Pušten duh iz hrvatske prošlosti

Čini se da će, nakon objava istupa iz prošlosti, Hasanbegović vrlo teško ostati na ministarskom mjestu (Patrik Macek / PIXSELL)

Piše: Dean Skok

Nedavna pomirujuća izjava premijera Tihomira Oreškovića o ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću kao “uvjerenom antifašistu i povjesničaru i čovjeku koji je vrlo sposoban” data je u najgorem mogućem trenutku po Hasanbegovića – na isti dan kada je u Novostima izašao članak u kojem su citirani vrlo sporni Hasanbegovićevi tekstovi iz devedesetih, objavljeni u mjesečniku NDH, gdje je bio naveden i u impresumu.

U istom članku je i fotografija na kojoj je Hasanbegović u društvu Velimira Bujaneca i ljudi koji su tada otvoreno i kontinuirano veličali ustaštvo i nacizam. Jednu od svojih najspornijih izjava, onu o dvojbenosti državnog pokroviteljstva nad komemoracijom u Jasenovcu, Hasanbegović je dao upravo u TV emisiji Velimira Bujaneca.

Hasanbegović i Bujanec su munjevito demantirali autentičnost fotografije tvrdeći da nije nastala 1996, već nekoliko godina ranije, pravdajući se kako na fotografiji nema ustaških obilježja, već je riječ o dijelovima uniforme 9. bojne HOS-a. Također tvrde, iako nisu objasnili što to točno znači, da se u fotografiji “interveniralo”.

Iako je fotografija vrlo kompromitirajuća i skandalozna za čovjeka na poziciji ministra, čini se da je ona znatno manji problem od tekstova u mjesečniku NDH, gdje se potpisuje kao autor. Neki tekstovi sličnog sadržaja, gdje se Hasanbegović također potpisivao kao autor, u proteklih nekoliko tjedana uklonjeni su s interneta. Tu se, izgleda, zaista “interveniralo”.

Očito je kako ministar i vrh HDZ-a odgovoran za njegovo imenovanje nisu računali na mogućnost da neki novinar pronjuška po arhivi Nacionalne sveučilišne knjižnice i objavi tekstove u kojima današnji ministar kulture, na primjer, tvrdi: “Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida koji svoj život položiše na oltar domovine, od bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, autentičnih hrvatskih nacionalista i starćevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, u istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora.”

‘Ponosni revizionista’

Hasanbegović nikada nije poricao da je revizionist, čak je to s ponosom i isticao. Međutim, s ustaštvom i nacizmom se javno nije poistovjećivao.

Linija obrane njegova ministarskog lika i djela postavljena je ipak – jer bi inače bilo neobranjivo u samom početku – ispred društveno neprihvatljive i zabranjene ideološke pozicije. Naročito za ministra u resoru kulture.

No, serijom – za javnost nedavno otkrivenih – prešućenih ili prikrivenih Hasanbegovićevih javnih istupanja iz prošlosti, čini se da će Hasanbegović vrlo teško ostati na ministarskom, kao i na bilo kojem značajnijem mjestu hrvatske političke scene.

Kakav je trenutni rezultat afere?

Hrvatska javnost žestoko je podijeljena na “Za” i “Protiv” Hasanbegovića.

Imamo ministra kulture kojem je nedvojbeno dokazana ekstremno desna politička aktivnost iz prošlosti, te veliku masu političkog miljea koja ga podržava i opravdava. S druge strane, na lijevom političkom spektru imamo masu koja traži njegovu neopozivu ostavku i političku odgovornost onih koji su ga imenovali za ministra.

Najviše se raspravlja o spornoj fotografiji, koja je odličan primjer nejasnoće, sive zone bliske povijesti i općenito društvenog konsenzusa kojeg nema ili je sasvim labav.

I ovo i ono

Na fotografiji su pripadnici 9. bojne HOS-a i njihovi simpatizeri, uz ikonografiju i obilježja koja neodoljivo podsjećaju na ustaška ili su potpuno identična. Fašizam je tada bio zabranjena ideologija, kao što je i danas. Međutim, znamo da se tada blagonaklono gledalo na fašističke ispade koji su bili gotovo uobičajena pojava u širokim razmjerima. HOS je službeno priznat kao dio Hrvatske vojske, a fašizam i ustaštvo bili su formalno zabranjeni.

I ovo i ono.

Danas je ponešto drugačije, u društvu je ipak, i unatoč sadašnjem trendu radikalizacije, znatno manja tolerancija spram fašizma. Ali opet imamo – i ovo i ono. Jer prilikom nedavnog otkrivanja spomenika poginulim pripadnicima 9. bojne u Splitu jedan od glavnih aktera bio je splitski gradonačelnik Baldasar, član SDP-a, političke opcije koja je deklarativno žestoko suprotstavljena Hasanbegoviću. Koji, naravno, veliča 9. bojnu HOS-a. Zbunjujuće, zar ne?

Ovom žestokom svjetonazorskom i ideološkom diferencijacijom otvorena je opet ista Pandorina kutija, pušten je opet isti duh iz boce prošlosti, koja nikada nije sanirana.

Sve dok ne bude postavljena jasna linija između prihvatljivog i neprihvatljivog, dok se politička odgovornost ne bude mogla mjeriti prema jasno zacrtanim kriterijima, sve dok društvo ne bude imalo precizan okvir, ovakve će se rasprave pretvarati u beskonačne i umarajuće trakavice. I ostavka ili ostanak nekog ministra ništa neće riješiti.

Jer nakon njega će doći sigurno neki novi, iz sive zone.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
 



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO