Savjeta Evropske unije od 17. marta 2014. godine, koja je docnije produžavana svakih šest mjeseci.

Skandal u pripremi

„Posljednja odluka Savjeta Evropske unije je datirana na 14. septembar 2015. godine i njeno produžavanje se očekuje u martu ove godine. Restriktivne mjere Rogozinu su uvedene u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost Ukrajine“. navodi se u izjavi MVPEI.

Knežević to, naravno, zna. Baš zato je u Crnu Goru i pozvao Rogozina. To je skandal u pripremi. Crna Gora Rogozinu ne smije dozvoliti ulazak u zemlju, jer je u pitanju njen kredibilitet kao budeće članice NATO i EU. Pokuša li Rogozin doći kod Kneževića na kafu, mora biti zaustavljen na granici.

Šta bi dalje bilo, svakome je jasno: Moskva bi bila bijesna, naši rusofili bi trubili o „istorijskog sramoti“ i „totalitarnom režimu“ u Crnoj Gori…

Svejedno. Odluči li Rogozin doći, njegov domaćin, Milan Knežević, može ga dočekati na granici Crne Gore i Srbije. Sa one strane granice. Umjesto intoniranja himne, mogu zajedno, u stavu mirno, poslušati davni hit Predraga Živkovića Tozovca – „Suva drva“. Sa neznatno izmijenjenim tekstom, u čast gosta: „Suva drva odozdo/ a sirova odozgo,/ joj mala Rogozin/ sedi pa vozi“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera